Jučer je, nakon kratke borbe s rakom, preminula ikona country glazbe Dolly Parton.

U 80 godina života napisala je, kako je jednom izjavila, “barem tri tisuće pjesama”, među kojima su bezvremenski hitovi poput “Jolene”, “Islands in The Stream” te “I Will Always Love You” (koju se danas najčešće pamti u izvedbi Whitney Houston).

Također je bila uspješna poslovna žena i vjerna supruga (brak nje i Carla Deana trajao je 59 godine), a javnost je, osim pjesmama, osvajala i svojim dovitljivim humorom, nerijetko usmjerenim na vlastiti račun (i račun njenih plastičnih operacija). U komunikaciji je bila otvorena te se nije skrivala niti od bolnih tema, kao što je činjenica da zbog zdravstvenih problema nije mogla imati djece. Na neki će način tu prazninu preobraziti u velike humanitarne projekte namijenjene djeci i onima u potrebi.

Zbog te otvorenosti, humora, dobrotvornog rada i bezvremenskih pjesama voljeli su je ljudi različitih političkih, društvenih, vjerskih i umjetničkih pozadina i pogleda.

Dollyna vjera

Djed Dolly Parton bio je pentekostalni svećenik te je taj oblik kršćanstva oblikovao njeno djetinjstvo. No kasnije će reći da ju je crkva u kojoj je odrasla “plašila” konstantnim govorom o “paklenom ognju i sumporu”.

Boga je, pak, pronašla u napuštenoj crkvici u blizini njezine kuće koju su lokalci posjećivali iz razloga koji nemaju veze s vjerom, poput konzumiranja alkohola.

“No ja sam išla u tu staru crkvu i osjetila prisutnost. U toj sam se staroj, napuštenoj crkvi molila Bogu na svoj način. Samo bih rekla: ‘Pokaži mi, pomogni mi, spasi me jer želim biti spremna.’ Tada me obuzeo mir i osjetila sam kako sam, po prvi puta u svom životu, istinski pronašla Boga.”

O Bogu i vjeri, redovito je govorila i u medijskim nastupima.

Tako je 2023. za Fox News izjavila: “Moja vjera utječe na sve što činim jer doista vjerujem da je s Bogom sve moguće. Zato ga uvijek molim da blagoslovi sve što radim i ljude s kojima radim, da u moj život dovede sve prave stvari i prave ljude, a ukloni one pogrešne.”

Od Dolly pritom ne treba raditi nekakvu “kršćansku ikonu”. Činjenica je da je svoju vjeru više gledala kroz prizmu duhovnosti (rekavši i da se ne smatra “religioznom”), da je u nekim moralnim pitanjima stajala nasuprot tradicionalnom kršćanskom nauku, kao i da su s vremenom njeni pogledi postali heterodoksniji.

“Svi trebamo nešto u što ćemo vjerovati – vjerovali u Boga ili ne, zvali to Majkom Prirodom ili Ocem Vremenom ili višom mudrošću. Trebate vjerovati u sebe i vjerovati da postoji sila koja vas može voditi i gurati naprijed”, poručila je prije dvije godine za New Humanist.

Unatoč tome, Dolly nije pristajala na kompromise te je branila Isusovo ime u industriji u kojoj su najčešće sveti samo trendovi.

‘Gledaj, ja ne psujem’

Najsvježiji primjer suradnja je s popularnom mladom pjevačicom Sabrinom Carpenter koja ju je pozvala da gostuje u obradi njene pjesme “Please Please Please”.

Pjesma u originalu sadrži eksplicitan rječnik na koji Dolly nije pristala te je Sabrina promijenila sporni tekst.

“Rekla sam joj: gledaj, ja ne psujem. Ne rugam se Isusu. Ne govorim loše o Bogu i ne govorim prostote pred kamerom — premda mi se zna dogoditi ako se dovoljno naljutim”, poručila je za Knox News.

Možemo se nadati i moliti da je u vječnosti susrela Onoga kojeg je, na svoj nesavršeni način, zazivala i branila na zemlji.