Tijekom svete mise Nikola i Marija Glasnović zahvalili su Gospodinu za dar zajedničkog života, za djecu i unučad, ali i za sve životne putove, kušnje, rad i odricanja koja su obilježila njihov brak, javlja Šibenska biskupija. Njihov životni hod vodio ih je od Janjeva, preko Šibenika, do Ražina, a na tom putu nisu nosili samo svoje stvari i uspomene, nego i vjeru svojih predaka, molitvu u srcu i pouzdanje u Boga.

Don Franjo Glasnović u propovijedi je naglasio kako pedeset godina braka nije samo broj, nego pola stoljeća dijeljenih dana i noći, rada i umora, radosti i križeva, nade i molitve. Istaknuo je da se čovjek na takvom putu ne može osloniti samo na vlastitu snagu, nego prije svega na Boga koji svojom milošću podupire supružnike i jača ih da jedno drugo nose, razumiju i podižu u svakodnevnom životu.

Polazeći od Isusove zapovijedi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“, don Franjo je podsjetio da kršćanska ljubav nije samo lijepa želja ili savjet, nego životni poziv. Isus nije ljubio samo riječima, nego žrtvom, strpljenjem, opraštanjem i vjernošću do kraja. Upravo se takva ljubav, naglašeno je, na poseban način ostvaruje u kršćanskom braku, gdje supružnici jedno drugo ljube, nose i svakodnevno se daruju u vjernosti i služenju.

U propovijedi je posebno istaknuta misao kako se zlato kuša u vatri. Sve što vrijedi prolazi kroz kušnju, pa tako i brak. Ljubav se, rečeno je, ne dokazuje samo lijepim riječima i lakim trenucima, nego ostajanjem zajedno onda kada je teško; kada treba nositi teret života, opraštati, razumjeti i ponovno započinjati. Zato je zlatni jubilej Nikole i Marije nazvan ne samo jubilejem trajanja, nego jubilejem vjernosti.

„Kao što zlato prolazi kroz vatru da bi zasjalo još čišće i vrjednije, tako je i vaš bračni život prolazio kroz kušnje, radosti i križeve, ali je upravo kroz sve to postajao snažniji, dublji i plemenitiji“, istaknuto je u propovijedi. U toj prokušanosti očitovala se Božja prisutnost – u trenucima selidbi, rada, briga za obitelj, odgoja djece, u žrtvi i molitvi.

Govoreći o životnom putu Nikole i Marije, don Franjo je podsjetio na brojne trenutke u kojima je trebalo kretati ispočetka, na godine rada, sezone i vruća ljeta na pijaci, na odricanja i brigu za obitelj. No kroz sve to, naglasio je, ostala je prisutnost Božje milosti. Kršćanski brak nije samo ljudski dogovor, nego savez u kojem Bog hoda zajedno sa supružnicima, blagoslivlja njihov rad, jača ih u kušnjama i daje snagu da ustraju u ljubavi i vjernosti.  Posebno je istaknuto kako je plod njihove ljubavi obitelj koju je Bog blagoslovio: četvero djece – dva sina i dvije kćeri – te sedmero unučadi. Kao osobit dar spomenuto je da su oba sina krenula putem duhovnog poziva, jedan kao biskup, a drugi kao svećenik, stavljajući svoj život u službu Bogu i Crkvi. U propovijedi je naglašeno kako to nije samo njihova osobna odluka, nego i plod doma u kojem se živjela molitva, vjera i povjerenje u Boga.

Don Franjo je posebno istaknuo ljepotu obiteljskog lanca vjere, naglasivši da se vjera ne prenosi samo riječima, nego životom, primjerom i ustrajnošću. Nikola i Marija, kao roditelji, djed i baka, svojoj djeci i unučadi ne prenose samo prezime i uspomene, nego srce, vjeru i životnu mudrost.

U propovijedi je spomenuta i pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, kojoj su kroz život predavali svoje brige, molitve, zahvale i nade. Posebno su istaknuta hodočašća Gospi u Vrpolje, gdje se vjera hranila i jačala. Zazvan je i zagovor sv. Nikole putnika, nebeskog zaštitnika iz Janjeva, koji ih je pratio na životnim putovima i selidbama, kao i zagovor sv. Josipa Radnika, zaštitnika župe u Ražinama, uzora poštena rada, tihe vjernosti i očinske brige za obitelj.

U završnom dijelu propovijedi don Franjo se roditeljima obratio osobno i dirljivo, zahvalivši im u ime djece i unučadi za svaki trud, žrtvu, neprospavane noći, rad i ljubav kojom su čuvali svoju obitelj. Zahvalio im je što su svoju djecu učili vjeri, poštenju, radu i povjerenju u Boga više primjerom života nego riječima. Uputio je i molbu za oprost za sve trenutke kada djeca možda nisu dovoljno razumjela njihove žrtve, cijenila njihovu dobrotu ili im uzvratila ljubavlju onako kako su zaslužili.

Na kraju misnog slavlja župnik don Donald Marković uputio je slavljenicima čestitke i riječi zahvalnosti za njihovo svjedočanstvo vjere, ljubavi i kršćanskog života. Tom prigodom darovao im je ručno izrađen križ s raspelom, kao trajni podsjetnik na ljubav, predanje i žrtvu koje obilježavaju bračni život te na Kristovu prisutnost u njihovoj obitelji.