Jučerašnja kanonizacije Johna Henryja Newmana u Vatikan je privukla jednu posebnu skupinu hodočasnika kojima je zajedničko to što ih je novi svetac doveo do krila Katoličke Crkve.

Jedna od takvih “Newmanovih obraćenica” je i 24-godišnja Elayne Allen koja je odlučila prigrliti katoličku vjeru nakon što je pročitala Newmanov “Esej o razvoju kršćanskoga nauka”.

“Bilo je uistinu vrlo osobno i ispunjavajuće vidjeti nekoga tko je toliko utjecao na moje razmišljanje i molitveni život kako postaje svecem. Milost koju mi je Bog darovao kroz ovoga sveca potaknula me je na razmišljanje o prekrasno isprepletenim i različitim putovima koje Bog odabire kako bi nam se otkrio”, rekla je Allen za CNA povodom kanonizacije.

Allen, koja se s Newmanom upoznala kao studentica na nastavi iz književnosti 18. i 19. stoljeća, bila je odgojena kao evangelikinja. Prije studija, kaže, nikada nije čula za Newmana, a postojanje “nenadmašne”, intelektualne tradicije katoličanstva bilo joj je potpuno strano.

Ubrzo nakon susreta s Newmanovim djelima kaže kako je shvatila da je on “zahtjevan, ali vrlo uzbudljiv pisac”, dodavši da ju je kod engleskog kardinala najviše privukla njegova “lucidna, oštra, ali izazovna proza”.

S vremenom se njezino poznavanje katoličanstva proširilo, no istovremeno je pokazivala zanimanje za pravoslavlje te se nije mogla odlučiti treba li se okrenuti Rimu ili Carigradu.

U tom joj je trenutku u ruke došao Newmanovo djelo “Esej o razvoju kršćanskoga nauka”, u kojem novi svetac objašnjava kako se “ideje tijekom vremena kristaliziraju kroz dodir s različitim okolnostima, kontekstima, pa čak i pogreškama”.

“On kaže kako ‘polog vjere’… pretpostavlja različite međusobno povezane doktrine koje zahtijevaju vrijeme i susret sa živom stvarnošću kako bi bile ostvarene. Newman odlučno tvrdi da, dok snaga ljudskog razuma može otkriti i razabrati te razvoje, Krist obećava Duha Svetoga kao konačnog zaštitnika protiv pogreške”, rekla je Allen.

Newmanova objašnjenja dovele su je do uvjerenja da je Katolička Crkva, “unatoč ispadima i ekscentričnostima”, jedina zajednica u kojoj se nauk uistinu razvija i kojoj želi pripadati.

Govoreći o svome prvom posjetu Rimu, obraćenica s protestantizma rekla je kako je iskustvo Rima za nju bilo “očaravajuće”.

“Pomoglo mi je shvatiti načine na koje Bog upotrebljava ljudsku vještinu i genij kako bi iskazao svoju slavu. Veličanstvena umjetnička i pisana djela, koja su stvarali muškarci i žene kako bi ga proslavili, sveprisutni su u Rimu. Bilo je neprocjenjivo promatrati ih.”

Ivo Džeba | Bitno.net