FRA BONAVENTURA TUMAČI HRVATSKE BOŽIĆNE PJESME (7)

Duda o ‘Narodi nam se’: Prepjevani kalendar i himan božićnog vremena kojim slavimo spasiteljski plan Božje ljubavi

Ako je ikoji događaj raspjevao dušu hrvatskog vjerničkog naroda onda je to Božić sa svim bogatstvom svoga misterija. Tom bogatstvu božićnih pjesama – pravom “prepjevanom Evanđelju” – naš je franjevac fra Bonaventura Duda posvetio knjigu pod naslovom “Svijeta Razveselitelj” u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Dobrotom izdavača, donosimo vam ova izvanredna promišljanja o najpoznatijim božićnim pjesmama u kojima “svi govorimo istim jezikom, vjerujemo istu vjeru, pjevamo istu pjesmu, želimo isti – bolji i Božji svijet!”

Foto; Shutterstock.com

Po onarođenosti danas je svakako najpoznatija hrvatska božićna pjesma Narodi nam se Kralj nebeski. U njezinoj ju je najstarijoj kajkavskoj verziji uvrstio Vjekoslav Stefanić u Pet stoljeća hrvatske književnosti, Knjiga 1, Zagreb 1969, str. 391-392. Ima pokazatelja koji upućuju na drevnost te pjesme.

Dva ključna izraza Mladi kralj i Mlado ljeto vode nas duboko u povijest. Po mnijenju naših povjesnika (Ferdo Sišić i Rudolf Horvat), Kristov naslov Mladi kralj podsjeća na vrijeme Arpadovića u Hrvatskoj kad je svaki ugarski kralj nastojao što prije svoga prvorođenca okruniti za hrvatskog kralja. A izraz Mlado ljeto odrazuje vrijeme kada je u nas godina počinjala na Božić, “što nije bilo poslije XIII. stoljeća” (Vj. Štefanić).

Narodi nam se
Kralj nebeski
od Marije,
čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu
veselimo se,
mladoga Kralja
mi molimo.
Po njemu slijedi
sveti Stjepan,
prvi mučenik
Gospoda Boga…
Sveti Ivan
preljubljeni
međ apostoli
preodabrani.

Uza svu svoju starost, pjesma je zajamčena istom u mlađim našim pjesmaricama. Nalazi se već u Prekomurskoj iz god. 1593., zatim u Pavlinskoj iz god. 1644. Donose je i sva tri izdanja poznatog pjevnika zagrebačke katedrale Cithara octochorda iz god. 1701, 1723, 1757. Bila je raširena osobito u gornjoj Hrvatskoj, u njezinu kajkavskom žargonu koji se još osjeća u sadašnjoj ritmizaciji pjesme sa jakim naglaskom na posljednjim slogovima: “Narodil se je…” pa u susljednim kiticama “Sveti Ivanuš…” te “Drobnu dečicu…”

U naše vrijeme pjesma je u Hrvata toliko općenita, da se slobodno može nazvati hrvatskom božićnom himnom. Najčešće se pjeva – i u crkvama i po domovima i na ulicama. Njome završavaju sva božićna bogoslužja.

Božić – blagdan Krista Kralja

I ova je pjesma u samom početku tako duboko dogmatski opečaćena. Davno prije no što je papa Pijo XI. god. 1925. ustanovio novi blagdan Krista Kralja, od najdrevnijih se vremena kršćanstva Božić slavi kao kraljevski blagdan Kristov. Takva ga je od vajkada naviještala već prva antifona prve božićne večernje: “Rex pacificus – Kralj mironosni.” Uostalom, i sam onaj svečani božićni navještaj proroka Izaije, što se čitao uvijek na polnoćki, a koji je nadahnuo našu pjesmu Djetešce nam se rodilo, dosiže vrhunac u proglasu. “Dijete nam se rodilo… na plećima mu vlast… nadaleko vlast će mu se sterat… i miru neće biti kraja…” (Iz 9,5-6). Najbliži biblijski prisjećaj za taj naslov Mladi kralj nalazimo u uputu mudraca s Istoka koji se u Jeruzalemu propitkuju: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski?” (Mt 2,2).

Prepjevani kalendar

U svom nastavku Narodi nam se Kralj nebeski pokazuje se kao prepjevani kalendar božićnoga vremena. “Po njemu slijedi sveti Stjepan” (26. prosinca), zatim “Sveti Ivan preljubljeni” (27. prosinca), “Malenu djecu pomoriše” (28. prosinca) itd. Te se kitice naviještaju u predvečerje za drugi dan, pa se čitav taj dan pjevaju do navečer kada se opet dodaje slijedeći navještaj. Teološki, ovi su sveci kao svečana pratnja, kao dvorjanici mladoga Kralja. Ovamo izvrsno pristaje misao sv. Bernardina Sijenskog: Bog, Otac, stvorio je svemir i ljude da budu “comitatus Christi Regis”, dvorska svita Krista Kralja. Po jednim propovjednicima, ovi sveci Kristu podaju trostruko svjedočanstvo jer njihov život i smrt označuju “trostruko svjedočko mučeništvo.” Stjepan je mučenik voljom i činom, sv. Ivan Evanđelista voljom, ali ne činom (bio je bačen u kotao vrela ulja, ali mu nije naudilo), a nevina dječica mučenici su činom, ali ne voljom (pretrpjela mučeništvo u nesvjesnoj dobi). Po drugima, ovo su prvijenci, prvi plodovi Isusova spasenja: Stjepan zastupa mučenike, Ivan djevičanske muževe i žene, a Nevina dječica su prvijenci djece – mučenika i svjedoka Isusovih.

Malu dječicu
pomoriše
za ime Božje
kao ovčice…
Toma biskup,
skupa mučenik,
Tomino ime
to je blaženo…
Silvestar papa
k njim se pridruži,
koga na nebesih
okruniše…
Obrezovanje
što se govori,
nama za spasenje
imenuje se…

Prepjevani kalendar ide i dalje: “Toma biskup”, “Silvestar papa” itd., a završuje se procesijom Triju Kraljeva: “Sveta tri Kralja dare nose…” Ali valja primjetiti da danas božićno vrijeme teče do osmine Bogojavljenja, kada se slavi zaključni blagdan božićnog ciklusa Krštenje Isusovo. Krsni misterij, svečano očitovan u Isusovu krštenju na Jordanu, najtješnje je povezan s misterijem Božića i Bogojavljenja. Već smo u pjesmi Dvorani neba na stih “Spasenje plodi porodom” nadovezali misao o dva rođenja: o rođenju Isusa Krista po tijelu, za zemlju, te o našem rođenju – krstom, u Kristu Isusu, za nebo. Da se to otajstvo dvostrukog rođenja posebno istakne, suvremena je Crkva uvela novi, izričiti blagdan Krštenja Isusova. On se od davnina svetkovao uključen u misteriju Bogojavljenja. Srećom, naša pjesma Narodi nam se već otprije ima stih koji ovamo pristaje: “I mi svi Božji krštenici – Mladomu kralju dare nosimo!” U novom Časoslovu umetnut je jasniji distih za blagdan Isusova krštenja: “Danas se krsti Krist na Jordanu: – Krštenje svoje s njime slavimo.”

No, ovaj prepjevani božićni kalendar ima i svoje socijalno značenje što cijeloj pjesmi Narodi nam se daje naročito obilježje uistinu narodnog blagdana. U njoj se osjeća božićevanje staroga hrvatskoga društva, kad je potkraj godine – zapravo na početku nove godine, od Božića dalje – sve utihnulo i umirilo se: i gospodar i sluga, i gazda i šegrt, i selo i grad. Uživali su, kako su najbolje mogli svoju – rekli bismo danas – “trinaestu plaću”. Svetkovalo se od Badnjaka do Triju kraljeva. I stoga je baš u ovu božićnu himnu utkan blagdanski kalendar, što se svaki dan za sutra oglašuje, uvijek s istim refrenom: “Na tom mladom ljetu veselimo se!” Završna strofa, zajedno s pripjevom, to još više pojačava molbenicom: “Daj nam Bog zdravlje – tomu veselje – na tom mladom ljetu – svega obilja.” Ta molbenica za zdravlje, veselje i “svega obilja” upravo je tipična za ugođaj hrvatskoga božićevanja, za hrvatsku spasovnu duhovnost. Kristovo spasenje nije prvenstveno usmjereno na zemaljski boljitak, ali ga nipošto ne isključuje: “Sve je vaše, a vi ste Kristovi, a Krist Božji”, rekao je sveti Pavao (1 Kor 3,21). Uistinu, s tim dvostihom “Na tom mladom ljetu veselimo se…” pjesma Narodi nam se djeluje kao – poziv na svečanost.

Sveta tri kralja
dare nose:
tamjan i zlato,
plemenitu mast…
O mi svi Božji
krštenici,
mladome Kralju
dare nosimo…
Hvaljeno budi,
sveto Trojstvo,
hvalu svi dajmo
Gospodu Bogu…
Daj nam Bog zdravlje,
k tomu veselje,
na tom mladom ljetu
svega obilja!
Na tom mladom ljetu
veselimo se
mladoga Kralja
mi molimo.

Tom himnom završuju, rekosmo, sva naša bogoslužja i – sve naše božićne ploče. U najnovijem aranžmanu njezino je bilo najbolje osjetio Maestro Boris Papandopulo: on na kraju pjesmu diže visoko, visoko. Po njemu ta naša božićna himna završuje u raskošnoj raspjevanosti – za kvartu više – sa još jednom ponovljenim, punim snage i radosti, svečanim: “Na tom mladom ljetu veselimo se – Mladoga kralja mi molimo.” I volimo.

Božić – početak misterija

No misteriji su istom počeli. Njihova puna završnica dogodit će se – u tijeku liturgijske godine – za nekoliko mjeseci. Domala će, nakon božićnog vremena, početi tzv. vrijeme kroz godinu. Isus, kršten na Jordanu, nastupa kao mladi rabi, mladi učitelj, okuplja učenike, propovijeda novi Božji svijet – “Kraljevstvo Božje”… A onda slijede završni misteriji spasenja: muka, smrt, uskrsnuće, uzašašće, poslanje Duha Svetoga – sve sami blagdani, sve sami događaji, i to događaji-djela Isusova za nas. I to takvi događaji koji hoće da se dogode u nama pa da se onda po nama prenesu na sve ljude, na čitav svijet.

U punini ćemo istom na blagdan presvetog Trojstva moći zapjevati završnu kiticu pjesme Narodi nam se: “Hvaljeno budi sveto Trojstvo – hvalu svi dajmo Gospodu Bogu!”

No i danas, na Božić, a osobito kroza sve božićno vrijeme ta je zahvalnica na mjestu. Jer, njome hvalimo onu “izvornu ljubav” iz koje je sve poteklo: od Boga Oca po Sinu u Duhu Svetomu. A ujedno hvalimo i onu “uvirnu ljubav” prema kojoj sve teče. Takav spasiteljski plan ljubavlju Božjom opečaćen, mogao je proizići samo od Boga: Oca i Sina i Duha Svetoga. Stoga ovu kiticu smijemo povezati sa svečanom završnicom dubokih spasovskih izlaganja sv. Pavla u Poslanici Rimljanima: “O dubino bogatstva i mudrosti i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!… Jer, sve je od njega i po njemu i za njega. Njemu slava u vjekove! Amen!”

U tom smislu: “Hvaljeno budi sveto Trojstvo – hvalu svi dajmo Gospodu Bogu!”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Svijeta razveselitelj” fra Bonaventure Dude. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 7. siječnja 2018.

Možda vam se svidi