U samostanu u poljskom mjestu Pelplinu otkrivene su dvije dosad nepoznate propovijedi svetog Augustina. Propovijedi su se nalazile u rukopisu iz 12. stoljeća koji je sadržavao šest propovijedi, od kojih su njih četiri bile dosad poznate, ali dvije nisu.

Do otkrića je došao tim na čelu s profesorom Christianom Tornauom, stručnjakom za latinski jezik sa Sveučilišta u Würzburgu, a prvo izdanje ovih tekstova trebalo bi biti objavljeno krajem 2026. godine.

Tema obaju propovijedi jedna je od teološki najzahtjevnijih epizoda u Starom zavjetu: priča o vračari iz En Dora iz Prve knjige o Samuelu. Kralj Šaul je uoči bitke protiv Filistejaca uvidio da Bog više ne odgovara na njegove molitve. Iz očaja se prerušio i noću otišao potražiti ženu koja se bavi nekromancijom tražeći od nje da zazove duh preminulog proroka Samuela. Ona to i čini. Samuel se pojavljuje, a vijesti koje donosi mračne su: Šaul će izgubiti bitku i poginuti.

Ova je epizoda ranokršćanskim teolozima stvorila ozbiljnu dilemu, otvarajući pitanje: Zašto vračara uopće može zazvati duh jednog proroka? U tradiciji su se nadmetala dva tumačenja. Ili je žena prevarila Šaula iluzijom – pa zapravo nije zazvala Samuela – ili je Bog dopustio taj događaj kako bi kralju uputio posljednje upozorenje o njegovoj neizbježnoj smrti.

Kako prenosi Medievalists.net, Augustinove novootkrivene propovijedi u obzir uzimaju oba tumačenja. Prva propovijed je održana tijekom nedjeljne mise i završava pitanjem teodiceje i suprotstavljenim tumačenjima. Opcije su se vagale tek u drugoj propovijedi, iduće srijede. Drugim riječima, vjernicima je dano vrijeme da žive s tim problemom prije nego što čuju daljnju raspravu – što je pedagoško strpljenje koje u potpunosti odgovara onome što znamo o Augustinovom stilu propovijedanja.

Potvrda autentičnosti

Tornau i njegovi kolege koji su proučavali tekstove bili su oprezni, no zaključak je na kraju bio jednoglasan: propovijedi su autentične. Tornau je primijetio da je otvorena narav propovijedi, koje nude suprotstavljena tumačenja bez nametanja konačnog zaključka, tipična za Augustina. „Stil, humor i sadržaj također jasno pokazuju da je propovijedi u rukopisima doista napisao Augustin”, rekao je.

Kako zaključuje Daniel Esparza u tekstu za Aleteiu, činjenica da je Augustin uopće odlučio propovijedati o vračari iz En Dora – i to učiniti dvaput ostavljajući vjernike da se hrvaju s tim pitanjem od nedjelje do srijede – govori nam nešto o njegovu povjerenju u sposobnost vjernika da se nose s teološkom nelagodom. Nije žurio razriješiti ono što je Sveto pismo ostavilo otvorenim.