Djelo “O osam zloduha” jedno je od najpoznatijih djela pustinjaka Evagrija Pontskog 1, u kojem on opisuje djelovanje napasti koje emaniraju strasti. Pod pojmom ”strasti”, Evagrije podrazumijeva sve one neuredne čežnje, poticaje i navezanosti koje nas udaljuju od Boga. Evagrije uočava da se napasti koje se rađaju i usmjeravaju naše duše mogu svesti na 8 demona ili 8 zlih misli, koje vode čovjeka u grijeh. I to po redu: 1. proždrljivost, 2. nečistoća, 3. pohlepa ili škrtost, 4. žalost, 5. srdžba, 6. acedija ili lijenost, 7. taština ili slavohlepnost i 8. oholost.

Iako se Evagrije u svom nauku obraća dosta specifičnom krugu ljudi kakvi su bili pustinjaci, ipak se može primijetiti da svaki čovjek, ma čim god bi se zanimao, doživljava ta ista iskušenja. Zato je dobro s praktične strane razmisliti koje nas misli i kušnje najčešće pohađaju i u kakvim situacijama upravo one dolaze. Već odgovor na to pitanje dao bi veliki korak u razotkrivanju izvora grijeha i bio bi početak rasta u krepostima.

*Ostale tekstove iz ovog niza možete pročitati OVDJE

3. Pohlepa ili škrtost

„Pohlepa je (…) bogatstvo koje se drži u zatočeništvu, [što je] svojevrsna nepravda” (De vitiis quae opposita sunt virtutibus, 3.). Zadnji demon koji napastuje požudni pokret duše je pohlepa. Čak i ljudi iz čistilišta koje susreće Dante pričaju mu o svojevrsnoj nepravdi koju im je nanijela škrtost: „Škrtost gasi ljubav k dobru svakom, te ne stigosmo činiti dobrih djela“ (Čistilište, XIX, 121-122.). Pohlepa ili škrtost je sinteza proždrljivosti i nečistoće. Te prve dvije napasti koje se očituju i koje čovjek slijedi, potaknute demonom pohlepe, zahtijevaju bezobzirno trenutno ispunjenje. Čovjek koji povjeruje podvalama pohlepe, zapravo ne zna granice gladi svojih čežnji, te gubi kontrolu u realizaciji i motivaciji ispunjenja svojih čežnji.

Ali osim materijalnoga zadovoljstva za kojom ta zla misao čezne, ona također ima svoju duhovnu pozadinu koja se manifestira u želji da se čovjeka savladanog pohlepom časti i obožava. Takav čovjek ima nepremostive potrebe, te nalazi smisao u potrebi stjecanja. Pitanje koje se na ovom mjestu samo po sebi nameće je: nije li upravo pohlepa u kontekstu društva u kojem živimo i zajednice koja nas okružuje, izvor nepravednosti i ekonomskih kriza?

Demon pohlepe ili škrtosti još vidljivije i konkretnije udaljuje čovjeka od Boga, jer kako primjećuje Evagrije: „[škrtac] udvostručuje svoje posjede i želi ih još udvostručavati i nikada to neće prestati činiti [sve] dok smrt ne prekine ove besplodne pothvate“ (De octo spiritibus malitiae, 8.). Rezultat demona pohlepe su upravo ovi, kako kaže egipatski pustinjak „besplodni pothvati“, odnosno besmislen život koji nikamo ne vodi. Potpuna suprotnost pohlepi su upravo Isusove riječi s Propovjedi na gori: „Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.“ (Mt 6, 20)

Perfidnost djelovanja pohlepe primijetio je Evagrije i zato govori: „Čini mi se da demon pohlepe posebno zauzima različite poze i pametan je u zavođenju“ (De malignis cogitationibus, 21.). Jer čovjek je uvijek u stanju poželjeti novi mobitel, viši životni standard, više odjeće u ormaru, i tako unedogled…, a je li sve to što se bez razmišljanja poželi, a prima se zdravo za gotovo, zaista potrebno? Ako primjećuješ da su tvoji česti gosti napasti proždrljivosti i nečistoće, budi uvjeren da su razne želje za posjedovanjem djelo zle misli ili demona pohlepe.

Neovisno o tome dolaze li takve misli od zla ili naše naravi ranjene grijehom, pohlepne čežnje koje se pojavljuju u našemu umu razvijaju i stvaraju odbojnost u prihvaćanju trenutne situacije. Nezadovoljstvo koje čovjek nosi u sebi prema trenutnoj egzistencijalnoj situaciji, ma kakva ona bila, rađa se u želji za većim posjedom i primanjima. Želja da se ima više, makar i u plemenite svrhe, ako je vođena pohlepom, lako čovjeka vodi u svijet manipulacije, spletkarenja i nepoštenja, koji na poseban način ranjavaju bližnjega. Zato Evagrije govori: „[Kao što] more nikad neće biti [do kraja] ispunjeno, čak i ako upije mnoge rijeke, tako i žudnja za novcem nije zadovoljna posjedovanjem [više] stvari“ (De octo spiritibus malitiae, 7.)

Pohlepa otežava sposobnost uma u traženju i ispunjavanju volje Božje i konačnoga sjedinjenja s Bogom. Najdramatičniji rezultat pohlepe je gubitak moralne, duhovne, obiteljske i nacionalne vrijednosti. Riječi mudraca Siraha iz Biblije pogađaju samu srž i konačan rezultat toga demona, kada kaže: „Pohlepa isušuje dušu.“ (Sir 14, 9) Upravo zato su farizeji iz Evanđelja klasičan primjer čovjeka koji slijedi i koji je podređen zloj misli pohlepe, jer kako Isus opaža i ističe: „Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’.“ (Mt 23, 5-7) Zato prije nego što prijeđemo na sljedeću zlu misao srdžbe, koja je ujedno prva na popisu napasti voljnog pokreta duše, dobro je razmisliti i zapitati se: O čemu najviše raspravljam u društvu? Što je najčešće predmet mojih tema za razgovor? Kakvim se argumentima koristim kada se želim predstaviti drugima ili se opravdati u neugodnim situacijama? Jer kako kaže Isus: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ (Mt 6, 21)

Gornji tekst preuzet je s dopuštenjem s web-stranice www.pavlini.com.hr.

*Ostale tekstove iz ovog niza možete pročitati OVDJE

Footnotes

  1. Tko je Evagrije Pontski? – Pavlini