Jedna od mnogih stvari koje volim u vezi s Katoličkom Crkvom jest njezina ogromna riznica pobožnosti. Krunice, devetnice, litanije – a ja ih želim izmoliti sve.

Kad počnem moliti previše dnevnih pobožnosti odjednom, to me optereti. Na težak sam način naučila da ne smijem pokušavati skupiti sva bogatstva Crkve odjednom. U životu dođe vrijeme za određenu pobožnost, a Bog će me pozvati da vršim one koje će me najviše približiti Njemu u danom trenutku.

Ponekad padnem u zamku osjećanja kao da su te pobožnosti sve ili ništa: ili molim cijelu krunicu, ili je nikako ne izmolim. Ili obavim svetu uru, ili uopće ne odem u kapelicu na klanjanje.

Kad počnem tako razmišljati, moram se podsjetiti da Bog razumije onda kad me zahtjevi mog poziva spriječe u obavljanju pojedine pobožnosti u cijelosti. Vjerujem da je isti Bog koji je bio zadovoljan sitnim prinosom siromašne udovice iz Evanđelja (Mk 12,41-44) zadovoljan i kad mu ja dođem sa svojim sitnim prinosom što ga imam kad sam u stanju tjelesnog ili duhovnog siromaštva.

Možda je kasno navečer i stavljam djecu na spavanje, i unatoč svojim dobrim namjerama nemamo vremena ili snage izmoliti cijelu krunicu. Moram se sjetiti – nije sve ili ništa. Možemo izmoliti jednu deseticu, ili čak jednu Zdravomariju, u čast Bogu. Ne moram spremati djecu na spavanje osjećajući se krivom što nešto nismo uspjeli učiniti. Možda ćemo sutra izmoliti cijelu krunicu. Večeras dajemo ono malo što imamo, i to je mnogo bolje nego ne dati ništa. On će umnožiti naše male kruhove.

Možda je teško obaviti svetu uru s nemirnim djetetom. Opet, nije sve ili ništa – mogu u kapelici biti pet minuta i dati svom djetetu priliku da pozdravi Isusa u Presvetom sakramentu.

Ili sam možda jednostavno sagorjela i iscrpljena od neke teške situacije i ne mogu naći snage za dugu, koncentriranu molitvu. Ponekad jedva mogu izreći jednu rečenicu. Ponekad uopće ne mogu govoriti.

Tada se mogu sjetiti savjeta nekolicine svetaca i prinijeti Bogu ove jednostavne molitve umjesto dugačkih koje ne mogu izmoliti:

1. Izmolite jedan Očenaš s osjećajem

U svom duhovnom klasiku “Uvod u pobožni život” sv. Franjo Saleški piše:

„Jedan Očenaš izmoljen s osjećajem vrjedniji je od mnogo njih izrečenih brzo i u žurbi.”

Izreći jedan Očenaš s ljubavlju jest moliti kao što je Isus učio, na način koji raspršuje tamu i duši donosi novi život.

2. Tražite Krista u svakoj osobi

U svojoj prelijepoj knjizi  “Božja trska” Caryll Houselander piše:

„Nema koristi kažnjavati umoran um, nema koristi koriti umorno srce. Jedini put do Boga kada smo umorni je najjednostavniji čin vjere, bez riječi.”

„Žena koja je preumorna za artikuliranu molitvu vidjet će da je za nju najbolja molitva čin vjere u Krista u njezinoj djeci, bez riječi. Kad ona zna da postavlja stol i peče kruh za dijete Krista, njezina će duša biti mirna.”

„Starac koga je njegova ljubav za sva stvorenja učinila dragim svima njima priznao je da svakoga koga sretne – prije nego što ga pozdravi naglas – potajno pozdravi u sebi.”

Kad tražim Krista u svakome koga sretnem, to je čin vjere učinjen bez riječi, i mogu ljubiti Krista ljubeći njih.

3. Izgovarajte Ime Isusovo

„Naša je pomoć u imenu Gospodnjem”, piše u Psalmu 124,8.

Sv. Bernardin Sijenski, poznat po svojoj velikoj pobožnosti svetom Imenu Isusovu, rekao je:

„Veličanstveno ime, predivno ime, ime ljubavi i snage! Po tebi se opraštaju grijesi, po tebi se pobjeđuju neprijatelji, po tebi se bolesni oslobađaju svoje bolesti, po tebi oni koji pate u kušnjama postaju snažni i radosni. Ti donosiš čast onima koji vjeruju, učiš one koji propovijedaju, daješ snagu trudbeniku, podržavaš slaboga.”

Jednostavno govoriti „Isuse” jest beskonačno snažna i moćna molitva.

4. Usredotočite se na jedan redak iz Biblije

Prije nekoliko godina jedan mi je dragi prijatelj sjemeništarac rekao da je počeo svaki dan razmatrati po jedan redak iz Ivanova evanđelja.

„Počni čitati prvo poglavlje Ivanova evanđelja, jedan redak dnevno”, rekao mi je s entuzijazmom.

„Kada dođeš do Iv 1,5, oduševit će te kako su te riječi moćne.” Bio je u pravu – oduševilo me.

Drugi sam put slušala jednog svećenika kako govori o Ps 46,11: „Prestanite (Budite mirni), i znajte da sam ja Bog.” Predložio je da kroz psalam molimo ovako:

Budite mirni i znajte da sam ja Bog.

Budite mirni i znajte da Ja jesam.

Budite mirni i znajte.

Budite mirni.

Budite.

Oba ta prijedloga pomogla su mi da vidim moć u jednom jedinom biblijskom retku.

Prije sam često pokušavala čitati Bibliju jedno po jedno poglavlje. No kao zaposlena majka pronašla sam novu radost u čitanju i moljenju jednog retka, osobito kad sam iscrpljena i opterećena. Mom je umornom umu bilo lakše prihvatiti jednostavnost tog pristupa, i otkrila sam da jedan jedini biblijski redak sadrži neiscrpivu dubinu Božjega glasa.

Ako vam je duša umorna, budite blagi sami sa sobom. Ne možete se popeti na planinu kad jedva imate daha. Kad ne možete savladati velike visine, Gospodin vas čeka u dolini, gdje vam daje odmora na zelenim poljanama, na vrutke vas tihane vodi i krijepi vašu dušu (Ps 23). U dolini jednostavnosti naći ćete odmora.

Izvor: Catholic Exchange | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje urednika portala Catholic Exchange. Sva prava pridržana.