Gdje su anđeli? Ovo je iznimno važno pitanje koje zaslužuje našu potpunu pozornost.

Anđeli su posvuda. Milijuni njih stalno stoje pred Bogom; jednako tako milijuni njih služe nam na zemlji, kao što smo već vidjeli. Oni nisu zaduženi samo za nas, nego za sve materijalne stvari, za Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, oceane, rijeke, kraljevstva, pokrajine. Pa ipak, ono što nas najviše zanima jest to da svaki muškarac, svaka žena, svako dijete, pogansko ili kršćansko, kršteno ili nekršteno, ima jednoga anđela samo za sebe.

Kada se okupimo u crkvi, u njoj je prisutno onoliko anđela koliko je prisutnih muškaraca i žena.

Dok svakodnevno hodamo prometnim ulicama, prolazimo pokraj stotina i tisuća slavnih anđela.

Kada uđemo u gradsku vijećnicu, tramvaj ili vlak, okruženi smo anđelima. Svaki muškarac i žena koje susretnemo, bili mladi ili stari, bogati ili siromašni, sveci ili grešnici, svatko od njih ima svojega anđela, a budući da su ovi milostivi duhovi živi, životne inteligencije i da nas vide i vole, postupit ćemo dobro pozdravimo li ih. Oni će prepoznati naš pozdrav i uzvratiti ga; oni će cijeniti pažnju koju im pokazujemo i s ljubavlju nam je uzvratiti. Svakomu svjesnu kršćaninu trebalo bi postati navikom odnositi se prema ovim anđelima s poštovanjem, ali ipak blisko i s puno ljubavi.

Ne pozdravljamo muškarce i žene koje susrećemo na ulicama, ili u crkvi, ili u vlakovima. Oni ne bi uočili ni prepoznali naš pozdrav. Međutim, tako nije i s anđelima! Oni nas jasno vide, primjećuju svaku našu gestu, slušaju svaku našu poruku s najvećom radosti i uzvraćaju je na najvelikodušniji način. Ljubav će nam uzvratiti ljubavlju, s tom razlikom da će nam pružiti tisuću puta više nego što mi pružamo njima.

Kada bi nam se pružila rijetka prilika da se nađemo u prisutnosti nekoga kralja ili kraljice, pozdravili bismo kraljevsku osobu i bili bismo polaskani kada bi ona na naš pozdrav uzvratila milostivim smiješkom ili pokojom riječi, a pogotovo kada bi zastala porazgovarati s nama.

Anđele pak ne susrećemo ni slučajno ni rijetko, već svakoga dana. Oni nas vide, oni nas vole i obilno uzvraćaju svaku pažnju koju im pokažemo. Pa ipak, tako puno ljudi ne misli na njih! Kakvo žaljenja vrijedno neznanje!

Kada bismo samo rekli: “Najdraži anđeli ovdje prisutni, častim vas i volim vas i zahvaljujem Bogu na velikoj slavi koju vam je dao”, svaki će pojedini od ovih stotina anđela čuti i sa zadovoljstvom primiti naš pozdrav i uzvratiti nam ga posebnim znakom prijateljstva budući da anđeli nikada ništa ne čine polovično. Oni nisu poput nas bijednih smrtnika, oni nikada ne zaboravljaju i nikada se ne ohlade. Jednom naši prijatelji, oni su nam zauvijek prijatelji.

Zamislite sve te milijune dragih, nježnih i brižnih anđela u Africi, Kini, Indiji, Japanu, u Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Škotskoj, Engleskoj, Sjevernoj Americi, s njihovim tisućama i tisućama muškaraca i žena koji nikada ne misle o svojim anđelima, koji im se nikada ne pomole, nikada im nijednom jedinom riječi ne zahvale na njihovoj neumornoj ljubavi, na milostima koje im ovi nježni anđeli neprestano iskazuju. Međutim, što mi tu možemo učiniti?

Možemo s vremena na vrijeme prinositi naše mise, naše pričesti, naše krunice kako bismo zahvalili ovim slavnim anđelima i utješili ih. Oni će našu ljubav uzvrati tisućostruko. Kako nam je lako steći moćne prijatelje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Paula O’Sullivana “Sve o anđelima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.