Marija je naša nebeska Majka. S bogatom baštinom naše vjerske povijesti taj je naslov ujedno jednostavnoga i dubokoga značenja. Marija nam je duhovna Majka zbog naročite uloge u davanju našega života u Kristu. Njezina se majčinska uloga temelji na stvarnome materinstvu Gospodina i Spasitelja našega. Marija je duhovna (milosna) Majka svih ljudi, jer je Krist trpio, umro i uskrsnuo za otkupljenje svih ljudi. Na poseban način, ipak, ona je Majka svih vjernika, jer su udovi Kristova milosnog tijela, Crkve. Zbog tih razloga nazvana je Majkom Crkve. U njoj se na povijesnoj razini očituje postojanje one Djevice – Crkve koja svojim stavom biva protulikom Eve. Ona je Mati Isusova pa se u tom pogledu utvrđuje tako snažna veza između Marije i Crkve da se iza Žene koju Bog otima nasrtajima Zmije (Otk 12,13–16) ocrtava u isto vrijeme i Marija i Crkva, jer takva je bila njezina uloga u naumu spasenja. Zato je predaja punim pravom u Mariji, a u isti mah i u Crkvi, vidjela novu Evu, kao što je Isus novi Adam.

Tko ne bi njegovao pobožnost prema Mariji, promašio bi vrijednu prednost da dobije više milosti za rast u Kristu. Sveta Majka Marija želi pokazati svojoj duhovnoj djeci kako lakše mogu upoznati i ljubiti njezina božanskog Sina i služiti mu velikodušnije. Bez njezina majčinskog vodstva teško bi čovjek potpuno sazrio u kršćanskoj adoraciji i poslanju kakve Krist želi.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Oduvijek je u Crkvi bila iskazivana počast Mariji i vjernici su je pobožno voljeli kroz stoljeća. U pobožnostima Mariji treba izbjegavati pretjeranosti i umanjivanja. Prava pobožnost ne sastoji se niti u neplodnim prolaznim osjećajima, niti u stanovitoj lakovjernosti, nego struji iz vjere koja nas vodi da uvidimo izvrsnosti Bogorodice i potiče sinovsku ljubav prema našoj Majci čiju ćemo krjepost nasljedovati (LG 67).

S vremenom je pobožnost Mariji dobila jake poticaje od njezinih ukazanja pobožnim moliteljima u Lurdu, Fatimi i Guadalupi. Crkva ne daje nikakvo definitivno učenje o istinitosti ili naravi takvih ukazanja. Međutim, Crkva ih pomno proučava te ako plodovi jednoga zbivanja odišu dahom Božje nazočnosti i njegovih providonosnih planova, Crkva odobrava pobožnost koja slijedi iz tih događaja. Gdje god se razviju odobrene pobožnosti Mariji, one izvedu dublje shvaćanje evanđeoskoga smisla i duha. Ti providencijalni događaji služe nam kao podsjetnik temeljnih kršćanskih zasada: molitve, pokore i nužnosti sakramenata.

Glede Međugorja Crkva nije još izrekla svoj konačni sud pa iz toga slijedi da nisu dopuštena organizirana hodočašća od samih službenika (dušobrižnika) Crkve.

don Jozo Lončar

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.