Danas, u jutarnjim satima, španjolska radiopostaja COPE emitirala je veliki intervju s papom Franjom. Radi se o prvom razgovoru koji je Sveti Otac dao nakon što mu je početkom srpnja operirano debelo crijevo, zbog čega je određeno vrijeme proveo u bolnici. Dapače, u kratkom isječku koji smo jučer objavili na našem portalu, Papa je istaknuo da je tijekom te operacije umalo izgubio život, ali da ga je spasilo medicinsko osoblje.

Papa se u jednosatnom razgovoru dotaknuo brojnih tema, a mi smo izdvojili nekoliko njih, služeći se engleskim transkriptom kojeg je objavio Vatican News.

O situaciji u Afganistanu

Upitan hoće li Vatikan povući diplomatske veze kako bi pokušao spriječiti odmazdu protiv lokalnog stanovništva, Sveti je Otac odgovorio: “Svakako! Dapače, siguran sam da Državno tajništvo to već radi jer je diplomatska razina Državnog tajnika (kardinal Pietro Parolin, op. a.) i njegovog tima iznimno visoka, kao i odnosi s državama. (…) Siguran sam da pruža pomoć ili ju barem nudi.”

Dodao je kako se radi o “teškoj situaciji”.

“Vjerujem da kao pastir u ovim trenucima moram pozvati sve kršćane na posebnu molitvu. Istina je da živimo u vremenu ratova (sjetim se Jemena, na primjer). No ovdje se radi o nečemu potpuno drugačijem. I pokušat ću zahtijevati ono što je Crkva uvijek zahtijevala u vremenima velikih teškoća i kriza: više molitve i posta. Molitva, pokora i post, ono su što se traži u vremenu krize.”

‘Nadam se da je Becciu nevin’

U Vatikanu se trenutno odvija jedan od najznačajnijih sudskih procesa u povijesti, onaj protiv kardinala Becciua kojemu se, zajedno s devet drugih optuženika, sudi zbog financijske prijevare, pronevjere i iznude.

Angelo Becciu u rujnu prošle godine dao je ostavku na mjesto prefekta Kongregacije za kauze blaženih i svetih te se odrekao kardinalske službe – potez na koji ga je, izjavio je kasnije, prisilio upravo papa Franjo.

Unatoč tome, Sveti je Otac na Veliki četvrtak s osramoćenim kardinalom slavio svetu misu, a sada je izjavio: “Svim svojim srcem nadam se da je nedužan. Uostalom, bio je moj suradnik te mi je puno pomogao. On je osoba prema kojoj imam određeno poštovanje i moja je želja da sve ispadne dobro.”

Pritom je istaknuo kako se kod njega radi o “afektivnoj presumpciji nevinosti”, tj. onoj koja je temeljena na osjećajima, ali i dodao: “U svakom slučaju, pravda će odlučiti.”

Slavljenje TLM-a

Sredinom srpnja papa Franjo objavio je dokument Traditionis custodes koji je izazvao pravu pomutnju među katolicima privrženima tradicionalnoj latinskoj misi, tj. obredu iz vremena prije liturgijskih promjena Drugog vatikanskoj koncila. Sada se u razgovoru za radio COPE detaljno osvrnuo na svoju odluku o ograničavanju mjera o slavljenju TLM-a koje je liberalizirao Benedikt XVI.

Papa je istaknuo kako mu se odluka njegovog prethodnika na prvi mah “činila jednom od najljepših i najljudskijih pastoralnih poteza Benedikta XVI.”.

“Nakon tri godine on je zatražio evaluaciju koja je napravljena te se činilo da sve ide u najboljem redu. I bilo je tako. Deset godina prošlo je od te evaluacije (tj. trinaest godina od objave [motuproprija Summorum Pontificum]) te smo s odgovornima u kongregacijama za bogoštovlje i nauk vjere dogovorili kako bi bilo prikladno napraviti novu evaluaciju među svim biskupima.”

“I učinili smo to, trajalo je cijelu godinu. Potom smo proučavali odgovore te smo na temelju njih uočili kako je najveći problem taj što se pastoralni potez koji je bio namijenjen onima koji su živjeli nekadašnje iskustvo pretvarao u ideologiju. Tj. od pastorala do ideologije. Stoga smo morali reagirati s jasnim pravilima koja limitiraju one koji nisu živjeli to iskustvo.”

Franjo je izjavio kako je slavljenje TLM-a na nekim mjestima postajala “moda” među mlađim svećenicima, premda “možda ne znaju latinski jezik ili ne znaju što znači”.

Papa ističe kako je na novom dokumentu radio s “tradicionalistima zdravog razuma” te da je došao do zaključka da “pastoralna briga mora postojati, ali s čvrstim granicama”.

“Na primjer, proklamacija Riječi mora biti na jeziku koji svi razumiju; inače to izgleda kao ruganje Riječi Božjoj. Ali da, granica je vrlo jasna. Nakon mog motuproprija, svećenik koji želi slaviti (tradicionalnu misu, op.a.) više nema iste uvjete – da to čini zbog nostalgije, želje itd. – te stoga mora tražiti dopuštenje Rima. Radi se o svojevrsnoj dozvoli za biritualnost koju može dati samo Rim. Poput svećenika koji slavi liturgiju po istočnom obredu i latinskom obredu, on je biritualan, ali uz dozvolu Rima.”

“Također, tražimo da svećenik ne bude zadužen samo za liturgiju nego i za duhovni život zajednice koja ju slavi. Ako pažljivo čitate pismo i dekret, vidjet ćete da se jednostavno radi o konstruktivnoj reorganizaciji, s pastoralnom brigom i izbjegavanjem ekscesa…”

O ‘sinodalnom putu’ Crkve u Njemačkoj

Upitan drži li ga “sinodalni put” njemačkih biskupa i laika budnog noćima, Franjo je odgovorio: “Što se toga tiče, dopustio sam sebi poslati jedno pismo. Pismo koje sam osobno napisao na španjolskom. Trebalo mi je mjesec dana da to napravim, uz molitvu i razmišljanje. I poslao sam ga u pravo vrijeme, original na španjolskom uz prijevod na njemačkom. I tamo sam izrazio sve što osjećam o njemačkoj sinodi. Sve je tamo”.

Dodao je kako taj proces ne želi promatrati “tragično”.

“Kod mnogih biskupa s kojima sam razgovarao ne postoji zla namjerna. Radi se o pastoralnoj želji, ali onoj koja možda ne uzima u obzir neke stvari koje sam objasnio u pismu, a koje bi valjalo razmotriti.”

Eutanazija i pobačaj

Tijekom razgovora novinar se dotaknuo pitanja eutanazije koja je legalizirana u Španjolskoj, upitavši Svetog Oca kako gleda na to.

“Živimo u kulturi odbacivanja”, poručio je Papa, “ono što je nepotrebno baca se.”

“Stariji su potrošni materijal, oni su smetnja. Ne svi, ali u kolektivnoj nesvijesti kulture odbacivanja, starci… većina terminalno oboljelih također; nerođena djeca, također, ona su vraćena pošiljatelju i prije no što su rođena…”

Ta kultura, istaknuo je papa Franjo, “obilježila je stare i mlade” te ima “snažan utjecaj na jednu od drama s kojima se suočava današnja europska kultura”.

“U Italiji prosječna dob iznosi 47 godina, u Španjolskoj mislim da je i veća. Piramida se izokrenula. Radi se o demografskoj zimi pri rođenju, gdje ima više slučajeva pobačaja. Demografska kultura je na gubitku jer gledamo profit.”

“Ne želim ući u raspravu o tome je li (abortus, op.a.) dopušten ili nije od ovog ili onog tjedna, ali kažem: svaki priručnik za embriologiju koji student medicine dobije na fakultetu kaže da u trećem tjednu nakon začeća, ponekad i prije no što majka zna [da je trudna], svi su organi u embriju već ocrtani, čak i DNK. To je život, ljudski život. Neki kažu: ‘To nije osoba.’ Ali jest ljudski život! Stoga, suočen s ljudskim životom postavljam si dva pitanja: Je li dopušteno eliminirati ljudski život kako bi se riješio problem, je li pošteno eliminirati ljudski život kako bi se riješio problem? Drugo pitanje: Je li pošteno unajmiti plaćenog ubojicu da riješi problem? I uz ta dva pitanja, što ćemo sa slučajevima eliminacije ljudi – s jedne ili s druge strane -zbog toga što su teret za društvo?”

O Messiju i ‘tvrdoj nogi’

Na kraju intervjua, novinar je Papu upitao o nogometu te kakav je nogometaš bio u mladosti.

“Bio sam drvo”, odgovorio je Sveti Otac, izjavivši kako su ga u mladosti zvali “el pata dura”, tj. “tvrda noga”.

“Zato su me uvijek stavljali na gol, tu sam se, više ili manje, dobro branio.”

Upitan što misli o transferu Lionela Messija koji novu sezonu igra u Francuskoj, podsjetio je na svoje ranije izjave o sportu: “Da bi bio dobar nogometaš moraš imati dvije stvari: znati kako djelovati u timu i ne biti, kako kažemo u Buenos Airesu, onaj koji ‘carini’ loptu, već uvijek u timu. I drugo, ne izgubiti amaterski duh. Kad sport izgubi taj amaterski duh postane previše  komercijaliziran.”