Njemački biskupi unatoč upozorenjima Vatikana nastavljaju s kontroverznim “sinodalnim putem”.

Sukus je to odvojenih reakcija Njemačke biskupske konferencije i njenog predsjednika, kardinala Reinharda Marxa, na kritički intonirano pismo koje je početkom rujna uputio kardinal Marc Ouellet, prefekt Kongregacije za biskupe.

Podsjećamo, kardinal Ouellet je u pismu njemačkim biskupima istaknuo kako se planovi za organiziranje sinode moraju prilagoditi uputama pape Franje te da se na njoj ne smiju donijeti zaključci suprotni crkvenom Nauku i disciplini.

Uz pismo je priložena i pravna procjena na četiri stranice koju potpisuje nadbiskup Filippo Iannone, čelnik Papinskog vijeća za zakonske tekstove, a u kojoj su istaknute brojne sporne točke o strukturi i sudionicima “sinodalnog puta”.

Kako piše Catholic News Agency, kardinal Marx uputio je odgovor Svetoj Stolici ustvrdivši da je rasprava o kontroverznim teološkim temama (radi se, konkretno, o četiri teme: svećenički celibat, crkveni nauk o spolnom moralu, klerikalna moć i uloga žena u crkvenim službama) usluga univerzalnoj Crkvi.

Rezultati sinode “poslužiti će kao vodilja čitavoj Crkvi i drugim biskupskim konferencijama”, napisao je u pismu kardinalu Ouelletu, poručivši: “U svakom slučaju, ne vidim zašto bi pitanja o kojima je Učiteljstvo donijelo odluke bila povučena iz rasprave.”

“Nebrojeno mnoštvo vjernika u Njemačkoj smatra kako se (o ovim pitanjima) treba raspravljati.”

Marx je također ustvrdio, navodi CNA, kako će se rad na organizaciji sinode nastaviti bez obzira na upute pape Franje i Vatikana.

Kontroverze “sinodalnog puta”

Jedan od glavnih problema “sinodalnog puta”, kako je poručeno i u vatikanskoj pravnoj procjeni, je odluka o osnivanju Sinodalne skupštine koja bi trebala nadzirati i usmjeravati taj proces, a u kojoj bi se osim biskupa trebali naći i predstavnici najveće laičke organizacije u zemlji, Središnjeg vijeća njemačkih katolika (ZdK). Prema informacijama radi se o organizaciji čiji su članovi već javno istupali protiv crkvenog nauka o spolnosti i ređenju žena.

Posebno je sporan navod da je “Sinodalna skupština vrhovno tijelo”, te da će svi njezini članovi, uključujući i laike, imati jednako pravo glasa pri izglasavanju odluka.

Marx je, nasuprot tome, istaknuo kako nacrt statuta uključuje priznanje autoriteta biskupa i biskupske konferencije.

Druga važna točka prijepora je primjedba Svete Stolice da njemački biskupi ne planiraju nacionalnu sinodu već Plenarni sabor (sabor svih partikularnih Crkava iste biskupske konferencije, op.a.) koji se ne može organizirati bez eksplicitnog odobrenja Vatikana.

“Iz nacrta statua jasno je da Biskupska konferencija na umu ima organizaciju Plenarnog sabora prema kanonima 439.-446., bez korištenja tog naziva”, stoji u pismu.

“Ako je Njemačka biskupska konferencija došla do zaključka da je takav partikularan sabor potreban, trebala je slijediti procedure koje predviđa Zakonik kanonskog prava kako bi se stvorili uvjeti za obvezujuće odluke.”

Za razliku od sinode koja ima savjetodavni karakter, sabor predstavlja sastanak biskupa sa zakonodavnom vlašću na teritoriju određene biskupske konferencije, ali isključivo pod nadzorom Svete Stolice koja mora odobriti njegovu agendu, opseg djelovanja i konačne zaključke.

Stoga je plan njemačkih biskupa kojim bi se članovima sinode omogućilo kreiranje novih politika za Crkvu u Njemačkoj nedopustiv Vatikanu.

“Kako partikularna Crkva može donijeti obvezujuće odluke za pitanja koja se tiču čitave Crkve? Biskupska konferencija ne može dati pravnu valjanost odlukama, to je izvan njene nadležnosti”, pita se nadbiskup Iannone.

Obrana kardinala Marxa

Primjedbe nisu najbolje sjele kardinalu Marxu koji se požalio kako su smjernice Svete Stolice došle bez prethodnog razgovora.

Pritom je odbio i pravnu procjenu vatikanskih stručnjaka poručivši kako će Crkva u Njemačkoj “provesti konzultacije posebne vrste koja nije pokrivena kanonskim zakonom.”

“Sinodalni put je proces sui generis. Nacrt statuta stoga se ne bi trebao čitati i interpretirati kroz leće kanonskih instrumenata kao što je partikularni sabor. To nije Plenarni sabor!”, istaknuo je njemački kardinal.

Reinhard Marx je u odgovoru ponovio i tvrdnju iz pisma Njemačke biskupske konferencije da se kritike iz Vatikana odnose na “raniju verziju statuta” koji su “dorađeni u srpnju i kolovozu”.

No CNA tvrdi kako su njihovi izvori iz Kurije potvrdili da je Sveta Stolica bila u posjedu posljednjeg nacrta statuta u vrijeme kada je kardinal Ouellet sastavio svoje pismo.

Tino Krvavica | Bitno.net