Malo je predstava u kojima zaista oživi ono o čemu se glumi. Takav se iskorak upravo dogodio na mjuziklu “Vlak u snijegu”. Kao kazališna redateljica, pogledala sam mnogo scenskih koncepata i tehnički korektnih izvedbi, no u našem se poslu rijetko događa da poruka s pozornice tako jasno zaživi u samom ansamblu, a onda se u takvom intenzitetu, kakvom smo mogli svjedočiti na premijeri u petak, prenese do publike.

U vrijeme kada se u javnom prostoru neprestano govori o otuđenosti i djeci koja samo “vise” na mobitelima, autorice ovog projekta odlučile su se fokusirati na pozitivno, i u prošlim i u sadašnjim vremenima. Kraj tolikih upozorenja na negativne pojave u društvu koja ne nude nikakvo rješenje, ovaj mjuzikl, i ljudi koji stoje iza njega, pokazali su da se trudom i radom djecu itekako može pridobiti pravim vrijednostima, kvalitetnom glazbom, dobrom pričom i profesionalnom izvedbom.

Pjevačica i glazbenica Ivana Husar Mlinac inspiraciju je našla u vlastitom djetinjstvu kod bake i djeda u Velikom Grđevcu, rodnom selu Mate Lovraka. S druge strane, autorica teksta i redateljica Petra Radin oslonila se na svoje veliko znanje i redateljsko iskustvo, ali i pedagošku praksu koja je na sceni rezultirala skladnom igrom i autentičnom dječjom radošću koja se uspješno nosila s velikom dvoranom Lisinski i impresivnom Zagrebačkom filharmonijom.

Iza te naizgledne lakoće stoji neizmjerno marljiv rad. Usklađivanje s orkestrom i impresivna preciznost koreografija jasno svjedoče o odličnom razumijevanju i poznavanju klasičnog kazališta te mjuzikla kao iznimno zahtjevnog žanra. Takav pristup, što se vidjelo i po pet tisuća karata koje su planule u par dana, pokazao se kao dobitna kombinacija za suradnju Zagrebačke filharmonije i škole pjevanja Husar & Tomčić.

Predstava je nastala kao dio Minimini ciklusa koji najmlađima približava orkestralnu glazbu, pa ako je neko dijete ovih dana prvi put bilo u Lisinskom, možemo po pljesku i oduševljenju reći da je to sigurno bio pravi doživljaj. Zagrebačkom filharmonijom na polovici pozornice ravnao je dirigent Dinko Appelt dok je na drugom dijelu pozornice pjevalo, plesalo i glumilo tridesetak mladih izvođača, polaznika Škole pjevanja Husar & Tomčić uz poznata glumačka lica, Fabijana Pavla Medvešeka u ulozi učitelja i Jana Kerekeša u ulozi konduktera Eduarda Saperlota.

Zajedništvo se očitovalo i u glazbenom tkivu predstave. Zadržane su melodije i originalna glazba Arsena Dedića, uključujući “Himnu zadrugara”, “Dobro jutro preko polja” i kanon “Kokotiček”. Uz te poznate klasike, mjuzikl donosi i gotovo 50 minuta nove glazbe koju su napisali Ivana Husar Mlinac i Filip Gjud.

Ono što ovu predstavu izdvaja jest veliko i iskreno poštovanje koje se osjeća u svakom segmentu projekta, prema poruci Lovrakove knjige, prema ostavštini kultnog filma, rodnom kraju, domovini i njezinim vrijednostima, ali jednako tako prema samoj umjetničkoj formi i samim izvođačima. Koliko je to samo različito od dobrog dijela suvremenog kazališta u kojem Ego nerijetko vrišti s pozornice, gdje se svaki projekt pod svaku cijenu proglašava inovativnim “do bola” i iz kojeg zrači ono što bi moj profesor kazališne režije na ADU, Tomislav Durbešić, nazvao estetikom “Prije mene potop”, a publika izlazi iz kazališta u najmanju ruku zbunjena i demotivirana.

Biti na ovoj premijeri, okružen uistinu raznolikom publikom svih dobi i profila, baš kao i na sceni, značilo je svjedočiti kazalištu koje ispunjava svoju primarnu svrhu. Izvedba “Vlaka u snijegu” jasno pokazuje da zajedničkim radom malih i velikih izvođača, uz posvećeno vodstvo mentora, umjetnost postaje prostor u kojem ljudske vrijednosti mogu postati opipljiva stvarnost.

S obzirom na sve rečeno, mogu reći da je predstava ne samo velik doživljaj za publiku koja ga je imala priliku gledati, nego i velik umjetnički iskorak za našu kulturnu scenu. Nadamo se da ćete imati prilike uskoro ponovno vidjeti mjuzikl Vlak na sceni na pozornici uživo.