Nije ju naslikao niti Rembrandt niti Rubens niti svetac zaštitnik umjetnika Fra Angelico. Slika je djelo slabo poznatog švicarskog slikara. Onima koji je potraže, razgledavanje tog platna predstavlja posebno duhovno iskustvo u životu.

Djelo čak niti ne prikazuje uskrslog Isusa već samo dvojicu svjedoka, Isusova najstarijeg i najmlađeg apostola. Najmlađeg, jedinog dovoljno hrabrog da ostane pod Isusovim križem i jedinog koji zbog toga nije podnio mučeničku smrt. Najstarijega apostola koji je prvo iz straha zanijekao Isusa, ali je na kraju radije prihvatio da ga rimske vlasti razapnu naglavačke nego da zaniječe Kristovo uskrsnuće.

Na slici Eugènea Burnanda „Apostoli Petar i Ivan trče na grob na uskrsno jutro“, Ivan sklapa ruke u molitvi, dok Petar drži ruku na srcu. Promatrač gotovo osjeća žurbu dok im se kosa i ogrtači vijore na vjetru. Oni trče prema otkriću trenutka koji je zauvijek promijenio nebo i zemlju. Promatrajući sliku, zastanite na trenutak i učinite ono što katolički bloger Bill Donaghy naziva „vizualnim ekvivalentom lectio divine“. Kako Donaghy primjećuje: „Ovaj prizor uskrsnuća ne stavlja nas pred ukočene likove koji stoje uz nepomičan kamen niti pred figure s kamenim izrazom lica u namještenim, umjetnim pozama koje pokazuju prema praznom grobu. Ovaj je prizor dinamičan; mi smo u pokretu.“

U svoje vrijeme Burnand je bio očaran mogućnostima fotografije, umjetnosti koja se tada budila. Ironično, kasnije će u 20. stoljeću biti odbačen kao previše „buržujski“ i antimodernistički, iako je zapravo spajao ljubav prema tradiciji s interesom za nove tehnološke načine prikazivanja ljudske osobe. Njegova slika djeluje gotovo filmski, premda je nastala puno prije no što je film postojao kao značajan umjetnički oblik.

Kroz pokret i neposrednost prizora gotovo se mogu osjetiti nadolazeći trenuci susreta s Marijom Magdalenom. Na neki je način i ona prisutna na slici. „Gotovo da možete čuti njezin glas u pozadini, zar ne, nekoliko minuta ranije, kad je utrčala u njihovu kuću…“, piše episkopalni biskup Dorsey McConnell u uskrsnoj propovijedi razmatrajući ovu sliku.

Izuzmemo li Isusovu majku, nitko bolje ne predočuje bliskost Isusova susreta s čovjekom poput Ivana, Petra, i Marije Magdalene. Njihov odnos s Kristom utjelovljuje odnos prema Bogu koji je čovječanstvu dotad bio nezamisliv. Isus koji se obraća Petru uz oganj i triput ga pita: „Ljubiš li me?“, brišući tako grijeh trostrukog zatajenja; Krist koji se usred svoje patnje obraća Ivanu riječima: „Evo ti majke“, darujući je cijeloj Crkvi. I, naravno, onaj predivan trenutak koji upravo slijedi, kada Isus samo izgovara Marijino ime, a ona ga prepoznaje usklikom: „Rabbuni!“ To su trenuci koji navode čovjeka na pitanje kako oni koji doista mrze kršćanstvo – a ne samo da u njega ne vjeruju – mogu ostati tako zatvoreni pred ljepotom njegova narativa.

Burnandovo djelo bilo je dio svojevrsne verzije nove evangelizacije kasnog 19. stoljeća. Javnost je, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama, tražila originalne vjerske prizore. Burnand je živio u vremenu u kojem se obnovljena duhovna žeđ sukobljavala s naletom novih ateističkih filozofija, istih onih koje će na kraju zahvatiti čitav kontinent i za sobom ostaviti tek oslabljeni ostatak europskog kršćanstva.

Bio je „ilustrator običnih radnika: skupljača ugljena, sijača na polju pa čak i pokorničkih drvosječa koji mole uz križ “, piše Gabriel P. Weisberg, profesor povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Minnesoti. Za njega je prizor dvojice ribara koji trče prema nadnaravnom otkriću o smrti jednoga tesara bio gotovo instinktivan.

Pogledajte širom otvorene Petrove oči i intenzivan Ivanov pogled. U njihovim se očima vidi mješavina tjeskobe i nade, poput pogleda roditelja ili djedova i baka kada iščekuju vijest o skorom rođenju. Novi život je na pomolu, ali još uvijek postoji neizvjesnost jer je riječ o otajstvu koje nadilazi ljudsko razumijevanje i kontrolu. Lica Petra i Ivana pokazuju upravo takav osjećaj iščekivanja.

Burnand je stvorio jednostavnu, ogoljenu sliku s prikazom dvojice ključnih sudionika najveće priče ikada ispričane. Razmatrajte nad njihovim licima upravo onako kako je Burnand želio – te kroz njih otkrijte prazan grob.

Izvor: Crisis Magazine

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja autorskih prava. Sva prava pridržana.