Dominik

Čovjek molitve, zaljubljen u Boga, nasljedovatelj Krista – tim je riječima Sveti Otac ocrtao svijetli lik svetoga Dominika koji je na putu kršćanskoga savršenstva napredovao zahvaljujući snazi molitve koja ga je – kako je istaknuo Papa – obnavljala, a njegova apostolska djela činila plodnijima. Još su snažnije riječi – na koje je podsjetio Papa – koje je o tom svecu rekao blaženi Jordan Saski, njegov nasljednik u vodstvu dominikanskoga reda: „Dan je posvećivao bližnjemu, ali noć je darivao Bogu“.

U svetomu Dominiku možemo vidjeti primjer skladnoga povezivanja kontemplacije božanskih otajstava i apostolskoga djelovanja – napomenuo je Sveti Otac te dodao da je, po svjedočanstvima ljudi koji su mu bili bliski, ‘uvijek razgovarao s Bogom, ili o Bogu’. Ta primjedba pokazuje njegovo duboko zajedništvo s Gospodinom, ali istodobno i stalno zauzimanje kako bi i druge poveo u to zajedništvo s Bogom – primijetio je Papa.

Glavne su misli Papine kateheze bile o „tjelesnom načinu“ molitve svetoga Dominika. Tjelesno i duhovno držanje, duboko prožeti, pomažu u sabranosti i revnosti – rekao je Sveti Otac te spomenuvši „Devet načina molitve svetoga Dominika“, djelo jednoga dominikanca iz XIII. stoljeća, podsjetio na prvih sedam načina molitve toga sveca, koji su – kako je rekao – poput koraka na nekom putu, prema dubokom zajedništvu s Bogom. Sveti Dominik moli u stojećem stavu, pognute glave kako bi izrazio poniznost; prostrt na zemlji kako bi molio oproštenje za vlastite grijehe; klečeći u znak pokore kako bi sudjelovao u Gospodinovim patnjama; raširenih ruku promatrajući Raspetoga kako bi razmatrao najveću Ljubav; pogleda uprta prema nebu osjećajući se privučenim u Božji svijet – istaknuo je Sveti Otac.

Zadržavajući se na posljednja dva načina molitve svetoga Dominika, Papa je najprije govorio o osobnoj meditaciji, u kojoj molitva poprima još dublju, gorljiviju i umirujuću dimenziju. Mirno sjedeći, sabirao bi se u sebe u stavu osluškivanja, čitajući knjigu ili pogleda uprta u Raspetoga. Te je trenutke susreta s Bogom tako snažno proživljavao da su se i izvana mogle uočiti njegove reakcije radosti ili plača – napomenuo je Sveti Otac, a potom se osvrnuo na molitvu na putovanjima od jednoga samostana do drugog. Tada bi iz njegova srca potekla pjesma hvale i zahvalnosti Bogu za brojne darove, a ponajviše za najveće čudo: otkupljenje koje je izvršio Krist – istaknuo je Sveti Otac.

Sveti je Dominik dakle krajnje aktualni lik posebno za današnjega kršćanina. Sveti nas Dominik podsjeća da se početak svjedočenja vjere, koje svaki kršćanin ima dati u obitelji, na poslu, u društvenom zauzimanju, kao i u trenutcima opuštanja, nalazi u molitvi, u osobnom dodiru s Bogom. Samo taj stalni stvarni odnos s Bogom daje nam snage da možemo snažno živjeti svaki događaj, a posebno najteže trenutke – napomenuo je Sveti Otac.

A upravo nas oni vanjski načini molitve – klečeći, stojeći, pogleda uprtoga u Gospodina, zaustavljajući se u tišini – upravo nas oni pripremaju za unutarnji susret s Bogom. Stoga je Sveti Otac pozvao sve da svakoga dana pronađemo vrijeme za molitvu. Time ćemo i onima oko nas pomoći da uđu u svijetli prostor Božje nazočnosti, koja donosi mir i ljubav koji su nam svima potrebni – istaknuo je Sveti Otac. U pozdravima na više jezika, papa je Benedikt XVI. potaknuo sve da se u ovo vrijeme odmora prepustimo da nas vodi Duh Sveti, kako bismo produbili zajedništvo s Bogom, otkrivajući važnost i ljepotu svakodnevne molitve koja je konkretna snaga u teškim trenucima. (rv/bitno.net)