Apostolska pobudnica o obitelji ipak sredinom travnja: trebamo li strepiti ili se radovati?

Subotnji blagdan sv. Josipa mogao bi ostati zapamćen u crkvenoj povijesti. Naime kako su se raspisali brojni katolički mediji, a na kraju potvrdio i kardinal Walter Kasper, izgleda kako će dugoočekivana apostolska pobudnica pape Franje o obitelji ove subote ugledati svjetlo dana.

Apostolska pobudnica, koja dolazi nakon dviju Sinoda o obitelji, mogla bi odlučiti kako će Franjin pontifikat ostati upamćen u očima katolika diljem svijeta.

Možda je stvar medijskog pritiska, čak i histerije, da se s toliko strepnje očekuje dokument kojim bi Sveti Otac mogao stati na kraj sukobima tzv. “konzervativnog i liberalnog” krila unutar Crkve na temu obitelji, ali papa Franjo u svakom slučaju ima u svojim rukama mač kojim može presjeći ovaj gordijski čvor za koji neki smatraju da ga je i sam pomogao splesti.

Je li nada tzv. “reformista” opravdana?

Dvije Sinode o obitelji koje je papa Franjo sazvao ponovno su razmotrile brojna pitanja koja su mnogi katolici smatrali zatvorenima nakon izdavanja enciklike Humanae Vitae te osobito apostolske pobudnice Familiaris Consortio svetog pape Ivana Pavla II. Međutim očito “mnogi” nisu “svi” te je jedan široki spektar katolika, osobito onih kojima tradicija nije presudna tj. onih sklonih reformama, svesrdno prihvatio spomenutu temu, potpomognut i od strane nekih osoba iz crkvenog vrha.

Najprominentnija osoba ovog smjera svakako je kardinal Walter Kasper, osoba bliska papi Franji čiju je knjigu “Milosrđe” Sveti Otac pohvalio rekavši kako mu je ta knjiga “donijela mnogo dobra”.

Sam kardinal više je puta, tijekom Sinode i izvan nje, istaknuo kako bi se rastavljene i ponovno vjenčane osobe trebalo nakon “pokorničkog perioda” pripustiti pričesti. Premda taj prijedlog A (kao niti prijedlozi B i C) nije prošao na Sinodi, kardinal se nije pokolebao te je nastavio zastupati svoj stav.

Najnoviji primjer njegovo je ovotjedno predavanje u talijanskom gradu Lucca gdje je i najavio objavu Papine apostolske pobudnice na dvjesto stranica, što je potom prenio talijanski Il Terreno.

Kako donosi National Catholic Register, kardinal Kasper izjavio je kako će se u dokumentu Sveti Otac “sigurno izraziti oko pitanja postavljenih o obitelji na prošloj Sinodi, a posebno na sudjelovanje razvedenih i ponovno vjenčanih vjernika u aktivnom životu katoličke zajednice”.

Također je nadodao kako će pobudnica predstavljati “prvi korak u reformi” koji će označiti “okretanje stranice” u crkvenoj povijesti “nakon 1700 godina”.

Važno je naglasiti kako nije pojašnjeno hoće li Sveti Otac ove subote samo potpisati pobudnicu te ju objaviti kada budu gotovi i prijevodi na druge jezike ili će ona sigurno izaći na blagdan sv. Josipa. S druge strane kardinal Kasper pojasnio je svoja stajališta:

“Ne smijemo ponavljati formule i zabarikadirati se iza zidova ekskluziviteta i klerikalizma”, rekao je pred mnogobrojnom publikom dodajući kako Crkva mora živjeti u sadašnjosti znajući je interpretirati.

Ovaj komentar na jedan nam način otkriva temelje na kojima je zasnovan prijedlog tzv. “njemačke struje” (ako ju smijemo tako nazvati s obzirom na biskupe njemačkog govornog područja koji se ne slažu s Kasperovim stavom, poput kardinala Mullera). Njihovi prijedlozi naizgled su plemeniti, milosrdni, proizašli iz dobrih namjera, međutim ti zahtjevi ne pružaju puninu Isusove poruke “Idi i ne griješi više”. Dapače izgleda kako oni ostaju na onome “idi” dodajući kako je crkveni moral “pretežak” za današnje vrijeme. Važno je istaknuti kako to za nas katolike jednostavno nije dovoljno, svijetu treba i bratska opomena, upozorenje u ljubavi koje Krist nudi.

Moguće da upravo zbog naizgledne razumnosti njihovih zahtjeva reformisti ne gube nadu da će Papa prihvatiti njihove zahtjeve (premda je i sam Kasper priznao kako Sveti Otac ne dijeli njegovo mišljenje o tom pitanju). S druge strane upravo je nada nešto što tradicionalnoj opciji nedostaje u ovoj raspravi.

Papa Franjo kao Pavao VI.

U zadnje vrijeme neki su, poput Scotta Erica Alta, reformističku nadu doveli u pitanje. Alt je tako napisao zanimljiv komentar u kojem povlači paralelu između situacije i stanja koji su prethodili pisanju enciklike Humanae Vitae i najnovije apostolske pobudnice pape Franje.

Opisujući svoj susret s osobom koja je izrazila zabrinutost činjenicom da Sveti Otac daje tako značajan prostor kardinalu Kasperu, i ostalima koji slično misle, u oblikovanju sinodske rasprave, Alt je postavio pitanje je li moguće da je “razlog tome upravo želja da se najbolji trenutni protuargumenti nauku Crkve artikuliraju kako bi Papa na kraju znao koje od njih treba srušiti?”

Nastavivši u sličnom tonu Alt daje do znanja kako je i sam blaženik, papa Pavao VI., bio okružen savjetnicima različitih vjera prilikom pisanja svoje enciklike. Krajnji rezultat bio je sve samo ne ono čemu su se zagovornici kontracepcije, sekularni svijet i osobito mediji, nadali.

“Svi ili gotovo svi savjetnici Pavla VI. rekli su mu kako mora učiniti ono od čega Duh Sveti i štiti Crkvu, a to je “promjena” njena nauka – u tom slučaju, radilo se o kontracepciji.”

Jedan od razloga za nadu, osim vjere da Duh Sveti štiti Crkvu (što su mnogi danas zaboravili, neovisno o vlastitoj “pravovjernosti”), jest i intervju sa Svetim Ocem tijekom povratka iz Meksika, što uz Alta ističe i cijenjeni vatikanolog Andrea Gagliarducci.

Tom je prilikom Papa naglasio potrebu integracije „ranjenih obitelji“, dodajući međutim kako to ne znači pripustiti ih pričesti: “Integracija u Crkvu ne znači primanje pričesti. Znam oženjene katolike u drugom braku koji idu u crkvu jednom ili dvaput godišnje i kažu “Ja želim pričest”, kao da je prisustvovanje pričesti neka nagrada. Radi se o putu k integraciji, sva vrata su otvorena, ali ne možemo reći “Od sada oni mogu primati pričest” jer to bi također bila rana za brak”, naglasio je Sveti Otac iznenadivši neke prisutne.

Gagliarducci međutim ukazuje kako papa Franjo nije “crn ili bijel“, već da se sastoji od mnogo nijansi sive: “Stoga on može govoriti o ‘integraciji’ za civilno rastavljene i ponovno oženjene u Crkvi, otvarajući pritom mogućnost za doktrinalnu promjenu, a u isto vrijeme odbaciti mogućnosti pristupa sakramentu pričesti za civilno rastavljene i ponovno vjenčane katolike, s obzirom da bi to bila rana za brak.”

Gagliarducci zaključuje kako Franjin pontifikat ne prekida s Naukom, ali njegova želja za otvaranjem novog prostora za širenje vjere može ga dovesti u kompromis sa svijetom: “Koliko taj kompromis može pomoći, još se treba vidjeti.”

Jesu li oni koji se smatraju “pravovjernima” i “malovjerni”

Autor ovih redaka ne vidi opravdanost pretjerane nade koju gaji reformistička struja, ali još manje vidi opravdanost i u svojevrsnom fatalizmu koji je pogodio zagovornike tradicije tj. katolike vjerne Nauku.

Izgleda kako katolički svijet papu Franju (kojeg bismo trebali voljeti jednako koliko i Benedikta, Ivana Pavla II ili Pija X., jer ljubav i vjernost prema “Petru naših dana” ne bi trebala ovisiti o čovjeku koji ga utjelovljuje) gleda kroz posebne leće koje na neki način brišu sve izjave (a bilo ih je mnogo, osobito u Meksiku) u kojima on afirmira katolički nauk o obitelji, spolnosti i pričesti. S druge strane čini se kako te leće, a to vrijedi i za “progresivce” i za “tradicionaliste”, usmjeravaju naš pogled prema mjestima gdje Sveti Otac možda nije bio dovoljno jasan. Iskreno, sumnjam da su nam te leće dane od Duha Svetoga.

Scott Eric Alt odlično je primijetio kako se stara Isusova opomena “O, malovjerni” može primijeniti na svakoga od nas:

“Duh Sveti štiti Crkvu od pogreške. Ako je to činio 2000 godina, zar stvarno mislite da će spletke nekog kardinala iz Njemačke ukinuti Duha Svetoga?” zaključio je Alt.

[NADOPUNA 1] Dan nakon zaključenja teksta objavljeno je kako je o. Federico Lombardi izjavio da će apostolska pobudnica o obitelji ipak biti izdana negdje nakon Uskrsa, u prvoj polovici travnja.

[NADOPUNA 2] Jučer (31. ožujka), objavljeno je kako će apostolska pobudnica, imena Amoris Iaetitia, izaći 8. travnja

Tino Krvavica | Bitno.net