Oholost – najopasniji demon

Djelo “O osam zloduha” jedno je od najpoznatijih djela pustinjaka Evagrija Pontskog ¹, u kojem on opisuje djelovanje napasti koje emaniraju strasti. Pod pojmom ”strasti”, Evagrije podrazumijeva sve one neuredne čežnje, poticaje i navezanosti koje nas udaljuju od Boga. Evagrije uočava da se napasti koje se rađaju i usmjeravaju naše duše mogu svesti na 8 demona ili 8 zlih misli, koje vode čovjeka u grijeh. I to po redu: 1. proždrljivost, 2. nečistoća, 3. pohlepa ili škrtost, 4. žalost, 5. srdžba, 6. acedija ili lijenost, 7. taština ili slavohlepnost i 8. oholost.

Iako se Evagrije u svom nauku obraća dosta specifičnom krugu ljudi kakvi su bili pustinjaci, ipak se može primijetiti da svaki čovjek, ma čim god bi se zanimao, doživljava ta ista iskušenja. Zato je dobro s praktične strane razmisliti koje nas misli i kušnje najčešće pohađaju i u kakvim situacijama upravo one dolaze. Već odgovor na to pitanje dao bi veliki korak u razotkrivanju izvora grijeha i bio bi početak rasta u krepostima.

*Ostale tekstove iz ovog niza možete pročitati OVDJE

8. Oholost

Oholost zatvara popis napasti koje je Evagrije definirao kao zle misli ili kao demone, a „od oholosti boluje onaj tko se udaljio od Boga i dobra djela pripisuje vlastitim snagama“ (De octo spiritibus malitiae, 17.). Jer ne samo da se čovjek pretvara u nekoga tko zapravo nije, nego gradi oko sebe svijet gdje je on mjerilo i norma za sve i svakoga. Dok prvih šest napasti: proždrljivost, nečistoća, pohlepa, žalost, srdžba i acedija efikasno remete odnos čovjeka i materijalnoga svijeta, taština i oholost remete odnos čovjeka i duhovnoga svijeta. Jer napasti taštine i oholosti ne računaju na Boga, nego samo na čovjeka i njegove mogućnosti. I zato su one opasnije i gore.

Na temelju tekstova Svetoga pisma: „S podsmjevačima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost“ (Izr 3, 34), kao i na temelju prve Petrove poslanice, gdje je isti smisao drugačije izražen: „Jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost“ (1 Pt 5, 5), Evagrije pokazuje uzrok i posljedice napastovanja demona oholosti. Tragedija čovjeka čiji je um nasjeo na zablude demona oholosti u tome je što takav čovjek postaje lakim plijenom zabluda i strahova. Fobija da su svi protiv moga ”veličanstva”, često je na umu onoga tko je pao pod utjecaj oholosti. Takav je čovjek poput kazališne lutke na koncima, kojoj se demon ruga, povlačeći konce u svim smjerovima s ciljem da bi takvu osobu ismijao, a na kraju, kad se umori i dosadi mu ta tragikomična predstava, ubija je. Jer kako Evagrije uči: „Duša oholog [čovjeka] ostaje napuštena od Boga i postaje podsmijeh demona.“ (De malignis cogitationibus, 18.)

To je stanje u kojem je čovjek apsolutno prevaren od demona ili zle misli oholosti. Prevaren u potpunosti, jer se odbacuje Boga kao onoga koji piše povijest i pomaže čovječanstvu u dosadašnjim nevoljama. Zato Evagrije pita ohola čovjeka: „Zašto se hvališ Božjom milošću poput vlastitog bogatstva?“ (De octo spiritibus malitiae, 18.) Čovjek svladan ohološću zaboravlja na Boga, a istovremeno preuzima sve konce u svoje ruke u želji da vlada situacijom. Zla misao taštine samo potiče i daje krila oholosti (kao što je već spomenuto), koja napunivši čovjekov um lažima i dezorijentacijom, uništava međuljudske odnose, jer nastoji vladati nad onim nad čim nema pravo, a to je drugi ljudski život. Upravo to i Evagrije prepoznaje kao najgori rezultat oholosti, a i postojanja općenito, da se čovjek uzvisuje nad drugim čovjekom.

Često ohola osoba lako primjećuje mane i pogreške drugih, koje ju dovode do frustracija. Jer je druga osoba kao ogledalo koje pokazuje vlastite nedostatke, odnosno neispunjene i nerealizirane želje vlastitoga bića. Zato u kontekstu demona oholosti i govori: „Prepoznajte svog bližnjega, jer je on isto [kao i ti] stvorenje.“ (De octo spiritibus malitiae, 18.)

Možda ti sljedeća pitanja pomognu prepoznati u kojoj mjeri te napastuje demon oholosti: Budi li se u meni ljubomora zbog uspjeha drugoga? Koliko sam zainteresiran ili nezainteresiran za moju okolinu? Propitaj svoju savjest dobro, jer Bog ohologa ne blagoslivlja, a „ponizne u pravdi vodi“ (Ps 25, 9).

Gornji tekst preuzet je s dopuštenjem s web-stranice www.pavlini.com.hr.