Gay

Prošli tjedan obilježio je jedan već viđen medijski linč. Ovoga puta to je bio prof. dr. Ivan Poljaković sa Zadarskog sveučilišta zbog iznijetih stavova o moralnosti istospolnih odnosa. Zanimljivo je usporediti način funkcioniranja pro-homoseksualnih lobija u Hrvatskoj ovom prigodom sa sličnim slučajem iz Sjedinjenih Američkih Država ove godine.

Meta je ondje bio prof. dr. Mark Regnerus sa Sveučilišta u Teksasu (Austin). Prof. Regnerus je u srpanjskom broju uglednog znanstvenog časopisa “Social Science Research” objavio članak o djeci odrasloj u zajednicama u kojima je barem jedan od roditelja bio homoseksualac. Riječ je o znanstveniku koji je već objavio niz zapaženih socioloških istraživanja. I taj je zadnji članak prošao stroge stručne recenzije, a iznosi rezultate višegodišnjeg istraživanja na 3000 ispitanih osoba.

Njegova je studija zaključila da su “djeca odgojena uz homoseksualne roditelje u usporedbi s onom odgojenom u braku heteroseksualnih roditelja sklonija impulzivnosti, depresiji i suicidalnim mislima,” te da je “vjerojatnije da će više tražiti psihološku terapiju; smatrati se homoseksualnima; izabrati izvanbračnu vezu; biti nevjerni partneru; oboljeti od spolnih bolesti; biti spolno zlostavljani; zarađivati manje; opijati se te pušiti duhan i marihuanu.”

Svako ozbiljno znanstveno istraživanje može očekivati da će biti kritizirano u znanstvenim krugovima. Dapače, osobito u anglosaksonskom području, to mu može ići u prilog. Međutim, istraživanje prof. Regnerus naišlo je i na silno ideološko protivljenje od strane pristalica istospolnih veza. Njegovo je istraživanje bilo interpretirano kao argument protiv istospolnih brakova, premda je zapravo riječ o djeci koja su imala barem jednog, i uglavnom samo jednog, homoseksualnog roditelja, što Regnerus jasno daje do znanja.

Svejedno, i to je zabrinjavajuće u cijeloj priči, samo jedan čovjek – ne sociolog, ne znanstvenik, nego jedan bloger, prijavio ga je vodstvu Sveučilišta u Teksasu zbog povrede akademskog kodeksa ponašanja. Dotični je optužio Sociologa da je “povrijedio etičke standarde,” a “možda i falsificirao” rezultate. Tužbu je potkrijepio i činjenicom da je Regnerus katolik, pa je valjda zbog toga ipso facto loš sociolog. I gle, Sveučilište je odmah otvorilo istragu, koja je na koncu zaključila da nikakve povrede akademskog kodeksa nije bilo te da je istraživanje prof. Regnerusa provedeno s potpunim akademskim integritetom.

U međuvremenu je prof. Regnerus morao trpjeti niz ispitivanja pred povjerenstvom, koje je između ostaloga zaplijenilo njegov kompjuter i provjeravalo 42000 poruka (kao da je pedofil). Na kraju je prosudbu povjerenstva ispitao i Ured za znanstveni integritet američkog Ministarstva zdravstva te zaključio da je sve provedeno u skladu s propisima.

Klikni like i pridruži nam se:

Komentator engleskog “Catholic Heralda,” William Oddie, pita se koje bi to sveučilište osnivalo povjerenstvo i podvrgnulo uglednog znanstvenika psihološkoj torturi samo zbog nekog blogera, i odmah daje odgovor. Ovaj bloger nije običan: to je gay-aktivist koji ima prijatelje u liberalnim medijima, a oni su zatim proveli linč protiv nesretnika koji se usudio taknuti u njihove ljubimce. Veliko i snažno Sveučilište u Teksasu jednostavno se uplašilo lošeg publiciteta. Da ih, ne-daj-bože, ne bi proglasili nazadnim konzervativcima ili desničarima.

Takvo zastrašivanje ima moć blokirati znanstveni rad na kontroverznom području čim postoji slutnja da rezultat neće ići u prilog medijski moćnima. Kod nas je prije par godina izvrsno o negativnom utjecaju homoseksualnog lobija na znanstvenom području pisao prof. dr. Neven Sesardić u članku “Homoseksualni brak: pobjeda političke korektnosti i loših argumenata.” (Može se lako naći na znanstvenom portalu “Hrčak.”)

Zar homoseksualni lobi stvarno ima tu moć? Jedva sat vremena nakon što je netko na stranici gay aktivista objavio i optužbu i osudu protiv prof. Poljakovića, u Hrvatskoj su isto prenijeli i drugi, gotovo svi pisani mediji. Na isti način, bez istrage i provjere – da ne kažemo bez razmišljanja – donijela je svoju presudu o akademskoj dekapitaciji dotičnoga i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Sve to ignorirajući činjenicu da je Profesor govorio izvan sveučilišnog kruga u svojstvu privatne osobe. Da ne spominjemo ignoriranje Ustavom zajamčene slobode javnog izražavanja mišljenja (Čl. 38).

Sad ćemo vidjeti kako će na ovo zastrašivanje reagirati matična kuća prof. Poljakovića, Sveučilište u Zadru. Hoće li i oni, kako kaže William Oddie, skočiti čim lobi kaže “Skoči”?

dr.sc. Dalibor Renić

Foto: Shutterstock.com