Izgleda da sve aktualne knjige o anđelima pretpostavljaju kako su anđeli ugodni. Međutim, gotovo svaki put kada se stvarni anđeo pojavi u Bibliji, mora kazati: “Ne boj se!” Anđeli ne govore nepotrebne riječi. Anđeli govore kratko i jasno, poput Isusa, što je posve suprotno popularnim duhovnim učiteljima i vračarima.

Religiozni strah ili zadivljenost ključni je dio svake istinske religije, no sustavno ga se izbacuje iz moderne, “psihološki ispravne” religije. Kakva ironija! Ono što Biblija naziva “početkom mudrosti” moderni učitelji religije i liturgičari namjerno uklanjaju ili pokušavaju ukloniti iz naših duša: strah i drhtanje, klanjanje i divljenje, prignuto koljeno i prostrto srce. Moderni Bog nešto je “s čim se osjećam ugodno”. S druge strane, Bog Biblije je “oganj što proždire” (vidi Psalam 103,4 i Heb 12,29).

Anđeli se nalaze bliže Bogu i nešto od njegove ognjene strahote prelazi na njih. Kada je rabinu Abrahamu Heschelu jedan student rekao da je zacijelo zadovoljavajuće provesti život u “ugodama religije”, on mu je odvratio: “Bog nije djedica. Bog nije mekušast. Bog je potres.” Isto vrijedi i za Božje anđele.

Naravno da su Bog i njegovi anđeli dobri. Ali “dobar” ne znači isto što i “ugodan”. “Aslan (Glavni lik Kronika iz Narnije C. S. Lewisa, nap. ur.) nije pitomi lav.” Kada ga susretneš, “ostaneš prestravljen”. Isto tako, “strah” nije samo “kukavički strah” ili “strah pred zlim tiraninom”, nego on označava strahopoštovanje koje nadilazi i puno je više od pukoga “poštovanja”, kako se danas biblijski pojam straha uglavnom interpretira. Ne, ne radi se samo o tome da ti jednostavno “poštuješ” Boga. “Poštuješ” vrijednost novca, ili snagu motora s unutarnjim sagorijevanjem, ili pravila pristojnoga ponašanja, ili nečiji hendikep. Ljubazno se nasmiješiš i uzmeš to u obzir. Samo budala postupa tako i s Bogom. Odbiti pasti ničice licem do zemlje dokazuje da Bog kakva ti poznaješ jednostavno nije stvarni Bog.

No anđeli ne izazivaju uvijek strah. Ponekad se preruše u ljude (vidi pitanje 23), pretpostavljamo baš radi toga da izbjegnu kod ljudi strah koji bi u suprotnom posve prirodno imali kada bi susreli stvarnoga anđela bez ljudske “maske”.

Anđeli nam (za razliku od demona, palih anđela) uvijek čine dobro. Oni upozoravaju, spašavaju, upravljaju i prosvjetljuju. Dakle, na kraju je ipak moguće zaključiti da je njihova prisutnost ugodna. No ne odmah. Istinska religija nikada ne počinje u ugodi. Dapače, započinje u pokajanju, u poniznosti i strahu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Anđeli i demoni” Petera Kreefta. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.