Premda je značajan broj kardinala i biskupa otvoreno predložio kako je ne samo “nerealno” da se parovi u neregularnim situacijama uzdržavaju od spolnih odnosa, već da to zahtijeva “herojstvo koji nije za prosječnog kršćanina”, upravo su se na život kao brat i sestra odlučili Peter i Anne Stravinskas, kako bi uskladili svoje živote s Božjim očekivanjima i mogli primiti Isusa u svetoj pričesti.

Otac Peter Stravinskas, jedino dijete tog para, ispričao je za stranicu LifeSiteNews priču o odluci svojih roditelja. Stravinskas je utemeljitelj Svećeničkog društva sluge Božjeg Johna Henryja kardinala Newmana, tiska Newman House i časopisa The Catholic Response. Uvaženi je učenjak, autor i apologet.

Tijekom 1940-ih godina katolički je brak njegova oca – koji se također zove Peter – pao na teške grane te se raspao. Peterova žena ga je napustila. Premda je Peter bio običan radnik i velikim dijelom samouk, dovoljno je dobro poznavao katoličku vjeru – temeljem svoje ljubavi prema velikim katoličkim misliocima, poput G. K. Chestertona i Johna Henryja Newmana – da bi shvatio kako bi ga novi brak udaljio od Boga i Crkve.

Znao je Kristove riječi iz Evanđelja po Luki: “Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, isto tako čini preljub.” Također je znao šestu zapovijed koju je Bog dao Mojsiju na Sinaju: “Ne čini preljub!”

Unatoč tome, Peter se civilno vjenčao s Anne, neprakticirajućom katolkinjom. Kad je Peter Jr. rođen 1950. godine, par je odlučio da će njihovo dijete pohađati katoličku školu.

Tijekom pripreme za prvu ispovijed i pričest u drugome razredu, vjera njegovih roditelja iznenada je trgnuta iz obamrlosti. O. Stravinskas to ovako opisuje:

“Došao sam kući iz škole jednoga dana i rekao: ‘Mama, jako te volim.'”

“I ja tebe volim”, odgovorila je.

“Mama, kad umrem, želim ići u raj!”

“Naravno, svi mi to želimo”, rekla je.

“Pa, onda imamo problem. Ako ja umrem i odem u raj, a tata i ti niste tamo, kako će to onda biti raj?”

“Pa, zašto ne bismo tata i ja bili tamo?”

“Zato što je sestra Rita Gertrude rekla danas na satu da ljudi koji nedjeljom ne idu na misu idu u pakao kad umru.”

Stravinskas je kazao da je njegova mama odmah završila razgovor tako što mu je rekla da ide po svoje mlijeko i kekse.

Kasnije te večeri, kad se dječakov otac vratio kući s posla, Peter Jr. poslan je u svoju sobu, dok su njegovi roditelji raspravljali o ranijem razgovoru. Ali Peter se dobro sjeća riječi koje je čuo dok je slušao kraj vrata:

“Imamo problem s klincem”, rekla je mama.

“Što?” upitao je tata.

“Ona luda časna iz škole nam pravi nevolje. Danas je rekla Peteru da ćemo mi ići u pakao zato što nedjeljom ne idemo na misu.”

“Pa, što si očekivala od nje da kaže?”

“Kad sutra otiđem u školu pomoći oko volontiranja, reći ću joj da ne gura nos u tuđa posla i da ne zadire u naš dom.”

“Pa, možeš to napraviti”, odgovorio je. “Ne znam koliko će to pomoći.”

Dok je Peter tiho slušao kraj vrata, sjeća se da je nakon kratke pauze njegov tata dodao: “Mislim da vjerojatno ima jednostavnije rješenje. Mislim da bi bilo lakše za nas da počnemo nedjeljom ići na misu i onda će nam biti lakše uvjeriti sestru da nećemo ići u pakao.”

Sljedeće je nedjelje prvi put čitava obitelj Stravinskas išla na misu.

Tada je Anne počelo kopkati što, kad je došlo vrijeme na misi da se ljudi pričeste, ona nije mogla sudjelovati. Premda je žudjela za Isusom, znala je da je njezina spolna aktivnost s muškarcem koji je, u očima Crkve, oženjen drugom ženom, čini nedostojnom primiti Isusa.

Stravinskas se sjeća da mu je majka jednom rekla: “Ne znam zašto idem na misu ako se ne mogu pričestiti.”

Par je eventualno iznio tu poteškoću svojem župniku. On im je rekao da bi jedno moguće rješenje bilo uteći se crkvenim vlastima u Rimu da ispitaju prvu Peterovu vezu i utvrde je li ona bila pravi brak ili ne. Ako bi se utvrdilo da je taj brak nevaljan, onda bi Peter i Anne bili slobodni vjenčati se, što bi njihovom odnosu udijelilo legitimnost koju je Bog odredio da Crkva slijedi. Onda bi oboje mogli primati svetu pričest.

Ali im je svećenik rekao da je postupak istrage ženidbene ništavnosti ne samo dugotrajan već i skup.

Onda im je predstavio puno jednostavnije rješenje.

“Rekao je da bi najlakše rješenje za puno sudjelovanje u katoličkoj vjeri bilo da se uzdržavaju od spolnih odnosa i žive kao brat i sestra”, ispričao je o. Stravinskas.

“I otada, tako su postupili”, rekao je.

Tek je u srednjoj školi, kad je sa svojim ocem razgovarao o katoličkom nauku o braku, o. Stravinskas saznao istinu o odluci svojih roditelja.

“Moj mi je otac rekao,: ‘Da, istina, neregularne situacije se događaju. Ali, kako bismo bili vjerni Kristu, tvoja majka i ja živimo kao brat i sestra već 10 godina.”

“I živjeli su tako ostatak svojega braka,” rekao je o. Stravinskas. Peter je preminuo 1983., u dobi od 71 godine. Anne je doživjela 87 godina i preminula 2005.

“Ako je istina da osoba ostaje vezana za svojeg supružnika, čak i ako brak podbaci, to znači da je bilo koja susljedna spolna aktivnost te osobe grijeh preljuba. Isus to kaže u evanđeljima”, rekao je o. Stravinskas.

“Ljudi koji se ne slažu s tim naukom imaju nesuglasicu s Bogom, a ne s Crkvom”, dodao je.

“Kad mi ljudi kažu da ne prihvaćaju crkveni nauk o rastavi i ponovnoj ženidbi, ja im odgovaram: ‘Pojasnimo malo Vašu izjavu: Ono što Vi doista kažete je da po tom pitanju ne prihvaćate nauk Druge Osobe Presvetoga Trojstva.'”

“Crkva nema moć promijeniti učenje o rastavi i ponovnoj ženidbi. Ono dolazi od samoga Boga. Crkva je tako ozbiljno shvaćala taj nauk da je bila voljna odustati od čitave Crkve u Engleskoj 1530-ih, zbog vjere u nerazrješivost braka”, rekao je.

Stravinskas je objasnio zašto je pogrešno za katolike koji su rastavljeni i civilno ponovo vjenčani pristupiti pričesti.

“To je grijeh svetogrđa. Grijeh svetogrđa je nedostojan pristup najsvetijem od sakramenata. Sveti Pavao je vrlo jasan o tome u svojoj Poslanici Korinćanima. Rekao je da se osoba prvo mora ispitati i, ako nije u ispravnom stanju, onda ne smije primiti Gospodinovo tijelo i krv. U suprotnom – i u tome je sadržana kazna – jede i pije vlastitu osudu. To je vrlo težak grijeh”, rekao je.

“Pratnja je zapravo duhovno djelo milosrđa, naime grješnika opomenuti, upozoriti ga na narav njegova grijeha. Ako pogledamo kako Isus prati dva učenika na putu prema Emausu, prvo ih naziva ‘bezumnima’ što su imali zatvorena srca. Potom ih prati na putu i objašnjava im Pisma te im raspiruje srce žarom istine koju sadrže.”

“To je oblik pastoralnog praćenja koji Crkva treba pružiti ljudima u neregularnim situacijama. I ne samo njima, već bilo kome tko živi u bilo kojoj vrsti grijeha”, rekao je.

Stravinskas navodi svjedočanstvo svojih roditelja kao mogućnost da se živi u neregularnom stanju, a istovremeno bude vjeran Isusovom nauku koji je danas osobito važan za Crkvu.

“Kad imamo kardinale poput Kaspera i Marxa, koji kažu da je uzdržavanje od spolnih odnosa ‘nerealno’ i ‘herojstvo’ koje laici ne mogu živjeti, to nije samo apsurdno i odbojno, nego se izravno protivi općem pozivu na svetost koji je tako prekrasno izrazio II. vatikanski sabor.”

“To je stav koji obeščašćuje moje roditelje i na tisuće drugih parova koji su poput njih odlučili staviti svoje povjerenje da ustraju u Božju milost. Naša nas vjera uči da Bog svima daje milost da izbjegnu grijeh. Ljudi to doista žive”, rekao je.

Napomenuo je da svećenici trebaju sami biti primjer življenja potpuno sretnog života u uzdržljivosti kao primjer koji će ohrabriti ljude da budu vjerni Božjem naumu za brak i spolnost, kako je izražen u crkvenom nauku.

“Svojim vlastitim svjedočanstvom celibata, svećenici mogu reći mladima da je moguće čekati do braka. Ne traže od njih ništa više od onoga što oni sami čine. Također, mogu ohrabriti ljude s istospolnim sklonostima da ne postupaju u skladu s njima. Ili opet, mogu reći parovima koji vjerno žive crkveni nauk protiv kontracepcije, ali se bori s povremenom uzdržljivošću koju Crkva od njih traži u samo određenim razdobljima, dok svećenik živi u uzdržljivosti čitav svoj život.”

“Ima mnoštvo raznih situacija u kojima ljudi ne mogu, tijekom dugih razdoblja ili čak trajno, imati spolne odnose. Moramo im moći dati primjer, makar na samo naravnoj razini, da je to moguće.”

“Kao što je sveti Pavao jednom rekao: ‘Sve mogu u Kristu koji me jača.'”

Hrvoje Juko | Bitno.net