Živi u stvarnosti! Potrebno je samo da si potpuno prisutan u stvarnosti sada. Riječ “stvarnost” dolazi od “stvarati”, a stvara Bog. Stvarnost se, dakle, podudara s Božjim djelovanjem ili stvaranjem. Izvan toga nema stvarnosti.

Eventualno, ta stvarnost može značiti patnju, napetost, duševnu tjeskobu. Ali ako prihvatiš stanje u kojem se baš sada nalaziš, tada si u stvarnosti, u središtu Božjeg djelovanja, dakle posve sjedinjen s Njim. Tada se vječnost otvara. Međutim, ne smijem zamijeniti prihvaćanje svoga sadašnjeg stanja i prepuštanje sudbini. Istinito i pravo prihvaćanje jest – opet ponavljam – otvorenost Božjoj snazi koja nas može promijeniti. Bog je put k sebi učinio tako kratkim i lakim da ga teško pronalazimo. Zapravo, cijelo se vrijeme nalazimo na tom putu. “Čim prestanemo putovati, postigli smo cilj”, piše Thomas Merton u svom dnevniku. U svemu što sada sačinjava tvoju konkretnu stvarnost susrećeš Boga. On ne djeluje u tebi prema starim planovima što ih je imao kad te počeo stvarati, nego se neprestano prilagođava stanju u kojem se trenutno nalaziš, pa čak i stanju grijeha i nevjere. Ako je itko “realan”, onda je to Bog. “Stvar je u tome što tu gdje jesi, baš u tom stanju u kojem se nalaziš, jest i On, tu je Bog blizak tebi i ti Njemu”, piše Hjalmar Ekström. Ovdje i samo ovdje i sada jesi jedno s Bogom.

Ne moraš, dakle, pošto-poto pokušavati izaći iz svog stanja. Smiješ ga prihvatiti, mirovati u njemu, otvoriti se duševnoj tjeskobi i boli, susresti Boga u sebi, u svom središtu. Ivan od Križa kaže da možemo biti u svom središtu čak i ako nismo u svom najdubljem središtu. To je utjeha. Možda ne možeš ni to. Tada se možeš odmarati u svojoj nemoći da se odmaraš i predaš. I tvoj nemir i tvoju napetost Bog može upotrijebiti. “Takva napetost i nemir nisu uzalud, nego trebaju izvršiti tajanstveni zadatak, ali ni sami ne znamo kako”, piše Hjalmar Ekström. Božja mudrost upotrebljava sve kako bi nas dovela k sebi: “Sa svim što nam se događa u životu, s našim grijesima i nedostacima, s našim tromostima i glupostima, sa svim tim unosi nas u nebeski svijet – i mi u nj ulazimo.”

Prihvaćajući ono što sada jest i odmarajući se u tome, predaješ se u Božje ruke. U trenutku kada se odvažiš prihvatiti trenutnu situaciju, uranjaš ravno u Boga. Tek tada Bog može upotrijebiti tu situaciju kako bi ostvario svoju volju i svoj plan s tobom, pa i ako je situacija direktna posljedica tvoga ili tuđega grijeha. U tome je tajna svetaca. Sve se primalo kao Božji dar, sve je donijelo stopostotni dobitak, sve se sa zahvalnošću predalo natrag Bogu. Svaki trenutak vodio ih je dublje u Boga.

Ako to ne prihvatim, bježim od stvarnosti. Klizim iz Božjih ruku. Tada situacija ne može donijeti ploda, ni meni ni drugomu. Ali ako prihvatim, sve postaje plodonosno. Svaka patnja može se sjediniti s Isusovim djelom spasenja. “Sve ljudske patnje, ma odakle dolazile, kad se predaju Gospodinu, pretvaraju se u zajedničko nošenje križa s njim na njegovu putu. Da, to se pretvara u ‘patnju radi Krista’, pa i ako patnja prvobitno proizlazi iz drugog izvora.”

“Gospodin od patnje za nas pravi križ, ako ju ponizno i strpljivo prihvatimo kao i Darovatelj.”

Gornji tekst je ulomak iz knjige Wilfrida Stinissena “Vječnost u vremenu” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.