Molitva je instrument kojim se postižu sve milosti koje iz onoga božanskog izvora dobrote i ljubavi pljušte po nama.

Budeš li se dobro njom služio, položit ćeš mač u Božju ruku da se on bori i pobijedi za tebe. A da bi se služio dobro, potrebno je da stekneš naviku ili da se trudiš u sljedećim stvarima:

1. Neka je u tebi uvijek živa želja da u svemu služiš božanskom Veličanstvu i to na način kako se njemu sviđa. Kako bi uspio u ovoj želji, razmotri dobro da je Bog, zbog svojih neizrecivih vlastitosti, tj. zbog svoje dobrote, veličanstva, mudrosti, ljepote i zbog drugih svojih beskonačnih savršenosti, iznad svega dostojan da bude služen i čašćen. Razmotri da se je on, kako bi tebe služio, trideset i tri godine mučio i trpio, tvoje smrdljive rane otrovane zloćom grijeha, liječio je i ozdravljao ne uljem i vinom i komadima krpe, nego predragocjenom tekućinom proizišlom iz njegovih presvetih žila i svojim prečistim tijelom, razderanim bičevima, trnjem i čavlima.

I promisli, osim toga, koliko je važna ova služba budući da postajemo gospodari samih sebe, pobjednici nad đavlom i sinovi samoga Boga.

2. U tebi uvijek treba biti živa vjera i živo pouzdanje da ti Gospodin želi dati sve ono što ti je potrebno kako bi mu služio i za tvoje dobro. Ovo sveto pouzdanje je posuda koju božansko milosrđe ispunja blagom svoje milosti: koliko je ona veća i kadrija primiti u sebe, toliko će bogatija molitva poteći u našoj nutrini. I kako bi nepromjenjivi svemogući Gospodin mogao, a da te ne učini dionicom svojih darova kad nam je on sam zapovjedio da ih molimo (usp. Mt 7,7-11) obećavajući nam čak i svoga Duha ako ga zaištemo s vjerom i ustrajnošću (usp. Lk 11,9-13; Iv 14,16 si. i 26; 16,7-11 i 13 si; 2 Kor 1,21 sl.)?

3. Molitvi se trebaš približiti s nakanom da želiš samo volju Božju, a ne svoju, kako u molitvi prošnje, tako i u postizanju onoga što moliš. Naime, trebaš započeti moliti jer Bog to želi i trebaš željeti da budeš uslišana jer i to on želi. Ukratko, tvoja nakana treba biti da sjediniš svoju volju s božanskom, a ne da božansku podvrgavaš svojoj. A to zato jer, budući da je tvoja volja zaražena i pokvarena zbog samoljublja, često griješi te ne zna što da moli, naprotiv, božanska volja je uvijek povezana s neizrecivom dobrotom te ne može nikada pogriješiti. Dakle, ona je pravilo i kraljica svih drugih volja te zaslužuje i želi da je sve druge slijede i da joj budu poslušne. Stoga se moraju uvijek tražiti stvari u suglasju s božanskom voljom te, sumnjajući da poneka tvoja prošnja nije takva, prosit ćeš je uz uvjet da je želiš jedino ako Gospodin želi da je ti postigneš. A za one za koje znaš sa sigurnošću da mu se sviđaju, kao na primjer kreposti, više ćeš ih prositi kako bi njemu udovoljila i njemu služila, nego iz bilo kojeg drugog razloga ili poticaja, pa makar i duhovnoga.

4. K molitvi trebaš pristupiti urešena djelima koja odgovaraju prošnji te se nakon molitve trebaš truditi sve više kako bi bila dostojna milosti i kreposti koje želiš isprositi. Doista, vježbanje u molitvi treba biti popraćeno vježbanjem da nadvisimo nas same, da jedno slijedi drugo, drugačije bi prošnja kakve kreposti, a da se ne potrudimo kako bismo je stekli, bila prije iskušavanje Boga nego što drugo.

5. Prošnjama trebaju prethoditi i zahvale za primljena dobročinstva, na ovaj ili na kakav drugi sličan način: “Gospodine moj, po svojoj dobroti si me stvorio i otkupio te me bezbrojno puta, da i sama ne znam koliko, oslobodio iz ruku mojih neprijatelja, pomozi mi i sada i ne uskrati mi ono što od tebe tražim, premda sam ti uvijek bila nezahvalna i buntovna.” I ako moliš za kakvu osobitu krepost i dogodila ti se je kakva protivština, dok se u njoj vježbaš, ne zaboravi zahvaliti Gospodinu za prigodu koju ti je pružio i to je njegovo nemalo dobročinstvo.

6. Budući da molitva svoju snagu i svoju moć da prikloni Boga našim željama crpi iz njegove naravne dobrote i milosrđa, iz zasluga života i muke njegova jedinorođenoga Sina i obećanja da će nas uslišiti, zaključi svoje prošnje s jednim ili više sljedećih izričaja:

“Udijeli mi, Gospodine, ovu milost po svome milosrđu.”

“Neka mi zasluge tvoga Sina izmole ono što ti tražim.”

“Sjeti se, Bože moj, svojih obećanja i obazri se na moje molitve.”

Drugi put ćeš prositi milosti zahvaljujući zaslugama Djevice Marije i drugih svetaca koji mnogo mogu kod Boga i koje on jako časti jer su oni u ovome životu častili njegovo božansko Veličanstvo.

7. Potrebno je da nastaviš ustrajavati u molitvi budući da ponizna ustrajnost pobjeđuje Nepobjedivoga. Ako su ustrajnost i salijetanje udovice iz Evanđelja priklonile njenim prošnjama suca puna svake zloće (usp. Lk 18,1-8), kako neće imati snagu privući našim molitvama samu puninu svih dobara?

Stoga, čak ako bi Gospodin nakon molitve i okasnio uslišiti te, štoviše, ako bi ti pokazao znakove protivne onome što si molio, nastavi ipak moliti i držati čvrstim i živim pouzdanje u njegovu pomoć: doista, njemu nikada ne nedostaju, štoviše, u preobilju i u neizmjernoj mjeri posjeduje sve one stvari potrebne kako bi udijelio milosti drugima. Stoga ako nedostatak nije s tvoje strane, budi siguran da ćeš uvijek postići sve ono što budeš prosio ili drugo što je za tebe korisno, ili i jedno i drugo zajedno.

I što ti se više bude činilo da si odbijen, toliko se više ponizi u svojim očima i razmatrajući svoju krivnju, s mišlju usmjerenom na božansko milosrđe, povećavaj sve više u sebi pouzdanje u to isto milosrđe. To pouzdanje, što god bude više osporavano, a ostajalo živo i čvrsto, toliko će se više svidjeti našemu Gospodinu.

Potom mu se zahvali priznajući ga dobrim, mudrim i ljubeznim čak i kada ti stvari koje prosiš budu uskraćene, za tebe neka budu kao da su udijeljene. U svakom događaju ostani čvrst i radostan u poniznoj podložnosti njegovoj božanskoj prividnosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Lorenza Scupolija “Duhovni boj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.