I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«

—Mk 4,30-32

Glavni paradoks u našoj kršćanskoj vjeri jest ciklična priroda utjehe i žalosti. Mnogi koji pristaju uz teologiju „sunčane” duhovnosti (naprimjer, „evanđelje uspjeha”, protestantsko uvjerenje da će „Bog vjernike koji daju crkvi nagraditi financijskim, obiteljskim i poduzetničkim uspjehom”, op. prev.) nikako ne mogu shvatiti kako bi to – i zašto – vjernik kršćanin trebao doživljavati povećanje intenziteta i/ili učestalosti teških križeva.

Priznajem da sam – čak i kao osoba od malih nogu odgajana u katoličkoj vjeri, i poučena da „sve prikažem Bogu” – imala samo nejasnu i slabu predodžbu o tome što znači trpjeti. Vjerojatno je sa mnom još tako, ali nadam se da, kako rastem u svojoj vjeri, stječem veću ustrajnost – ključ dobroga trpljenja – kada mi se u životu dogode neočekivani teški križevi.

Zato što je Bog dobar, čak i kada naš život ubrzano krene silaznom putanjom, mi smo sigurni da će svako razdoblje žalosti završiti, i da ćemo stupiti na polje utjeha. No istina je i ona obratna situacija: svako razdoblje utjehe treba nas pripremiti za sljedeći križ.

U ovoj usporedbi učimo tešku, ali lijepu istinu: poslije rasta dolazi suša, a poslije suše dolazi rast.

Učimo i jednu drugu istinu: iz malih i skromnih početaka mogu proizaći veliki rezultati.

Dok promatramo prirodu, počinjemo bolje razumijevati ciklične ritmove koji označavaju pojedine točke u našemu životu. Oskudica prepušta mjesto obilju; duge suše kišama koje pročišćuju; smrt životu, a život smrti. Ništa nije izgubljeno kada razmišljamo o usporedbi o rastu i suši, jer učimo da sve u sebi nosi potencijal za život i za smrt. 

I još više od toga – svaka smrt na neki način može dovesti do vječnoga života. Kada sam se udala za svojega muža, doznala sam da škotski klan MacEwan ima obiteljski grb s latinskom krilaticom Reviresco, što možemo prevesti kao „Ponovo ću ojačati”. Na grbu je amblem panj ostao iza posječenoga stabla, sa sićušnim mladim drvcem koje raste iz sredine panja.

Smrt stvara prostor da se i u nama pojavi novi život. Svaki gubitak, svaka patnja, svaki križ poziv nam je da postanemo više od onoga što smo bili prije gubitka ili patnje ili križa. Ne smijemo ostati na mjestu ili stagnirati u svojoj egzistenciji. Suprotno tome, Božja je mudrost da patnja, iako nije dio Njegove savršene volje, može biti korisna. Može se koristiti za veće dobro, koje će sa sobom donijeti dugovječnost baštine.

Usporedba o zrnu gorušice također nam govori da će ono što je počelo kao skroman prinos, kada to damo Bogu, procvjetati u nešto mnogo više nego što bismo mi ikada mogli dokučiti. Razmišljam o svakoj vrsti stabla, cvijeća, trsa i grmlja. Moj muž najesen orezuje stabla, voće i živicu, a ja se svake godine – baš uvijek – šokiram kada vidim kako je sve postalo šturo, a neke se stvari jedva vide iznad tla. A svakoga ljeta – baš uvijek – zadivim se (kao da to sve vidim prvi put) kako je sve procvjetalo u bogato, živo zelenilo, koje daje plodove, cvijeće, i svaku vrstu lišća.

Nevjerojatno je koliko nade možemo pronaći posvuda oko sebe samo ako obratimo pozornost. Prirodu smatram velikom učiteljicom duhovnosti, jer ona je slika koja nam govori bez ijedne izgovorene riječi. Toliko se toga može požnjeti iz takvih razmatranja. Maleno gorušično zrno, jedva vidljivo ljudskome oku, nosi potencijal za veličinu.

Tako je i s nama. Iako smo u sveukupnoj slici života beznačajni, mi u sebi imamo taj isti potencijal. Možda je malena utjeha to što i mi, poput grmlja i trsova kada ih se tek oreže, osjećamo žalac patnje. U svojoj slabosti i malenosti, u iskušenju smo zaboraviti tko smo i što trebamo postati. Ipak, što sebi puštamo da budemo manjima u Božjoj ruci, to ćemo više ploda donijeti za dobro svijeta i slavu Božju.

Izvor: Catholic Exchange | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.