Progresivni katolički prelati u Njemačkoj otvoreno prkose nedavnom naputku Svete Stolice po kojemu svećenici ne mogu blagosloviti istospolne zajednice, nudeći takve blagoslove u stotinjak crkava diljem Njemačke, piše Crux.

Blagoslovi istospolnih parova najnoviji su otpor dijela katoličkog klera u Njemačkoj dokumentu koji je Kongregacija za nauk vjere objavila u ožujku, a prema kojemu svećeništvo ne može blagosloviti istospolne zajednice jer Bog “ne može blagosloviti grijeh”.

Odgovor na vatikanski dokument posebno je oštar u Njemačkoj, gdje lokalna Crkva zagovara raspravu o pitanjima poput crkvenog nauka o homoseksualnosti kao kategoriji podložnoj debati i reformi.

Deseci crkava koje omogućuju blagoslov istospolnih zajednica povod su za produbljenje jaza u odnosima progresivaca i tradicionalista u Crkvi, od kojih se u zadnje vrijeme sve više mogu čuti upozorenja kako dio Crkve u Njemačkoj srlja u raskolništvo.

Prije 500 godina, upravo se u Njemačkoj, djelovanjem Martina Luthera, i dogodio posljednji značajni raskol u Katoličkoj Crkvi.

Papa Franjo, koji zagovara decentralizaciju crkvenih struktura, već je podsjetio njemački kler da tijekom svojega reformskoga procesa, poznatog pod nazivom “sinodalni put”, mora ostati u zajedništvu s Rimom.

Isusovac Jan Korditschke, koji u Berlinu priprema odrasle za krštenje, predvodit će blagoslov istospolnih parova na misnome slavlju 16. svibnja.

“Uvjeren sam da homoseksualna orijentacija nije loša, kao i da homoseksualna ljubav nije grijeh”, rekao je Korditschke za Associated Press. “S ovim blagoslovom želim slaviti ljubav homoseksualaca, jer ljubav homoseksualaca nešto je dobro”.

44-godišnji svećenik rekao je kako je važno da se homoseksualci pokazuju unutar Katoličke Crkve i dugoročno steknu veću vidljivost. Tvrdi i da se ne boji eventualnih posljedica visokorangiranih crkvenih službenika ili Vatikana.

“Stojim iza onoga što radim, iako je za mene bolno što to ne mogu činiti u skladu s crkvenim vodstvom”, rekao je Korditschke, dodajući: “Homofobija moje Crkve me ljuti i stidim je se”.

S Korditschkeom se slaže i moćna laička organizacija Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK), koja blagoslov istospolnih parova zagovara od 2015. godine. Odluku Kongregacije za nauk vjere otpisuju kao dokument koji “nije od velike pomoći”, eksplicitno podržavajući inicijativu za blagoslov istospolnih parova pod nazivom “Liebe Gewinnt” (“Ljubav pobjeđuje”).

“U ovim misnim slavljima ljudi Bogu izražavaju ono što ih pokreće”, rekla je Birgit Mock, glasnogovornica ZdK-a za obiteljska pitanja.

“Činjenica da traže Božji blagoslov i zahvaljuju mu za sve dobro u svojemu životu – pa tako i za odnose koje žive s uzajamnim poštovanjem i ljubavi – duboko je utemeljena u Evanđelju”, rekla je Mock, dodajući kako i sama planira pohoditi misu s blagoslovom istospolnih parova kako bi se molila za “uspjeh sinodalnog puta u kojemu mi, kao Crkva, prepoznajemo seksualnost kao pozitivnu snagu”.

ZdK sudjeluje u sastancima “sinodalnoga puta” pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji već duže od godinu dana. Završetak je predviđen za jesen. Sastanci uključuju rasprave o ređenju žena, omogućavanju bračnoga statusa svećenicima i drukčijem razumijevanju seksualnosti. Povod navedenim raspravama otkrića su o seksualnom zlostavljanju među klerom.

“U Njemačkoj se borimo, s mnogo ozbiljnosti i intenzivnim teološkim diskursom, za pravi put”, ustvrdila je Mock. “Stvari ne mogu ostati kakve su bile – to su nam pokazali zločini i skrivanje seksualnih zlostavljanja. Trebamo sustavne promjene, što uključuje i ponovnu procjenu crkvenoga seksualnog morala”, zaključila je.

Čelnik Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing prošli je mjesec kritizirao inicijativu “Ljubav pobjeđuje”. “Blagoslovi nisu prikladan instrument za crkvene političke manifestacije ili političke akcije”, rekao je Bätzing.

Prije nekoliko dana, Bätzing je izjavio kako Crkva u Njemačkoj nije na putu raskolništva.

“Potpuno je jasno da postoje pitanja o kojima se može raspravljati samo na razini univerzalne Crkve. Mi ćemo iz Njemačke doprinijeti sa svojim promišljanjima. Međutim, htio bih odbaciti optužbe koje se opetovano koriste protiv nas da smo šizmatici ili da se kao Njemačka nacionalna Crkva želimo odvojiti od Rima. Naša veza s Rimom i Svetim Ocem vrlo je čvrsta”, rekao je.

“Središnje je pitanje: kako danas možemo govoriti o Bogu i doći do dublje vjere? Vjera može rasti i produbljivati se ako se oslobodimo od strahova i mentalne zatvorenosti, ako postavljamo pitanja i tražimo puteve kojima danas možemo Crkvu predstaviti ljudima”, kazao je Bätzing.

Osvrnuvši se na pitanje blagoslova homoseksualnih parova koje je nedavno došlo u fokus nakon što je Kongregacija za nauk vjere izričito odbila takvu mogućnost, njemački biskup je kazao kako na takva pitanja “nema jednostavnih odgovora”.

“Sinodalni put nastoji, posebice po pitanju efektivnih odnosa, raspravljati u širem kontekstu koji uzima u obzir potrebu, mogućnost i ograničenja razvoja crkvenog učiteljstva”, kazao je Bätzing dodavši kako će “pogledi” na ovo pitanje koje je iznijela Kongregacija za nauk vjere “naći mjesto u raspravi”.

Reagirajući na odluku njemačkih crkava koje će, protivno odluci Vatikana, ponuditi blagoslov istospolnim parovima, podvrgavajući kritici i druge stavke “sinodalnog puta”, u intervjuu za CNA oglasio se George Weigel, jedan od vodećih katoličkih intelektualaca i biograf sv. Ivana Pavla II.

“Pitanje nije u sukobu ‘Rima’ i ‘reformi’. Pitanje je u tome što je vjernost istine Evanđelja suprotstavljena vjernosti duhu vremena. Drugim riječima, ono što je u ‘sinodalnom putu’ na kocki jest pitanje ima li božansko otkrivenje – o neraskidivosti braka, o dostojnosti za primanje svete pričesti, o ispravnom uređenju naših ljudskih života – obvezujuću moć nad vremenom, u svakom kulturalnom kontekstu”, rekao je Weigel.

Kritizirajući izjavu predsjednika Njemačke biskupske konferencije kako će različiti “pogledi” na pitanje blagoslova istospolnih veza “naći mjesto u raspravi”, Weigel ističe:

“Kada Kongregacija za nauk vjere autoritativno progovori, kao što je učinila po pitanju ‘blagoslova’ istospolnih veza, ona ne nudi ‘pogled’, nego govori o istini katoličke vjere. Ako biskup Bätzing i drugi u njemačkoj crkvenoj hijerarhiji ne prihvaćaju te istine, trebali bi imati poštenja to jasno reći. Ako prihvaćaju te istine, trebali bi imati hrabrosti priznati to”.

Polemizirajući s Bätzingovom ocjenom kako “središnje pitanje” sada glasi “kako danas možemo govoriti o Bogu i doći do dublje vjere?” Weigel napominje kako je “središnje pitanje ono što je Gospodin Isus rekao da je bilo, jest i uvijek će biti središnje pitanje: ‘Kada se Sin čovječji vrati, hoće li naći vjere na zemlji?'”.

“Naravno da Crkva evanđeosku istinu uvijek mora izricati tako da je ljudi u određenom razdoblju i pojedinoj kulturi mogu razumjeti; to je ono što je sv. Pavao pokušao učiniti na Areopagu u Ateni i to je ono na što je Drugi vatikanski koncil uputio Crkvu”, dodaje Weigel. “Nevolja koju ja i mnogi drugi imamo s riječima biskupa Bätzinga, njegovih crkvenih kolega i istomišljenika te ZdK-a”, napominje Weigel, “jest što u njima ne čujemo glas Gospodina, Evanđelja ili istine, nego glas postmodernizma”.

O fundamentalnim istinama vjere i morala ne mogu odlučivati “napredak teoloških promišljanja” ili “najnovija znanstvena otkrića”, upozorava Weigel: “Kad i ako to postane slučaj, rezultat će biti liberalni protestantizam, a ja ne mogu razumjeti zašto bi itko želio slijediti taj tužan put do crkvenog zaborava”.

“Ako njemački ‘sinodalni put’ nastavi ići stazom otpadništva, time će dati lekciju cijeloj svjetskoj Crkvi o tome što ‘sinodalnost’ nije i ne može biti: pitanje odlučivanja o istini otkrivenja te sadržaju i pologu vjere ‘konsenzusom’ koji je kreirala manipulativna crkvena birokracija prilagođena duhu vremena”, zaključuje Weigel.