Jedan stari prijatelj na dosta duhovit način znao je komentirati kako novac samo vrijedi za plaćanje ra­čuna. Problem je u količini računa koje smo sposobni napraviti. Isplatilo bi se malo promatrati jedna kolica za ku­povinu po izlasku iz trgovine te se upitati koje bi od tih proizvoda kupila vaša majka prije trideset godina.

Mogli bismo ostati zapanjeni. Detalj je vrlo svakidaš­nji, ali bez sumnje snažan. Porast potreba proširio se u geometrijskim raz­mjerima u neugasivu žeđ.

  • Koliko televizora ima u kući? Videorekordera, film­skih kamera, dijaprojektora, muzičkih linija, kaze­tofona, CD-playera?
  • Koliko se boca alkohola mjesečno potroši? Koliko se puta večera izvan kuće?
  • Pored ljetovanja, putovanja u inozemstvo sve dje­ce – uz obilan džeparac, uskrsnjih praznika.
  • Koliko vikenda posvećujete turizmu, lovu itd.?

Popis bi mogao biti beskonačan dok povećanje potreba neizbježno zahtijeva više novca. Treba ga se pronaći na bilo koji način, pod bilo koju cijenu, a pri­tom ne shvaćamo da je novac možda najskuplji pro­izvod. Da bismo ga imali, spremni smo prodati naše vrijeme u obitelji, mirnoću naših živaca, naše bore na licu i emocionalnu ravnotežu. Sve vrijedi, bilo koja trampa je prihvatljiva.

Hitno je potrebna kampanja trezvenosti

Pred tom neizmjernom željom za novcem, što se događa u braku? Pretvara se u zlatno tele ili, još gore, u đavolje izmetine koje sve zablate.

Puno bračnih nesuglasica započinje upravo ovdje i na kraju razara mir. U nekim prilikama izvor se na­lazi negdje drugdje, ali čim se dođe u dodir s “nov­cem” nastane sukob.

Tko više zarađuje? Zbog čega ne zarađuje više? Tko troši više? Za što štedjeti? Ne zaboravite da je muškarac izložen najvećim sitničavostima a jedna od njih nije da je zaboravio tko je njegov Bog već da se okrenuo krivom bogu.

  • Što više novca ulazi u kuću to se više troši!
  • Zašto bih ja štedjela kad on sve potroši na svoje hirove!
  • Moramo biti na visini i ostaviti dobar dojam, ne mo­žemo zaostajati!
  • Moja supruga se ponaša kao adolescentica; nema pojma koliko vrijedi novac!

To su svakodnevne situacije čiji je jedini izlaz u mirnom razgovoru, “dogovoru”, objektivnoj analizi situacije te u poduzimanju odgovarajućih ispravnih mjera.

Ponovo se pojavljuje jasan temelj igre: Potrebno je zajedništvo i transparentnost u korištenju novca.

Oboje moraju imati ispravnu predodžbu o onom što je potrebno, o onom s čim se raspolaže. Svakod­nevno prije odlaska na posao stavljati novac na noćni ormarić, ponižavajuće je za ženu. Skrivati novce ko­jima se raspolaže svakog mjeseca za plaćanje troško­va u kući, znači smatrati supružnika maloljetnikom i osuditi ga da to i bude neograničeno dugo. Taj put vodi jedino k tome da se žena mora poslužiti emocio­nalnom ucjenom i da bude loše raspoložena svaki put kad ne dobije nešto ili pak da pretjeruje u nježnostima da bi se zadovoljila neka njena potreba. U bilo kojem slučaju taj položaj je jadan.

Drugi je pak slučaj žena koja namjenjuje novac koji zaradi isključivo za svoje prohtjeve ili da bi kupila mrvice nježnosti od djece jer je muškarac zadužen za uzdržavanje obitelji.

Želimo li sklad, potrebno je imati zajedničke kri­terije i potpune podatke od oboje. Na taj će se način izbjeći buktanje želje, uzrokovane neznanjem, za po­sjedovanjem nečega u najnezgodnijem trenutku.

Znati ne obraćati pozornost na ono nepotrebno

Eto nam velikog otkrića. Eto nam velikog izazo­va koji zahtijeva puno treniranja. I to treniranja koje se jedino postiže promišljanjem dobara koja imamo, znajući odvojiti se od njih i prihvaćajući ih kada za to bude prilike, zadovoljiti se s manjim no što nam je potrebno. To je nalet lošeg raspoloženja kad moramo ići autobusom jer nam automobil još nije popravljen.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Antonia Vázqueza  Brak za novo vrijeme. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku!

Bitno.net