Do sada su bila predviđena četiri opća zasjedanja za Sinodski put. Njemačka biskupska konferencija i Središnji odbor njemačkih katolika sada su objavili da će se u proljeće 2023. održati i peto. Postalo je jasno da je za vijećanje potrebno više vremena, kazali su.

Razlog ove odluke o dodatnom zasjedanju nije samo pandemija bolesti COVID-19. Sudionicima sinode potrebno je više vremena, stoji u poruci zajedničkog tiskovnog ureda Sinodskog puta. To je postalo jasnije na posljednjem sinodskom zasjedanju krajem rujna u Frankfurtu na Majni.

Dodatno sinodsko zasjedanje održat će se od 9. do 11. ožujka 2023. godine, potvrdili su biskupi i Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK). Prije toga, treće sinodsko zasjedanja održat će se prema planu, od 3. do 5. veljače 2022., a četvrto od 8. do 10. rujna 2022. godine, piše Vatican News.

Sinodalni put dijaloški je proces klera i laika u Njemačkoj, a ono što mnogima nije jasno jest hoće li odluke koje se u sklopu procese izglasaju biti obavezne ili ne, kao i koliko će uopće biti podudarne s katoličkim naukom, a koliko u suprotnosti s njime po pitanjima kao što su spolni moral, ređenje žena i sl.

Iako vrh Crkve u Njemačkoj načelno podržava Sinodalni put, u javnosti se moglo čuti i mnoge alternativne glasove, koji su ga podvrgavali kritici.

Regensburški biskup Rudolf Voderholzera koji je uvjeren da “‘Sinodalni put’ neće ostvariti svoje ciljeve ako nastavi putem kojim je dosad išao”.

Podjednako je kritičan i kardinal Walter Kasper, koji se izjasnio “vrlo zabrinutim” tendencijama “Sinodalnog puta”: “Na početku je možda bilo dobro dopustiti različitim mišljenjima da se izjasne bez da ih se filtrira. No nezamislivo mi je da prijedlozi poput ukidanja celibata i svećeničkog ređenja žena mogu uopće dobiti dvotrećinsku većinu biskupske konferencije ili zahtijevati konsenzus u općoj Crkvi”.

Najjasniji u svojoj kritici u posljednjih je godinu dana bio glasoviti katolički novinar i publicist George Weigel, rekavši da će “Sinodalni put”, nastavi li dosadašnju praksu, završiti u “liberalnom protestantizmu”. Nešto slično je 2020. godine ustanovio i kardinal Rainer Maria Woelki, rekavši kako se “Sinodalni put” pretvorio u “protestantski parlament”.

“Sve više i više katolika je duboko razočarano svojim biskupima koji su dopustili da ih se strateškim manevrima uvede u proceduru Sinodalnog puta iz koje misle da se ne mogu izvući iako uviđaju da će završiti u katastrofi hereze i raskola”, rekao je u razgovoru za portal Bitno.net njemački teolog Bernhard Meuser, nazvavši Sinodalni put “katastrofalnim zastranjenjem, autosekularizacijom i oblikom crkvenog samouništenja”.

U pismu objavljenom 2019. godine, papa Franjo upozorio je da pokušaj rješavanja problema oslanjajući se samo na vlastite snage, metode i inteligenciju, unaprijed osuđen na neuspjeh te posljedično dovodi do množenja zla koje se želi nadvladati. Evangelizacija nije taktika repozicioniranja Crkve u današnjem svijetu, niti “retuširanje” kojim bi se Crkvu prilagodilo duhu vremena, čime se gube njezina originalnost i proročka misija, napisao je tada Franjo.