Svake godine u Velikome tjednu biskup Wojtyla, zajedno s Hannom Chrzanowskom (inicijatoricom župne skrbi za bolesne), posjećivao je bolesne – sjeća se njegovateljica Alina Rumun. – Zalazio bi k najbolesnijima, u najbjednije stanove, među najveću sirotinju. U svakoj bi sredini odmah uspostavio kontakt – kako s bolesnima, tako i s ukućanima. Bolesne bi mu starice pripovijedale o svojim svakodnevnim teškoćama kao da su ga znale godinama. (…) Često je taj posjet crkvenoga dostojanstvenika mijenjao njihove živote: počeli bi cijeniti sami sebe, a “porasli” bi i u očima ukućana i susjeda. Biskup, kasnije kardinal, uvjerljivo im je i jednostavno govorio o veliku značenju njihove žrtve i molitve za cijelu Crkvu. Preporučivao se u njihove molitve i trpljenja… Zapravo, posljednji javni čin Wojtyle kao kardinala bio je posjet bolesnomu prijatelju, biskupu Andrzeju Deskuru, u rimskoj bolnici, koji je samo dan prije doživio moždani udar. Bilo je to 14. listopada 1978. u 15 sati. Konklave su počinjale u 16.30.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Zgode, misli i anegdote Ivana Pavla II.”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.