Vojska

Na kraju pobožnosti, kod Isusova groba podno križeva biskup je održao prigodni nagovor. Uvodno je naglasio, kako kada nas Isus poziva na prihvaćanje križa, to znači da je križ nešto pozitivno, nešto što u sebi nosi božansko sjeme otkupljenja i slobode. Naravno da sve ovo mogu razumjeti i prihvatiti samo ljudi vjere, rekao je biskup, te istaknuo kako su živo svjedočanstvo ovakve snage križa i prihvaćanja žrtve dali hrvatski branitelji kada su na svojim ramenima iznijeli golemi križ obrane Domovine. Njihova je žrtva urodila plodom: priznanjem Hrvatske kao slobodne, samostalne i nezavisne zemlje. To bismo mogli nazvati svojim nacionalnim „otkupljenjem” i „uskrsnućem”. Ono je do nas došlo putem njihove patnje, trpljenja i križa.

No, danas imamo nove „križeve”. Kao da u ovoj zemlji postoji netko zadužen da ih neprestano „kuje” i „proizvodi”, i to redovite namijenjeni su drugima za druge. Imamo „križ” sve praznijih ognjišta, imamo „križ” sve nesretnijih brakova, imamo „križ” sve praznijih duša, imamo „križ” sve siromašnijih ljudi, imamo „križ” sve većeg broja nezaposlenih i beskućnika, imamo „križ” nasilja u obiteljima, nemoralne zloporabe maloljetnika, imamo „križ” privrednog kriminala, imamo „križ” medijskog nametanja mentaliteta koji jako odudara od stvarnih i povijesnih vrednota hrvatskog čovjeka, imamo „križ” servilnosti koja graniči s dostojanstvom čovjeka i nacije, imamo „križ” sve površnijeg odnosa prema životu, prema vjeri, prema evanđelju i prema Crkvi, imamo „križ” izmanipuliranog i isključivim interesom kapitala, nametnutog odnosa prema svetinjama, prema danima odmora i prema izgradnji zajedništva u obitelji. I bezbroj drugih križeva, upozorio j biskup, te upozorio kako svi ovi i drugi „križevi” jesu teški, ali nisu znak da smo pobijeđeni. Oni su izazov zreloj vjeri pojedinca i Crkve i odgovornom društvu. Stoga je biskup pozvao na molitvu i za najodgovornije u društvu da ih Bog nadahne, prosvijetli, da donesu u ovoj složenoj situaciji najbolje odluke, da pred velikima ovoga svijeta ne idu na koljenima, nego s najjačim oružjem a to su načela o dostojanstvu čovjeka kao slike Božje.

Upozorio je kako nikada ne možemo do kraja razumjeti tajnu križa. Križ nam govori koliko nas Bog ljubi i koliko mi ljubimo Boga i ljude. Mnogi su vrli i sveti ljudi svojim odgovornim životom, ponašanjem i svjedočenjem odgovorili izazovu križa i tako uprisutnuli spasenjsku snagu Isusovog križa među nama. Život Blaženog kardinala Stepinca, a vjerujem da ćemo uskoro vidjeti i snagu križa u životu blagopokojnog kardinala Kuharića, govori da nema srca koje istina života ne može dirnuti, osobito ako je ona posvjedočena križem. Ni jedan od njih nije se odrekao križa, rekao je biskup, već štoviše, prihvatili su ga sa svom cijenom koju je u sebi nosio, rekao je, te podsjetio da papa Benedikt XVI. upozorava kako danas vlada mišljenje da treba odstraniti od sebe svaku patnju, okončati bolest i skinuti s leđa svaki križ. No, ako doista nastojimo živjeti tako da križ i patnja nema mjesta u našem životu, postat ćemo „umjetne”, hladne, bezdušne i bezosjećajne „lutke” ignorirajući tuđu patnju. Samo onaj koji je prošao vlastiti križ može razumjeti patnju i križ drugoga. Stoga je križ, prije svega onaj Isusov, jer je beskrajno nesebičan, naša najveća svetinja, znak Božje ljubavi prema nama, ali i naše ljubavi za ljude. Ovako shvaćen križ nikome ne može smetati ni u školi ni u javnim prostorima. Tko za takav križ nađe mjesto u srcu, tražit će da bude i na zidu. Zato su pravi kršćani veoma osjetljivi ako im netko dira tako shvaćen križ; jer su svjesni da su njegovom snagom postali drugačiji, rekao je biskup Jezerinac.(ika/bitno.net)