Salezijanski svećenik don Damir Stojić postao je tema u medijima nakon što je, odgovarajući na pitanje u ‘5 Minutes left‘, poručio kako postoji mogućnost da je Hitler završio u raju.

“Ne znam. Sve je moguće uz Božje milosrđe. Zadnji njegov dah, ako je zavapio: ‘Isuse, smiluj mi se’, onda je moguće”, konkretno je odgovorio don Damir, što je izazvalo brojne reakcije.

Evo što na temu spasenja kaže crkveni Nauk.

Što kaže Katolička Crkva?

Katolička Crkva kroz povijest je mnoge ljude proglasila svetima, poručivši tako da se nalaze u nebu, ali nikada nije službeno proglasila konkretnu osobu konačno prokletom, tj. da je nakon smrti završila u paklu.

U svom tekstu “Stanovništvo pakla” kardinal Avery Dulles, SJ, svojevremeno je to ovako opisao: “Potraga za brojevima u demografiji pakla je uzaludna. Bog u svojoj mudrosti nije objavio nikakvu statistiku. Neke Isusove riječi u Evanđeljima daju dojam da je većina izgubljena. Pavao, ne negirajući kako je vjerojatno da će neki grešnici umrijeti bez pokajanja, naučava da je Kristova milost moćnija od grijeha: ‘Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost’ (Rim 5, 20).”

Crkva uči da je Božje milosrđe beskrajno te da je pokajanje u trenutku smrti (na samrti) potpuno valjano i dovoljno za spasenje duše, čak i ako je osoba cijeli život provela u teškom grijehu. Vrijeme za obraćenje traje sve do posljednjeg čovjekova daha.

Crkva razlikuje dvije vrste pokajanja koje su ključne u tom trenutku:

1. Savršeno pokajanje (contritio perfecta)

To je kajanje koje proizlazi iz ljubavi prema Bogu, kojega volimo iznad svega. Čovjek žali zbog grijeha jer je njima uvrijedio tako dobrog i svetog Oca, a ne samo zbog straha od pakla.

Učinak na samrti: Ako umiruća osoba učini čin savršenog pokajanja, njezini se smrtni grijesi odmah opraštaju i ona biva spašena, čak i ako u tom trenutku nema svećenika da joj podijeli sakrament ispovijedi. Naravno, to uključuje i njezinu (barem implicitnu) želju za sakramentom ako bi preživjela.

2. Nesavršeno pokajanje (attritio)

Ovo kajanje potječe iz drugih motiva – ponajprije iz straha od pakla i vječne kazne ili zbog spoznaje odvratnosti samoga grijeha. To je također dar Duha Svetoga, ali samo po sebi (bez sakramenta) nije dovoljno za oproštenje teških grijeha.

Učinak na samrti: Ako je u trenutku smrti prisutan svećenik, nesavršeno pokajanje je potpuno dovoljno da osoba kroz sakrament bolesničkog pomazanja ili ispovijedi primi odrješenje i bude spašena.

Što Crkva pruža umirućima?

Kako bi osigurala spasenje duše, Crkva je predvidjela posebne milosti za trenutak smrti:

Bolesničko pomazanje: Ako je osoba u nesvijesti ili ne može govoriti, a prije gubitka svijesti je imala barem opću želju za krepošću i pokajanjem, ovaj sakrament joj briše grijehe (čak i smrtne) ako se njezina duša u nutrini kaje.

Apostolski blagoslov s potpunim oprostom: Svećenici na samrti podjeljuju ovaj blagoslov koji umirućega oslobađa ne samo od krivnje grijeha (pakla), već i od vremenitih kazni (čistilišta), pod uvjetom da je osoba u stanju milosti i da se kaje.

Premda Crkva naglašava da nikada ne treba očajavati nad spasenjem bilo koga (jer Bog može dotaknuti srce u zadnjem trenutku na nama neshvatljiv način), teolozi i sveci uvijek upozoravaju da je opasno namjerno odgađati obraćenje za smrtnu postelju. Istinsko pokajanje zahtijeva milost i slobodan pristanak volje, što u trenucima teške boli, panike ili gubitka svijesti može biti izuzetno teško svjesno pobuditi.

Što kaže Katekizam?

Katolička Crkva u Katekizmu (KKC) jasno potvrđuje da je pokajanje moguće sve dok čovjek živi, jer Božje milosrđe ne prestaje nuditi oproštenje.

Evo ključnih mjesta u Katekizmu koja govore o ovoj temi:

1. Vrata oproštenja su uvijek otvorena

Katekizam naglašava da ne postoji grijeh koji Bog ne bi mogao oprostiti ako se čovjek iskreno pokaje. To se odnosi na cijeli životni vijek čovjeka: “Nema prijestupa, ma kako bio težak, koji Crkva ne bi mogla oprostiti. ‘Nema nikoga, ma kako bio zao i kriv, tko ne bi smio pouzdano očekivati oproštenje, ako je njegovo pokajanje iskreno.’ Krist, koji je umro za sve ljude, želi da u njegovoj Crkvi vrata oproštenja budu uvijek otvorena svakome tko se odvraća od grijeha.” (KKC 982)

2. Božja milost u ekstremnim situacijama

Katekizam čak ističe da Bog, u svojoj neizmjernoj mudrosti, može pružiti priliku za pokajanje i u najtežim trenucima, kada se čini da je sve izgubljeno: “Ne treba očajavati glede vječnog spasenja osoba koje su si oduzele život. Bog može, putovima koje samo on zna, pružiti prigodu za spasonosno kajanje.” (KKC 2283)

3. Važna razlika: ‘Nakon smrti’

Važno je razlikovati pokajanje u trenutku smrti (dok je osoba još živa) od stanja nakon smrti. Katekizam jasno uči da nakon smrti više nema mogućnosti za promjenu odluke ili pokajanje: “Nema pokajanja za ljude nakon smrti.” (KKC 393)

Ovaj citat (koji se poziva na sv. Ivana Damaščanskog) naglašava da je naš životni vijek vrijeme naše slobode i odluke. Nakon što nastupi smrt, naša je odluka za Boga ili protiv njega postala konačna.

Gdje je pravda?

Sve navedeno ne znači da je pakao prazan ili da su masovni zločinci u raju zajedno s Majkom Terezijom i drugim svecima. Bog je savršeno pravedan, ali nam ovo pokazuje da je njegovo milosrđe tako veliko da nam je do našeg zadnjeg daha spreman pružiti svoju ruku kako bi nas spasio.