Meksička nadbiskupija zatražila je od vlasti uspostavu pravnih mehanizama koji bi zajamčili “dostojanstven ukop” pobačenih, napuštenih ili nepreuzetih beba, kao i osiguravanje prikladnih mjesta za njihov pokop, objavila je ACI Prensa.

U uvodniku svog tjednika Desde la Fe od 16. kolovoza, pod naslovom “Neka nijedna beba ne ostane bez ukopa“, nadbiskupija je poručila da se – bez obzira na okolnosti u kojima beba umre – mora očuvati “dostojanstvo s kojim se odnosimo prema tijelu”.

“To se može dogoditi tijekom trudnoće, pri porodu ili u prvim danima života; može se dogoditi zbog bolesti, neočekivane komplikacije, pobačaja ili kao posljedica nasilja”, ističu u tekstu.

Iz nadbiskupije napominju kako postoji stvarnost o kojoj se rijetko govori: slučajevi beba u visokom stadiju trudnoće i novorođenčadi čija su tijela “napuštena na javnim mjestima, u bolnicama ili čak u smeću”.

S obzirom na tu situaciju, podsjetili su da se “s ljudskim tijelom nakon smrti mora postupati s poštovanjem, zbog njegova vlastitog ljudskog dostojanstva”.

Oni koje nitko ne traži

Iz nadbiskupije objašnjavaju da u Meksiku postoje udruge i zaklade koje, u dogovoru s lokalnim vlastima, “preuzimaju tijela pobačenih ili nepreuzetih beba kako bi im pružili dostojanstven ukop”.

“Oni ne pokušavaju zamijeniti obitelji niti ometati sudske ili zdravstvene istrage. Njihov hvalevrijedan rad usmjeren je na brigu o onoj djeci o kojoj se nitko drugi neće pobrinuti”, stoji u uvodniku.

Inicijativa stoga poziva vlasti na uspostavu mehanizama koji bi, “nakon što se završe svi pravni i vještački postupci, omogućili predaju tijela ili posmrtnih ostataka nepreuzetih beba propisno akreditiranim institucijama i udrugama koje su im spremne organizirati pokop”.

Mjesta za sjećanje i molitvu

Meksička nadbiskupija također smatra potrebnim “osigurati prostore namijenjene upravo tim malenima”, odnosno mjesta gdje bi se mogli položiti posmrtni ostaci onih beba “čije ih obitelji nisu mogle pokopati ili čija tijela nitko nikada nije preuzeo”.

“Takvo mjesto moglo bi postati i prostor sjećanja, molitve i utjehe za brojne majke, očeve i obitelji koje su prošle kroz gubitak što ga često proživljavaju u tišini”, poručuju.

Na kraju ističu da svaka osoba “zaslužuje poštovanje i dostojanstvo”, bez obzira na to “koliko je kratko trajalo njezino vrijeme na ovome svijetu” ili “koliko su teške bile okolnosti njezine smrti”.