KRITIČKI POGLED NA YOGU

Smiju li se kršćani baviti jogom?

Živimo u vremenu sve veće duhovne dezorijentiranosti. Tempo vremena kao da postaje ubitačan. Civilizacijska dostignuća, na svim područjima, nisu ispunila očekivanja. Moderni čovjek, unatoč svom napretku znanosti i tehnike, ima još manje slobodnog vremena i još više je podložan raznim vrstama ovisnosti nego njegovi preci. Stresovi i frustracije postali su konstitutivni dio svakodnevnog rječnika. Sve se više konzumiraju sredstva za smirenje i prakticiraju se antistresni programi, bilo u obliku opijatâ, literature ili tehnikâ. Broj tehnika u službi postizanja ili očuvanja “savršenog zdravlja” u sve je većem porastu. Tako se u današnje vrijeme na našem prostoru javljaju Transcendentalna meditacija (TM), Sri Chinmoy meditacije, autogeni trening, razne borilačke vještine, muzikoterapije, plesne relaksacije i, među inima, joga, kojoj posvećujemo ovaj prilog, ponukani sve spektakularnijim gostovanjima u Hrvatskoj indijskog jogija Paramhansa Swami Maheshwaranande.

Foto: Pixabay

Invazija guruâ

Posljednjih godina Hrvatska vrvi raznim guruima. Guru (»gu« – tama + »ru« – svjetlost, znanje) predstavlja duhovnog učitelja koji kandidata vodi k prosvjetljenju. Njihovim gostovanjima pridaje se sve veća spektakularnost. Jedan među njima, koji već duže vremena salijeće Hrvatsku, jest i Paramhansa Swami Maheshwarananda. Rođen je 1945. u Rajastanu, u sjeverozapadnoj Indiji. Već 30 godina živi u Beču i osnivač je sustava »Yoga u svakodnevnom životu«. Isti je održao predavanja u Čakovcu (3. XI.), u Zagrebu (4. XI.) i u Rijeci (5. XI.), te Međunarodni yoga-seminar u Umagu (5-7. XI. 1999.). U prepunoj kino-dvorani »Studenskog centra« u Savskoj ulici u Zagrebu (kapacitet dvorane je 1.200 sjedećih mjesta, a cijena ulaznice bila je 30 kn), Swamijia je pozdravio i predstavnik indijskog veleposlanstva u RH. Guru je održao svoje predavanje o skrivenim snagama u čovjeku. Isti je guru, u organizaciji Hrvatsko-indijskog društva prijateljstva i udruge »Yoga u svakodnevnom životu«, Hrvatsku ponovno posjetio i 2000. godine (Čakovec: 25. IX., Vinkovci: 26. IX., Zagreb: 27. IX., Karlovac: 28. IX., Umag: od 29. IX. do 1. X. 2000). U Umagu je ponovno održao svoj Međunarodni yoga-seminar. Dan nakon primanja u audijenciju kod predsjednika RH Stjepana Mesića, Swamiji (Svamiđi) je u zagrebačkoj dvorani »Vatroslav Lisinski« predstavio svoju najnoviju knjigu, o kojoj su govorili indijski predstavnik u RH, mr. Udaija Singha, hrvatski indolog prof. dr. Milka Jauk-Pinhak, prof. dr. Dubravko Orlić, predsjednik Hrvatskoga liječničkog zbora, te prof. Medicinskog fakulteta dr. Slaven Letica. Nakon predstavljanja knjige (cijena joj je 40 kn), slijedilo je Swamijijevo predavanje, kojemu je prisustvovalo oko 2.000 osoba (a u Vinkovcima preko petsto). Tema predavanja bila je »Kundalini i energetski centri«. (Kundalini ili zmijska snaga bila bi kao neka visoko koncentrirana prana u latentnom obliku.) Predavanju je prethodila vedska glazbena predigra, te prigodni nastup plesačice Bhakti Pribilove u čast hinduističkog boga Shive i njegovog sina Ganesha, čiji lik je Swamiji ostavio na dar predsjedniku Mesiću. S obzirom na golemo zanimanje naše javnosti za razne vidove yoge, nameće se pitanje i o njezinom odnosu naspram kršćanstvu.

Povijest

Yoga je pojam koji se danas često pojavljuje u svim javnim medijima, na radiju i televiziji, u novinama… Riječ kao da je već poprimila i internacionalne razmjere. Unatoč rasprostranjenosti yoge, činjenica je da o njoj, još uvijek, mnogi znaju jako malo. Otuda i toliki nesporazumi. Jedni je smatraju religioznom tehnikom, a drugi je prakticiraju kao terapijski sustav. Dilemu bi, donekle, mogao razriješiti osvrt na njezinu prošlost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Yoga se razvila u Indiji, iz prastarih vjerskih predodžbi i s njima povezanih vježbi te je starija i od Vede i od brahmanizma. Stoga je neki njezini zagovornici predstavljaju kao nereligioznu tehniku, jer je ona prethodila i samom hinduizmu. Iako bez temelja, Swamiji ide dotle da tvrdi kako su sve religije dio yoge, odnosno da je yoga otac svih religija. Iako stara, yoga nije ni približno toliko neovisna disciplina kakvom ju Swamiji predstavlja. Yoga je u svom teoretskom nauku u potpunosti ovisna o još starijem filozofskom sustavu, zvanom Sâmkhya.

U svoje najranije doba yoga je bila usmjerena na tehnike koncentracije, kojima se stjecala vlast nad duhom i tijelom, nad materijom, kao i tajna znanja o čovjeku i svemiru. Katičić će dodati kako se filozofija yoge razvila na osnovama isposničkog trapljenja, te ima svoj duboki korijen u drevnim čarolijama. Nema sumnje da se u yogi akumuliralo i iskustvo indijskih isposnika, koji su otkrili mnoge zapretene mogućnosti u čovjeku, od kojih se neke primjenjuju i u suvremenoj psihosomatskoj medicini. Ipak, i prije uključenja u okvir brahmanskog pravovjerja, yoga je ispovijedala postojanje osobnoga boga imenom Isvara. Stoga, možemo zaključiti, yoga je od svojih najranijih početaka, dakle i prije uključenja u hinduizam, bila teistička, što će reći da je poučavala praktičnom upregnuću čovjekovih duhovnih i tjelesnih snaga u svrhu postizanja oslobođenja (mokshe).

Pojam

YOGA bi se, najkraće, mogla definirati kao »PUT SJEDINJENJA S BOGOM«. Yoga je teistički sustav, odnosno tehnika izbavljenja iz ciklusa ponovnih rađanja (reinkarnacije), s ciljem »dokidanja stanja svijesti«, odnosno prosvjetljenja ili oslobođenja »mokshe«, što se, na koncu, postiže samo milošću gurua.

 Papa Franjo: Tisuće tečajeva duhovnosti, yoge, zena i sličnog neće nam dati slobodu djece Božje 

Sama riječ ima dvostruko značenje:

1) Uzimanje jarma na sebe – kao vol (sredstvo za postizanje cilja);

2) Sjedinjenje (cilj yoge).

Dakle, yoga istovremeno označava i sredstvo yoge (uprezanje i kroćenje osjetila) i cilj yoge

(povezanost individualne duše i apsolutne duše; konačno sjedinjenje Atmana i Brahmana).

Putovi spasenja u hinduizmu i u kršćanstvu

Iako se površnom promatraču može učiniti da su sve religije samo različiti putovi do istog Boga, što je na svojim predavanjima više puta ustvrdio i Swamiji, ipak tomu nije tako. Takvo gledište zastupa hinduizam, ali ono nije pomirljivo sa sadržajem objavljene religije. Između kršćanstva i hinduizma postoji temeljna razlika, koju ovdje želimo istaknuti. Zajedničko svojstvo religijama jest nauk o spasenju. U religijama čovjek traži Boga; u objavljenoj religiji Bog traži čovjeka. Nakon što je Adam počinio grijeh, skriva se. Bog ga traži i pita: »Adame, gdje si?«. U hinduizmu se pojedinac spašava sam (ili milošću gurua), dok u kršćanstvu Bog spašava čovjeka. U središtu hinduizma je neka tehnika, a u središtu kršćanstva milost Božja. U hinduizmu je spasenje individualni napor, u kršćanstvu je naglasak na zajedništvu – Crkvi (»Već dvije tisuće godina Crkva je kolijevka u koju Marija polaže Isusa, te ga povjerava klanjanju i promatranju svih naroda.« Ivan Pavao II., »Otajstvo Utjelovljenja«, 11). Dakle, u hinduizmu ako vjernik želi komunicirati s Bogom, on se sam mora uzdignuti do Boga. Preobražava se, pobožanstvenjuje se (sam postaje Bog!), kako bi bio sposoban za odnos s božanskim, što je označeno panteistički. »Yoga prihvaća oboje – vjerovanje u kreativnu snagu univerzuma ili u svetu osobu«, tvrdi Swamiji. Sredstva te preobrazbe jesu meditacija i tehnika.

Štovanje gurua

U hinduizmu, zajedno s panteističkim bogom, uvijek se slavi i guru, odnosno duhovni učitelj, kojemu se zahvaljuje za religiozno znanje. Guru učeniku daje i mantru. Mantra (»man« – duh + »tra« – oslobođenje) predstavlja neki slog ili stih na sanskrtu, koji se pjeva kako bi se postigli oslobođenje i mir. »Meditacija bez mantre je kao tijelo bez duše« – kaže Swamiji – »a mantra bez učitelja je kao duša bez tijela.« Dok zagovara slobodu od svake religije, Swamiji zahtjeva besprijekornu podložnost guruu: »Ma koji yoga-put odabrali, samorealizaciju ćemo postići samo pod vodstvom gurua. Postoje samo jedna vrata kroz koja se ulazi u kraljevstvo znanja – predanost učitelju.« Štoviše, yoga-aspirant bi trebao čitati i svete indijske spise: »priznata djela yoga-literature (na primjer Bhagavad-Gitu, Upanišade, Patanjalijeve Yoga-Sutre, spise o Vedanti, biografije velikih yogija), da se njima inspirira i iz njih da uči«. Preporučenom pobožnom čitanju indijske hagiografije treba pridodati da čak i neke od fizičkih vježbi iz sustava »Yoga u svakodnevnom životu« (prvih 20 položaja iz niza »KHATU PRANAM«) imaju religiozni karakter, iskazivanje kulta Satguruu (»pravom spiritualnom učitelju«).

Što je cilj yoge?

Prema riječima Paramhansa Swamija Maheshwaranande, osnivača sustava »Yoga u svakodnevnom životu«, »cilj yoge je duhovno i tjelesno oslobođenje – od karme i sudbine, ponovnog rođenja i smrti, yoga je jedini duhovni put koji je prihvatilo čitavo čovječanstvo«. Ovdje je sve rečeno. Karma, kojoj su prema hinduističkom vjerovanju svi podložni, uključujući i bogove, prekida se jedino sustavom yoge kroz mnogobrojni ciklus ponovnih utjelovljenja. Isusu Kristu, kao jedinom spasitelju svijeta, u filozofskom sustavu yoge ne pripada istaknutije mjesto od bilo kojega drugog gurua u hinduizmu. Terapijski i ini motivi kojima se yoga reklamira na Zapadu, prije ili poslije završavaju na njezinim duhovnim osnovama, koje su primarne. I yoga je dala svoj doprinos da, prema posljednjim statistikama, 20% kršćana u Europi vjeruje u reinkarnaciju.

Prema Swamijiju, u yogi treba razlikovati tri konstitutivna dijela: fizički (koji se sastoji od tjelovježbi), mentalni (meditacija i vježbe disanja) i duhovni(oslobođenje od ciklusa ponovnih rađanja, odnosno reinkarnacije, koju Swamiji naziva »kozmičkim procesom reciklaže«). Naravno da su i prva dva vida yoge (fizički i mentalni) tek u službi onoga trećeg, duhovnog.

Fizički dio yoge sastoji se od asana-vježbi (koje služe razvoju tijela) i pranayame(vježbi disanja). Fizičke vježbe yoge, među širokim masama, nerijetko se vrednovalo jednako kao i sve ostale muskulaturne treninge, držeći ih za neutralne, što ipak demantiraju već i same Swamijijeve riječi: »Ove vježbe, međutim, nisu puka gimnastika ili pogodan fizički trening. Velika je razlika između yoga-asana, čiji je konačni cilj duhovni razvoj, i gimnastike, čiji je cilj razvoj muskulature.« Ovo ne bi trebalo smetnuti s uma.

»Sveta« energija

Pranayama, u prijevodu, znači upravljanje pranom. Prana je, navodna, kozmička energija (bioenergija, ki, chi…), koja sve prožima. Polako ulazimo u okultnu anatomiju čovjekova duha. Prema učenju yoge, postoji 72.000 nadija (ili duhovnih instalacija, u okultnom tijelu čovjeka, kroz koje teče »sveta« energija – prana). Među njima tri su najvažnije: ida (kanal koji prolazi lijevom stranom kralježnice), pingala (prolazi desnom stranom kralježnice) i sushumna (centralna instalacija u stupu kralježnice), koja povezuje sedam energetskih vrtloga, nazvanih »chakrama«. »Samoostvarenje« u yogi je postignuto kad se, bez obzira na vrstu tehnike, kundalini probudi iz svog ležišta, najnižeg energetskog centra, nazvanog muladhara chakra (smještenom na donjem dijelu kralježnice): »Vrućina u tijelu tada postaje izrazito jaka. Osjetivši to, kundalini se budi iz svoga sna, poput zmije koja sikće i uspravlja se kada je udare štapom. Tada ulazi u sushumnu.« Putujući sushumnom, ova jezovita i opasna snaga, koju simbolizira zmija, otvara svih sedam energetskih kanala (chakri) povezanih sa sedam razina svijesti, te ulazi u mozak, rezultat čega je samadhi (najviše stanje svijesti, sjedinjenje s božanskom sviješću, pri kojemu znanje, znalac i objekt znanja postaju jedno). To iskustvo yogini opisuju kao munjevit i sveobuhvatan bljesak spoznaje. To je doživljaj u kojem se sva bića zbijaju u jednu točku, a povezano je sa silnim doživljajem svjetla. To iskustvo se naziva još i »samospoznaja«, »samoostvarenje«, »oslobođenje« (od karme), »prosvjetljenje«, a opisano je i kao stapanje subjekta i objekta, Atmana (jastva) s Brahmanom (dušom svijeta). Yogi postaje jedno sa svemirom, pri čemu nadilazi individualnu svijest. Tada je praktikantu otvoren prozor u »nadsvijest«, u kontakte s onostranim bićima, itd. Prema Slavinskom, svako od orijentalnih hermetičkih metoda ima, pored tehnika koje su svim metodama zajedničke, svoju vlastitu tehniku buđenja kundalinija. Tako raja-yoga koristi tehniku intenzivne koncentracije, jnana yoga snagu čiste svijesti, bhakti-yoga tehniku egzaltirane ljubavi; mantra-yoga koristi stimulativne zvučne vibracije, u obliku formula zvanih mantre, itd.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Treba dodati i to da ne uspijeva svatko dostići ovo stanje, a ni svi koji ga dostignu ne uspijevaju ga trajno zadržati. Swamiji tvrdi kako »duhovnost zahtijeva mnoge živote«, iz čega izvodi zaključak: »Da budete sigurni da ćete se roditi kao čovjek – vježbajte yogu.« Nužna je doživotna vježba. Tek »savršen čovjek« može po volji dozivati stanje jedinstva. On također može odrediti i trenutak vlastite smrti.

Vegetarijanstvo u yogi također igra značajnu religioznu dimenziju. »Na putu yoge upotreba mesa je velika prepreka. Tko jede meso, bez obzira koliko intenzivno i kakve tehnike vježbao, ne može postići najvišu svijest (samadhi)« – tvrdi Swamiji. S obzirom da ni Isus nije štedio janjetinu, čudno je da mu to nisu prigovorili!

»Yoga u svakodnevnom životu« u Hrvatskoj

Višegodišnjom aktivnošću (službeno su registrirani u pet gradova RH) i učestalim posjetima Swamijija našoj domovini, sustav »Yoga u svakodnevnom životu« (»cjelovit sustav za razvoj tjelesnog, mentalnog, društvenog i duhovnog zdravlja suvremenog čovjeka«) u Hrvatskoj je svoju djelatnost razgranao na široko. S glavnim sjedištima u Zagrebu (Žerjavićeva 19 i Tomašićeva 6), i brojnim podružnicama po drugim gradovima, aktivnost centra teži sustavno zahvatiti sve dobi (od predškolaca do umirovljenika) kao i sve vrste oboljenja. Tako se nude posebni tečajevi yoge za djecu predškolskog i školskog uzrasta, umirovljenike…; yoga za kralježnicu, yoga protiv glavobolje, yoga protiv stresa… Programi se odvijaju po dječjim vrtićima, domovima umirovljenika, sveučilištima i drugim sličnim centrima.

Zaključak

Yoga je, prije svega hinduistička, tehnika oslobođenja (samospasenja!) od SAMSARE (ciklusa stalnih inkarnacija!). Prema hinduizmu, čovjeka uz neprestani proces rađanja veže KARMA – djelovanje. Prema tome, yoga je religiozna tehnika. Yoga je centralna os hinduizma. Nema hinduizma bez yoge, ni yoge bez hinduizma. To potvrđuju i učitelji koji yogu transplatiraju na Zapad, uključujući i Swamijija, koji tvrdi upravo suprotno. Učitelji yoge najprije uvjeravaju kako se radi o nereligioznoj tehnici, a odmah poslije svoje izlaganje nastavljaju naukom o karmi, reinkarnaciji i drugim hinduističkim pojmovima kao znanstvenima. Budući da se yoga na Zapadu servira kao »znanstvena« ili »terapeutska« tehnika, gurui su si osigurali silno bogatstvo poučavajući yogu na Zapadu. Sada kada smo odredili pravu narav yoge, nameće se i posljednje pitanje.

Je li yoga (ne)prihvatljiva jednom kršćaninu i zašto?!

Najprije želimo izraziti zapažanje kako yoga i slične orijentalne tehnike, većinom, privlače one ljude koji unutar vlastite kršćanske zajednice nisu otkrili blago svoje vjere i nisu doživjeli iskustvo susreta sa živim Bogom. Nezadovoljni samom formom, oni se okreću prema spomenutim tehnikama. Zatim, treba zapaziti da orijentalne tehnike postaju moda. Naklonošću (ili zavedenošću) nekih službi, spomenute tehnike žele prodrijeti i u sustav školstva, pod vidom »znanstvene«, napose »terapijske«, osnovanosti.

Još i prije invazije guruâ na Zapad, susret s yogom u misijskim zemljama potakao je na razmišljanje o mogućoj primjeni yoge i u kršćanskoj meditaciji. Na tu temu Kongregacija za nauk vjere izdala je 15. X. 1989. dokument pod naslovom: »O nekim aspektima kršćanske meditacije«. Dokument govori o bogatstvu kršćanske meditacije i oprezno daje upute i uvjete pod kojima bi se kršćanska molitva mogla »obogatiti meditacijama nastalim u kontekstu drugih religija i kultura«. Rečeno najkraće, ako bi se orijentalne tehnike, pa prema tome i yoga, oslobodile svojih hermetičkih i religioznih sadržaja i u njih unio kršćanski sadržaj (tada bi one prestale biti yoga!), mogle bi poslužiti kao polazište kršćanskoj meditaciji. I ništa više od toga. Izvan dometa tadašnjeg razmišljanja bila je primjena yoge u terapijske svrhe, čiji je učinak u međuvremenu prenapuhan. Štoviše, svjedoci smo da na Zapad stižu tek prerađeni oblici yoge, neka instant-yoga, prilagođena zapadnjačkom mentalitetu koja svoj izraz nalazi upravo u Svamijijevom sustavu »Yoge u svakodnevnom životu«, koja i dalje ima tendenciju inicijacije u hinduizam. Zato je dragocjeno upozorenje iz pera samog pape Ivana Pavla II.:

»Nije stoga na odmet upozoriti one kršćane koji se s oduševljenjem otvaraju određenim ponudama što dolaze iz religioznih tradicija Dalekog istoka, u vezi s metodama i tehnikama meditacije i askeze, na primjer. U nekim krugovima postali su gotovo moda koja se prihvaća na dosta nekritičan način. Najprije treba dobro poznavati vlastito duhovno nasljeđe i razmisliti je li pravo odbaciti ga tako olako. (»Prijeći prag nade«, Mozaik knjiga, Zagreb, 1994., str. 108.)

fra Josip Blažević

Kritički osvrt na ostale New age teme:

1. Paulo Coelho – Ima li Paulo Coelho sotonske rogove?

2. Waldorfska škola – Katolička djeca nemaju što tražiti u Waldorfskoj školi!

3. Sai Baba – Jela sam Sai Babin pepeo…Tko je bio Sathya Sai Baba;  Čovjek koji je susreo Sai Babine demone

4. Maitreya – Maitreya – mesija novog doba?

5. Braco sa Srebrnjaka – Braco – čovjek koji liječi pogledom ili uvreda za zdravi razum?

6. YOGA – Smiju li se kršćani baviti yogom?


Objavljeno: 5. kolovoza 2014.

Možda vam se svidi