Albanski kardinal Ernest Simoni (97), koji je desetljećima trpio žestoke progone pod komunističkim režimom, uspeo se 23. lipnja, uoči 45. obljetnice prvih ukazanja, na Brdo ukazanja u Međugorju.

Dio uspona kardinal je prošao pješice, dok su ga ostatak puta na nosilima prenijeli mladi iz Cenacola.

Kako se vidi na videu koji je objavio Maria Vision Medjugorje, Simoni je tijekom uspona blagoslivljao prisutne da bi pred Gospinim kipom izmolio krunicu i blagoslovio vodu kojom je poškropio vjernike.

Rasplakao papu Franju, hostije tajno pravio u zatvoru

Rođen u selu Troshani, u sjevernoj Albaniji, 1928., Ernest Simoni započeo je studij za svećenika unutar franjevačkog reda kada je imao samo deset godina.

Franjevački samostan u kojem je boravio 1948. opljačkali su pripadnici komunističkog režima. Fratri su strijeljani, a novaci protjerani.

Unatoč tome, Simoni je nastavio teološki studij u tajnosti, te je 1956. tajno zaređen za svećenika.

Godine 1963., nakon božićne mise, Simoni je uhićen i zatvoren. Ostao je iza rešetaka dvadeset i osam godina, suočavajući se s boravkom u samici i dugim godinama teškog rada.

Njegova priča postala je poznata široj javnosti prilikom posjeta pape Franje Albaniji 2014., kada je javno svjedočio pred tadašnjim Svetim Ocem o mučeništvu pod brutalnim komunističkim režimom Envera Hohxe.

Tom prilikom ispričao je kako mu je na ispitivanju, nekoliko mjeseci nakon uhićenja, jedan oficir rekao: „Objesit ćemo te kao narodnog neprijatelja jer si rekao ljudima da budu spremni umrijeti za Krista ako je potrebno.“

Zatim su ga mučili tjerajući ga da govori protiv Crkve. „Ali ja to nisam nikada htio činiti“, rekao je don Ernest ponizno. Rekao je da su mu zapešća tako čvrsto stiskali lancima da mu je jednom umalo srce prestalo kucati i da je skoro umro, „ali Bog je htio da nastavim živjeti“. Osudili su ga na smrt, ali nisu nikada izvršili kaznu.

“U vrijeme zatočeništva svakodnevno sam slavio svetu misu, napamet, na latinskom, a tako sam i ispovijedao; pričest sam dijelio potajice. Hostije sam izrađivao skrivećki, na plinskom plameniku kojim sam se služio za rad. Ako nisam mogao koristiti plamenik, poslužio sam se suhim drvima koje sam zapalio. Vino sam zamijenio bobicama grožđa koje sam zgnječio. Zimi sam koristio vino iz bočica koje su mi donosili moji rođaci.”

Godine 1973. ponovno je bio osuđen na smrt, ali je pošteđen zahvaljujući mnogim zatvorenicima kojima je postao duhovni otac i koji su svjedočili za njega. Osam godina kasnije je oslobođen, ali je sve do 90-ih propovijedao u tajnosti.

Nakon pada komunizma ovaj izvanredni svećenik posvetio se širenju mira i pomirenja među onima koji su tražili osvetu.

“Gospodin mi je pomogao služiti u mnogim mjestima i Kristovim križem pomiriti mnoge koji su tražili osvetu, udaljujući mržnju i đavla iz srca ljudi.”

Kad je Simoni 2014. pričao ovo svoje potresno svjedočanstvo, u crkvi prepunoj kardinala, biskupa i vjernika, bio je potpuni muk.

Nakon što je završio svoje svjedočanstvo, okrenuo se prema papi Franji i rekao mu: „Molim se Blaženoj Djevici Mariji za zagovor da ti Krist dadne život, zdravlje i snagu u vođenju velikog Božjeg stada – Kristove Crkve!“ Tada se uputio prema Svetom Ocu da mu poljubi ruku, ali se papa Franjo ustao i zagrlio svećenika koji je odmah zatim pred njim kliznuo na koljena. Međutim Papa ga je odlučno podigao, poljubio njegove ruke, i zagrlio ga ostavši dugo u tom zagrljaju. Zatim je naslonio svoju glavu na svećenikovu i zaplakao.

Nakon povratka u Rim, Sveti Otac Franjo proglasio ga je kardinalom.