*Fra Danijel Hekić preminuo je na glasu svetosti 26. rujna 2009. godine. Tim povodom objavljujemo članak o njegovu životu.

O. Danijel Hekić rođen je u Svetom Petru u Šumi 22. lipnja 1926. godine od majke Anđele i oca Franje, koji su imali devetero djece. Godine 1945. stupio je u novicijat u franjevačkom samostanu u Veneciji, za svećenika je zaređen 1952. godine, ali mladu misu zbog političkih prilika nije slavio u rodnom Svetom Petru u Šumi. Aktivan je bio svega tri godine: u Veroni (1952. – 53.), Trstu (1053. – 54.), Trevisu i Cittadelli (1954. – 55.).

U Trevisu se suočio sa svojom bolešću, multiplom sklerozom. Fra Danijel je sve više gubio snagu i na kraju ostao privezan uz krevet u franjevačkom samostanu u Saccolongu blizu Padove. No, to ga nije spriječilo da ostane blizak ljudima i ubrzo je postao traženi ispovjednik i duhovnik. K njemu su se slijevale rijeke hodočasnika, a on ih je primao, tješio, blagoslivljao, ispovijedao i liječio njihove duševne rane. I kada, tijekom vremena, slijedom napredovanja njegove bolesti više nije mogao ni pričati, ljudi su nastavljali dolaziti jer su osjećali ohrabrenje od same njegove prisutnosti, a on, onako bespomoćan u svojoj patnji, poput Krista na križu, upravo po tom životnom svjedočanstvu, najsnažnije je ljudima donosio Krista. Preminuo je, na glasu svetosti, 26. rujna 2009.

“Isus ga hoće ovakvog…”

Njegov pokojni brat o. Barnaba, također franjevac, svojevremeno profesor na Papinskom sveučilištu “Antonianum” u Rimu, rekao je za njega: “Istina je da su mnoge osobe koje su bile kod moga brata promijenile način života. Neki kažu da su ozdravili.”

Dobri ljudi i fra Danijelova subraća nagovarali su ga svojedobno da ode u Lurd, što je konačno i prihvatio, ali pod jednim uvjetom: da ne mole za njegovo ozdravljenje. Za ovoga neobičnoga fratra govorili su da proživljava sve misterije krunice i da se nikada nije žalio na bolest. U pismo što ga je 1970. napisao subratu piše, među ostalim, da je poziv na patnju osjetio već kao klerik-student.

Navodno je čuveni Padre Pio rekao kada su mu rekli da moli za njegovo ozdravljenje: “Ne, ne, Isus ga hoće ovakvog za spas duša.”

Kada su mu poželjeli da živi sto godina, o. Danijel je odgovorio: “Ne, to nikako, žuri mi se uživati u raju što mi ga Isus obećao.”

I jedna zanimljivost: govori se da nigdje nema toliko djece krštene imenom Daniela/Daniel kao što je to slučaj oko Padove, jer kažu da je o. Danijel posebno usrdno molio za parove s problemima neplodnosti, koji su kasnije, u znak zahvalnosti davali djetetu njegovo ime.

Čovjek duboke vjere

Otac Claudio Bratti, vicepostulator kauze za proglašenje blaženim fra Danijela Hekića koji je nedavno u Svetom Petru u Šumi govorio o procesu beatifikacije, svjedoči: “Čuda koja je činio fra Danijel vrlo su posebna. To su čuda koja se mogu znanstveno dokazati, slučajevi za koje imam dokumentaciju i za koja postoje svjedočanstva ljudi. Npr. jednom mu je došlo dijete s tumorom na oku, vodili su ga različitim liječnicima, ali bez ikakva rezultata. Fra Danijel je samo rekao: Idite kod ovog liječnika, vidjet ćete da će sve biti dobro i molite se. I doista, kod tog liječnika sve je prošlo dobro.”

Također svjedoči: “Jedan liječnik iz Padove, kojemu je fra Danijel 20 godina bio ispovjednik, dostavio mi je pismeno svjedočanstvo o pomoći koju je doživio od fra Danijela za vrijeme jedne operacije. Naime, događalo bi mu se da za vrijeme teških operacija nije znao što učiniti. I molio se: ‘Bože, pomozi da znam što učiniti.’ Jednom je prilikom prekinuo operaciju i otišao u Saccolongo tražiti savjet fra Danijela, da bi se zatim vratio u operacijsku dvoranu i sve je prošlo u najboljem redu.”

Jedno od fra Danijelovih čuda bilo je i ozdravljenje mladih ovisnika o drogama. “Dolazili su mu očajni roditelji kojima je govorio: ‘Molite i vidjet ćete da će se promijeniti.’ I događalo se da bi taj mladi ovisnik dodirnuo dno i zatim shvatio da je pomoću molitve osjetio posebnu snagu koja mu je pomogla da se izvuče iz ovisnosti. Mnogo je ovakvih primjera.”

No najviše je činio u ispovjedaonici, u sakramentu ispovijedi. Mnoge osobe koju su bile jako udaljene od Boga vratio je vjeri. Dogodilo se mnogo radikalnih i trajnih obraćenja duša. Znao bi ljudima u ispovjedaonici reći: “Nedostaje jedan grijeh. Niste rekli to i to…” A osoba bi ostala potpuno zbunjena i ispovjedila bi taj grijeh koji zbog neugode nije priznala.

Iako je fra Danijel bio prikovan za krevet i invalidska kolica, mnogi svjedoče o njegovu daru bilokacije. “Jedna bolničarka koja je često odlazila u Međugorje svjedoči da ga je vidjela upravo u Međugorju, koje je jako volio. Događalo se također da bi bio prisutan u nekoj kući u kojoj je bio nekakav konflikt, i pomirio bi duše u toj kući. A u tim trenucima bio je u krevetu, prikovan, izgledao je kao mrtav. Ljudi koji su bili uz njega shvaćali su da je tada bio prisutan i negdje drugdje”, svjedoči otac Bratti.

Njegovo je herojstvo ipak bilo u prihvaćanju i življenju svoje bolesti. Nikad se nije žalio, iako je osjećao mnogo boli. Cijelo svjedočanstvo o životu fra Danijela možete poslušati u videu, a u nastavku možete izmoliti molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

Molitva za proslavu sluge Božjega oca Danijela Hekića

Presveto Trojstvo, kojem se svidjela patnja oca Danijela Hekića, ujedinjujući je rado s otkupljujućom patnjom Kristovom za obraćenje grešnika te za posvećenje svećenika, usliši našu poniznu molitvu.

Bože, koji si ga pozvao još mladog na potpuno predanje njegova života za spasenje svijeta i prosvijetlio ga kao duhovnog vođu brojnih duša, primi ga među nebeske svece, i, po njegovu zagovoru, udijeli nam milost da budemo vjerni Tvojoj riječi u ljubavi i velikodušnom služenju svojoj braći.

Ponizno te molimo, proslavi i na zemlji svog vjernog slugu oca Danijela da nam bude svjetlo, primjer te bratski posrednik s neba, po Tvojoj volji.

(Po njegovu zagovoru tražimo milost… Oče naš, Zdravo, Marijo, Slava Ocu)

(uz crkveno dopuštenje +Ignazio Sanna, nadbiskup Oristana)

Križni put oca Danijela Hekića

Foto: Porečko-pulska biskupija

Već niz godina, svake korizmene nedjelje, u selu Gljuščići – na području Župe Sveti Petar u Šumi, održava se Križni put „Stopama o. Danijela Hekića“. Križni put održava se duž 4 kilometra duge staze od rodne kuće o. Danijela do mjesta Veli brig, poljskim putovima između oranica i vinograda, kojima je kao dječak prolazio o. Danijel. Ideju je prvotno pokrenuo 2009. godine pavlin o. Alen Kiš, a nastavili su je svi redovnici koji su se nakon toga izmjenjivali u supetarskom pavlinskom samostanu. Godine 2011. konačno je određena staza i postavljena su raspela koja označavaju postaje te se od tada križni put održava redovito svake korizmene nedjelje. Zaključne molitve mole se kod velikog zavjetnog križa, nedaleko od mjesta Ježenj, postavljenog jubilarne 1900. godine. Rodnu kuću o. Danijela, sagrađenu 1721., te zalaganjem rodbine i prijatelja 2001. temeljito obnovljenu, u prigodi zlatnog svećeničkog jubileja o. Danijela, 7. travnja 2002., obitelj je poklonila Župi Sv. Petra u Šumi, nazvavši je „Betanija“ – dom molitve i duhovnog kršćanskog izgrađivanja. (Izvor: Porečko-pulska biskupija)

*Fotografije iz života fra Danijela Hekića objavljene su uz dopuštenje pavlinskog samostana iz Svetog Petra u Šumi.