Što ako je tajna ostanka u braku jednostavno odlučiti to? To je bio zaključak članka o 73. godišnjici braka Jimmyja i Rosalynn Carter, koji su sada predsjednički par s najdužim bračnim stažem u povijesti.

Kako su Carteri u tome uspjeli? Prekriživši opciju razvoda.

Taj je mentalni proces mnogo moćniji nego što se čini. Između ostaloga, odluka da se nećete nikada razvesti ostavlja vam sav mogući prostor da se brak s vremenom poboljša, a to se obično i dogodi. Jedna studija Instituta za američke vrijednosti (Institute for American Values) pokazala je da je „dvoje od troje nesretno udanih/oženjenih odraslih osoba koji su izbjegavali razvod pet godina kasnije izjavilo da su u sretnome braku”. To se pokazalo točnim čak i poslije korekcija koje uzimaju u obzir rasu, dob, spol i dohodak.

Drugi dobar razlog da se prekriži opcija razvoda je taj što je razvod zarazan. Istraživanje sociologa Jamesa H. Fowlera pokazalo je da ako nam se brat ili sestra razvedu, 22 posto je vjerojatnije da ćemo se i mi razvesti. Kada se naši prijatelji razvedu, to na nas još više utječe: kod ljudi koji su imali prijatelja/prijateljicu koji su se razveli bilo je 147 posto vjerojatnije da će se razvesti nego kod ljudi kojima su prijatelji ostali u braku. To je zaprepašćujuća brojka.

Problem s mentalitetom da se uvijek možete razvesti je taj što činjenica da znate da imate mogućnost izvući se izravno utječe na količinu truda koju ulažete u brak.

„Kada je neka odluka konačna, mi započinjemo mnoštvo psiholoških procesa koji pojačavaju naše osjećaje o odluci koju smo donijeli u odnosu na alternative”, piše Barry Schwartz u knjizi „Paradoks izbora” (The Paradox of Choice).

Taj se psihološki proces primjenjuje na sve odluke koje donosimo. Bilo da odlučujete o tome koji automobil, televizor ili traperice ćete kupiti, ili da odlučujete o tome hoćete li ili nećete ostati u braku, donesite tu odluku kao da nemate nikakvih opcija. Značenje ovoga procesa ne može se precijeniti.

Točno je da je razvod nekada nužan, naročito onda kada jedan partner drugoga dovodi u opasnost, ali mi živimo u kulturi koja razvod poistovjećuje s oslobođenjem, kao da se radi o kartici za izlazak iz zatvora u Monopolyju.

Pitajte bilo kojega iskrenoga psihologa, i on ili ona će vam reći da je razvod u najboljemu slučaju privremeno olakšanje.

Razvod obično stvara više problema nego što ih rješava. Ne samo da razvod nanosi bol djeci, i ugrožava odnos između roditelja i njihove djece, nego k tome većina ljudi koji se razvedu uskoro ponovno stupe u brak, i tako sa sobom povuku i čitav niz novih problema.

Zato se stopa razvoda za druge brakove (u kojima ima djece) vrti oko 70 posto. 

Drugim riječima, razvod nije čarobni lijek za sve. Ako ga želite izbjeći, eliminirajte ga iz svojega uma. Jedna anketa provedena na tisuću udanih žena pokazala je da njih 50 posto ima „rezervnoga muža”, ili muškarca koji služi kao „plan B” u slučaju da im brak propadne. Tako su potkopavale vlastiti brak!

Te su žene stvorile proročanstvo koje se samo ispunja. Maštanje o braku koji ne postoji i pripremanje za propast vašega stvarnoga braka gotovo će sigurno i dovesti do njegove propasti.

Vaš stav je ono što čini razliku. Način na koji se nosimo sa sukobima onda kada pretpostavljamo da ćemo biti zajedno „dok nas smrt ne rastavi” vrlo je različit od načina na koji pristupamo sukobu kada pretpostavljamo da uvijek možemo otići.

„Izgleda da i sama opcija dopuštanja da se predomislimo povećava vjerojatnost da ćemo se stvarno i predomisliti. Kada se možemo predomisliti oko svojih odluka, manje smo zadovoljni njima”, piše Schwartz.

Zato je mentalna eliminacija opcije razvoda odlična strategija. To je možda i najbolje čuvana tajna ostanka u braku.

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Tekst je izvorno objavljen na portalu Suzanne Venker i objavljujemo ga u hrvatskom prijevodu s ekskluzivnim dopuštenjem koje vrijedi isključivo za portal bitno.net.