Bilo je to davno, u jeku revolucionarnog zanosa, u Francuskoj, kada su se svednevice kotrljale glave niz padinu. Jedna takva glava prije nego što je odrubljena, ona Dantonova, izgovorila je programatsku rečenicu: “Djeca pripadaju državi (Republici) prije nego svojim roditeljima”! I tako je, u jakobinskom zanosu, nalik aktualnom esdepeovskom, počela povijest “građanskog odgoja” u školama. Već 1882. godine ministar Ferry uvodi u francuske škole “građanski odgoj” i izbacuje vjeronauk, da bi 1905. zakonom zabranili religijske simbole na javnim mjestima, izuzev grobalja i muzeja.

Biskup Milanović

Građanski odgoj u svom nastanku ima totalitarne nakane, jer država treba supstituirati obitelj, sukladno Dantonovom programatskom uskliku. Takva laička država nije neutralna, ona se postavlja kao izvor morala, zamjenjujući tek jednu indoktrinaciju drugom. Jedan od otaca francuskog sekularizma, Ferdinand Buisson, “građanski odgoj” i taj sustav vrijednosti slikovito je opisao: “To je kršćanstvo bez dogmi, bez čuda i popova”. Drugim riječima, to je zamjenska, sekularna religija na čelu s poznatim bibličarem biskupom Zoranom Milanovićem i monsinjorom Željkom Jovanovićem, propovjednicima “novog čovjeka”, “novog neba i nove zemlje”. Unatoč agresivnoj protimbi prema judeokršćanstvu i religiji revolucionari ga zapravo kopiraju i provode u sekularne kategorije, kao i marksizam uostalom, sve odreda paraziti onoga protiv čega se “građanski odgojno” bore. Danas sa socijalistom predsjednikom Hollandeom jakobinci nastavljaju tu (pre)odgojnu revoluciju i u škole uvode “laički moral” kao lijek protiv “fundamentalističkih morala”, misleći na religijski, pri čemu će država, kako kaže Jovanovićev francuski kolega ministar Peillon, “učiti djecu razlikovanju dobra i zla” (!?) i zaštiti od bilo čijeg utjecaja, valjda i od vlastitih roditelja.

Za jakobince dileme nema

U svijetu bremenitom pluralnošću laičkih moralnih paradigmi, što to Peillon misli pod “laičkim moralom” valjda samo on zna. Kao i hoće li francuski socijalisti zakonom zabraniti mnoge svoje velike filozofe prošlog stoljeća, od Levinasa preko Maritainea do Mouniera, koji su svoju etiku i moral crpili iz judeokršćanske inspiracije? Jakobinci se, eto, vraćaju u ciklusima želeći mijenjati ljudsku narav, prisiljavati ljude da budu slobodni, kako im je žustro odgovorio Finkielkraut. Da ne budem dvosmislen: Od samog dantonovskog početka građanski odgoj je također “vjeronauk”, samo sekularnog tipa, pod krinkom “znanstvenosti” i nepostojeće ideološke neutralnosti znanosti. Kada pak naš ministar, mons. Jovanović izjavi da protiv građanskog i zdravstvenog odgoja mogu biti samo neznalice, onda si, kao znalac, previše umišlja da zna nešto o laičnosti i sekularnosti, a očito (ni)je svjestan da zagovara tek jedan, jakobinsko-revolucionarni model istih, u skladu s tradicijom svoje partije. Takav “građanski odgoj” i “zdravstveni odgoj” je kukavičje jaje kojim se omalovažava uloga roditelja u odgoju i daljnje destruira institucija obitelji kojoj bi država trebala biti supsidijarna, a ne obrnuto. Dantonovska dilema, dakle, ostaje – pripadaju li djeca primarno državi ili obitelji. Za jakobince dileme nema.

Ivica Šola

Preneseno s portala Glas Slavonije