Djelo “O osam zloduha” jedno je od najpoznatijih djela pustinjaka Evagrija Pontskog 1, u kojem on opisuje djelovanje napasti koje emaniraju strasti. Pod pojmom ”strasti”, Evagrije podrazumijeva sve one neuredne čežnje, poticaje i navezanosti koje nas udaljuju od Boga. Evagrije uočava da se napasti koje se rađaju i usmjeravaju naše duše mogu svesti na 8 demona ili 8 zlih misli, koje vode čovjeka u grijeh. I to po redu: 1. proždrljivost, 2. nečistoća, 3. pohlepa ili škrtost, 4. žalost, 5. srdžba, 6. acedija ili lijenost, 7. taština ili slavohlepnost i 8. oholost.

Iako se Evagrije u svom nauku obraća dosta specifičnom krugu ljudi kakvi su bili pustinjaci, ipak se može primijetiti da svaki čovjek, ma čim god bi se zanimao, doživljava ta ista iskušenja. Zato je dobro s praktične strane razmisliti koje nas misli i kušnje najčešće pohađaju i u kakvim situacijama upravo one dolaze. Već odgovor na to pitanje dao bi veliki korak u razotkrivanju izvora grijeha i bio bi početak rasta u krepostima.

*Ostale tekstove iz ovog niza možete pročitati OVDJE

1. Proždrljivost

„Bojažljivoga vojnika potresa truba koja poziva na borbu, a proždrljivca kad je na vidiku post” (De octo spiritibus malitiae, 2). Demon proždrljivosti naizgled je najprizemniji jer napastuje požudni pokret duše. Strategija iskušenja koju prije svega imaju demoni jest da napast dotiče materiju koja čovjeka najlakše privlači. A najpristupačnija takva materija upravo su tjelesni užici. „Od demona koji se protive asketskoj praksi, prvi koji se bore, ustaju oni koji su odgovorni za proždrljivost“ (De malignis cogitationibus, 1). Može se roditi pitanje zašto Evagrije stavlja kao prvu po redu napast proždrljivosti, kada je danas opće prihvaćeno (a i Katekizam tako predstavlja), da je oholost izvor svakoga grijeha? Ipak, egipatski pustinjak služi se prvim stranama Biblije, gdje je pad prvih ljudi u Knjizi Postanka opisan pomoću slike stabla dobra i zla: „Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ (Post 3, 6)

Grčka riječ pomoću koje Evagrije govori o demonu proždrljivosti gastrimargía (γαστριμαργία) doslovno prevedena znači ”ludost trbuha”. Ipak, govoreći o proždrljivosti Evagrije ima na umu mnogo stroži i egzistencijalni kriterij prosuđivanja od našega suvremenoga mišljenja koje nam predlaže sliku čovjeka koji mnogo jede i pije. On govori da svako zlo kreće od proždrljivosti, odnosno promatranja svijeta na konzumeristički način. Čovjek koji doživljava napast proždrljivosti usmjeren je prema neumjerenoj privrženosti dobrima ovoga svijeta.

Misao ili demon proždrljivosti karakterizira se po tome što se na sve ono što je stvoreno ne gleda sa zahvalnošću kao na dar Boga, nego nezahvalno i s neprestanim pretenzijama za isticanjem svojih prava, s neadekvatnim ambicijama prema svemu stvorenome. Ljudi koji nasjedaju prijedlozima demona proždrljivosti uvijek žele i traže nove senzacije i dojmove, kako u materijalnom smislu tako i u psihološkom i duhovnom (vidi: Evagrije Pontski, De octo spiritibus malitiae, 2.). To je zapravo nepromišljen i zatupljen način života kojemu je glavna motivacija nekakav novi i drugačiji impuls, koji prikriva sposobnost uočavanja posljedica konkretnih životnih odluka. Evagrije zapravo govori o nemogućnosti zasićenja tjelesnih želja. Paradoksalno, što čovjek više zasićuje tjelesne želje, to one više postaju uzrok frustracije.

Stoga može se primijetiti da se ne radi samo o običnoj proždrljivosti u hrani i piću, nego također o emocionalnoj i duhovnoj ”proždrljivosti”. Ako na takav način odgajamo svoje čežnje i um, prije ili kasnije naći ćemo se u stanju duhovne pustoši. Također, puno nam može pojasniti i sv. Pavao koji govori: „Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ (Ga 5, 16-21)

Zbog toga Evagrijeva interpretacija da je proždrljivost prva na listi svih napasti i da svako zlo ima svoj početak u proždrljivosti, upravo svoj temelj nalazi u progonstvu Adama i Eve iz Edena (Eden – slika kraljevstva Božjega). Eva nakon napasti zmije bere plod i kuša ga. Proždrljivost ih je izagnala iz Edena, i kako sv. Pavao govori: „Koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ Adam i Eva bili su neposlušni i to je srž demona proždrljivosti. Neposluh Riječi Božjoj, odnosno mudrosti koja je sadržana u tim Riječima, rezultira time da čovjek prestaje živjeti mudro. Zato Evagrije govori: „Požuda za hranom rodila je neposluh, a slatki okus protjerao je čovjeka iz raja.” (De octo spiritibus malitiae, 1)

Na prvu nam se može činiti da je čovjek koji s lakoćom zadovoljava svoja osjetila sretna i zadovoljna osoba, no ipak ako bolje primijetimo, takav je proždrljiv čovjek zapravo nestrpljiva i nervozna osoba. Jer takvom osobom upravlja tijelo sa svojim impulsima, a ne duh (um). Evagrije idealno opisuje dinamizam proždrljivosti kada govori: „Udoban život strovaljuje um u ponor. Posna molitva je kao mladi orao u zraku koji leti prema gore, a [molitva] proždrljivca, natovarena sitošću, silazi. Um postaje kao sjajna zvijezda na sjajnom nebu, a um proždrljiva čovjeka ostaje taman poput noći bez mjeseca.” (De octo spiritibus malitiae, 1)

Privodeći kraju ovo razmatranje o proždrljivosti, dobro je postaviti sebi neka pitanja u odnosu na citirane Evagrijeve tekstove i ispitati svoju savjest: Kakva očekivanja imam od svega stvorenoga? Je li omjer onoga što želim od svijeta mjerodavan mojim stvarnim potrebama ili ne? Što je izvor mojega nezadovoljstva i u čemu tražim smisao? Jesam li poslušan Bogu koji djeluje kroz moju savjest? Ova pitanja zasigurno mogu otvoriti mnoštvo drugih pitanja čiji odgovori, ako su iskreni, mogu razotkriti muči li nas i u kojoj mjeri zla misao ili demon proždrljivosti, koji nas odvlači od Boga i uvodi u druge poroke.

Zaključit ćemo razmatranje sljedećom Evagrijevom rečenicom: „Mnogo drva rasplamsava veliki plamen, a obilje hrane hrani požudu. […] Požuda za hranom proizvela je neposluh, a slatkoća kušanja otjerala je iz Raja. […] Zapuštena zemlja rađa čička, a proždrljivi um niče gadne misli.” (De octo spiritibus malitiae, 1)

Gornji tekst preuzet je s dopuštenjem s web-stranice www.pavlini.com.hr.

*Ostale tekstove iz ovog niza možete pročitati OVDJE

Footnotes

  1. Tko je Evagrije Pontski? – Pavlini