Voliš li ti sebe? Ako se voliš, slobodan si od svega, a vezan samo na Boga! Tada znam – ja živim. Nitko me ne može uništiti. Netko može zaustaviti funkcioniranje moga tijela, ali me ne može ubiti. Ja i dalje živim, besmrtan sam. No, ako sam u grijehu, ako sam razorio svoju čovječnost, tada sam zapravo izgubljen. Više ne živim, nemam više budućnosti, tada se više ne volim.

Želiš li ti živjeti čak i nakon sto godina? Hoćemo li se vidjeti? Ako se voliš, onda ćemo se sigurno vidjeti i razgovarati o našim iskustvima. I onda ćemo slaviti. No, ako se ne ljubiš, gdje ćeš tada ostati? Zato je dobro već danas reći: “Dobro, hoću sebe zavoljeti.”

Znaš li zapravo kako se zoveš? 

Kako ti je ime? 

Kako izgledaš? 

Jesi li muškarac ili žena? 

Koliko imaš godina? 

Što si do danas radio? 

Čime si nezadovoljan? Čime si u svojoj prošlosti zadovoljan? 

Što želiš postati? 

Kamo želiš poći? 

Toliko je pitanja. No, sva ona žele posvjestiti samo jedno, a to je da si ti važan. Ne radi se o tome da postaneš pobožniji ili da više ideš u crkvu. Riječ je o tome da naučiš voljeti sebe, jer ti si važan. Boga ne trebamo spašavati. On je spašen, on živi. Ali mi trebamo spasenje. Bog plače za tobom. On želi uvijek s tobom živjeti, jer ti si njegovo voljeno dijete. On čezne za tobom.

Zašto ti ne čezneš za sobom? Sjeti se, ti si sebi jedina šansa u životu. Samo ako ti živiš, možeš sve imati: život vječni, Boga, užitak, slavlje. No, ako nemaš sebe, nemaš ništa. Nemaš čak ni Boga. Budi iskren, nemaš čak ni ovaj život. Stoga bi bilo dobro napisati pismo svome izgubljenome “JA”, svojoj duši koja možda plače i jeca i svaki dan prolijeva suze, jer ju ti ne voliš. Ili si možda prepovršan ili jednostran. Možda voliš samo svoje tijelo. No, ti si i duh. Ili možda voliš samo svoju psihu, a ti si i tijelo. Čovjek si samo kao cjelina duha, duše i tijela. Ne smiješ živjeti samo za svoje tijelo, niti samo za svoju psihu ili samo za svoj duh. I tvoje tijelo, i tvoja duša, i tvoj duh, svi su važni. Jer ti si sve to zajedno. Isplatit će ti se ako uzmeš nekoliko dana za sebe kako bi otvorio vrata kroz koja ćeš konačno moći ući u svjetlo i u život. Isplatit će se kada konačno budeš mogao cijelu svoju prošlost ostaviti za sobom i kada budeš siguran u ovo: Moja prošlost me više ne može zaustaviti da pođem u budućnost.

Tisuće ljudi koji su sudjelovali na seminarima svjedoče o tome kako je prekrasno živjeti iza toga. Govore o sreći, o novoj perspektivi, o smislu života, cilju i sigurnosti, oslobođenju i izlječenju. Podsjetimo se na to da zapravo živimo jednostrano. Živimo samo od zemlje. Ne uviđamo da živimo i odozgo. Na zemlji su samo naši korijeni, ali sunce i oblaci su gore i oni ovise o Bogu. Sunce i oblaci našeg života dolaze odozgo. Naše tijelo živi od zemlje. Naša psiha živi od ljudi. Ljudi i ljubav su nam potrebni. No naš duh živi od jedinog, apsolutnog Duha, od Boga.

Mi trebamo Boga, on je naš Otac.

Odluči se, dakle, najprije zavoljeti samog sebe. Napiši sam sebi pismo i jednostavno reci: “Konačno ću započeti voljeti samoga sebe.” Pozovi se po imenu i reci uistinu: “Bog me darovao meni samome.”

Pitaj se: “Kako izgledam? Koja je moja perspektiva? Kakva je moja budućnost?” Reci svome tijelu i svojoj psihi: “Volim vas. Vi ste moja najveća dragocjenost.”

Učini to danas i vidjet ćeš da će te već to potpuno promijeniti.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Tomislava Ivančića “Bog preobražava”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.