Kad sam se udala prije deset godina, postojale su neke stvari koje sam u braku očekivala, poput ljubavi i borbe, radosti, ali i patnje. Međutim ono što nisam očekivala je da bi se ti osjećaji, osim u mom braku, mogli pojaviti i između mene i mojih neudanih prijateljica. Dok sam polako shvaćala što je to brak s Michaelom, također sam učila kako nanovo izgraditi prijateljstva sa ženama u mom životu.

Nije bilo lako. Najedanput, bila sam u drugačijoj životnoj fazi u odnosu na njih, baveći se različitim pitanjima i brigama. Naše životne putanje su bile različite i morali smo donijeti izbor: hoćemo li ostati povezane i truditi se imati dublje prijateljstvo čak i u ovakvim životnim promjenama? Ili ćemo se, pak, lagano udaljiti?

Evo tih stvari za koje bih voljela da sam ih izrekla svojim neudanim prijateljicama deset godina ranije, i onih stvari koje još uvijek moram reći onima koje nisu udane:

1. Ponekad ne znam kako bih razgovarala s vama. Znam da se ponekad osjećate kao da se ne možete poistovjetiti s mojom životnom situacijom, i ustvari i ja se sama tako osjećam u vezi s vama – naši životni putovi su sada vidno drugačiji i nisam sigurna kako bih se s vama povezala.

Možda zato što sam ja bila prva od mojih prijateljica koja se udala, nakon čega kao da se u nekim mojim prijateljstvima podigao nevidljivi zid, zid koji nisam znala kako srušiti. Neke moje prijateljice su bile ljubomorne, neke nisu bile sigurne kako će naše prijateljstvo dalje izgledati. Zbog toga sam postala preosjetljiva i osjetila sam promjenu u sebi. Bilo me strah da ću napraviti pogrešan korak u prijateljstvima s neudanim prijateljicama.

Zapravo, nisam sigurna kakve priče iz mog života želite čuti. Trebam li izbjegavati baš sve priče iz mog bračnog života? Nisam sigurna koliko vam je bolno kada ja spomenem svog muža u našim razgovorima. I zapravo ne znam želite li razgovarati o vašem samačkom životu ili ne.

Možda mi je potrebno da mi vi to kažete, da započnete razgovor i podijelite sa mnom kako se osjećate u svojoj samoći ili u braku, ili u odnosu s Isusom i Crkvom. A možda i ja imam potrebu s vama pričati o svom braku. Možda zajedno trebamo nadići taj čudni osjećaj koji se nadvio nad naše prijateljstvo. Jer, želim vas voljeti dobro, jednako kao što ja želim da vi mene volite. No nisam uvijek sigurna koliko želite – ili čak trebate – da vam se približim. Molim vas, recite mi to. Neću se uvrijediti, dapače, bit ću vam zahvalna.

2. Da, brak je doista super i da, stvarno je težak. Premda nisam u vašoj koži, znam da biti neudana može biti stvarno, stvarno teško. Ono što vi od mene trebate čuti je sljedeće: ponekad i brak može biti težak.

Da, zahvalna sam jer imam nekoga tko me čeka kod kuće, nekoga na koga se mogu osloniti, s kim mogu ići kroz život, kraj koga mogu živjeti. Danas ne bih bila to što jesam da me Michael nije brusio svojom ljubavlju i prisutnošću u mom životu. No, brak nije samo put prostrt ružama. To je svakodnevni izbor u kojem je naša komunikacija otvorena, naša ljubav čista i u kojem zajedno dijelimo iste snove. Mi smo dvoje različitih ljudi koji znaju imati vidno drugačije poglede na to kako bismo trebali živjeti, jesti, raditi i odgajati djecu. Može biti naporno i iscrpljujuće pokušavati izgladiti stvari samo još ovaj put, kada bismo najradije od svega odustali.

To znači da će biti dana u kojima će mi trebati vaša pomoć da sačuvam svoje bračne zavjete, i onih dana kada ću ja trebati pomoći vama da vjerujete u Božja obećanja. Mislim kako u tim situacijama možemo pomoći i voljeti jedna drugu ako međusobno podijelimo naše osobne probleme bez obzira na njihovu različitost.

3. Ima dana kada vam zavidim na vašem samačkom životu. Na dan vjenčanja odrekla sam se dosta slobode, jer bračni zavjeti nužno podrazumijevaju umiranje samoj sebi: ne mogu tek tako otići nekamo kad mi padne na pamet, ne mogu se odlučiti za novi posao gledajući samo svoje želje. Nemam slobodu trošiti novce onako kako bih ja htjela, niti mogu koristiti svoje vrijeme onako kako meni odgovara. To su bile slobode kojih sam se odrekla u zamjenu za zdrav brak. Iako znam kako smo svi mi pozvani svoje živote oblikovati prema Isusu i živjeti u skladu s Njim i Njegovom Crkvom, ipak ima onih dana kada mi se vaš život čini itekako privlačnim: ne morate donositi odluke s još jednom osobom, niti morate svoj život oblikovati prema drugom čovjeku. Nekada mi vaše slobode zvuče poput luksuza. I da, vjerojatno vi sada na ovo kolutate očima, ali to je istina.

Sveti Pavao nas upozorava na tu stvarnost u Svetom pismu – nije baš da sam ušla u brak posve slijepa:

“A rado bih da budete bezbrižni… Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjereno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.” (1 Kor 7,32-35)

Napravila sam taj izbor kad sam se udala – da moje brige budu, do određene točke, razdijeljene između Isusa i mog muža, moje obitelji. Težim za tim da Isus bude na čelu moje obitelji, i često služiti Isusu znači služiti mom mužu i mojoj obitelji. No, ima dana kada se osjećam rastrgano u mojim nastojanjima i s čežnjom gledam na vaše živote.

4. Seks je dobra stvar, no to nije vrhunac života. U zdravom braku koji se trudi proslavljati Boga u svemu, seks je nešto sveto i prekrasno. Volim to što mogu imati odnose sa svojim mužem, i sjećam se, dok smo se vraćali s našeg svadbenog slavlja, kako sam bila zadivljena da nešto što je bilo tako neuzvišeno samo par sati ranije – seks prije braka – je upravo postalo sveto u našim životima zbog naših bračnih zavjeta. Sada smo mogli imati odnos kad smo god htjeli!

Seks je nešto što spaja, nešto zabavno i vrijedno. To je božanski vid povezanosti koja učvršćuje brak i doista sam zahvalna na daru koji nam seks može dati.
No seks nije najbolji dio mog života, niti čak najbolji dio mog braka. Suprotno onomu što današnja kultura u kojoj živimo promovira, seks nije ni kraj ni početak naše ljudske egzistencije. Propuštate li priliku kada niste udani ili kada živite u čistoći? Da. To je svakako gubitak, no ohrabrite se: postoje mnoge druge prekrasne stvari koje možete iskusiti s punim pravom u Božjem Kraljevstvu. Bog vam ne daje “drugu najbolju stvar” samo zato što vam seks trenutačno nije dostupan. To je “drugačija najbolja stvar”, ali je i dalje jako, jako dobra.

5. Moje poslanje kao supruge nije bolje ni vrednije od vašeg poslanja kao žene. Suprotno osnovnim porukama koje se (nažalost) uporno ponavljaju u nekim katoličkim zajednicama, biti supruga nije poslanje koje je više vrijedno u Božjim očima od onoga koje imaju neudane žene. I jedne i druge imamo jednako veliku dužnost u tom kraljevstvu:

“Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.'” (Mt 28,18-20)

Sve mi, udane i neudane, imamo uzvišen i svet poziv slaviti Isusa i ljubiti jedni druge, sve mi smo pozvane biti apostolima i naučiti sve ljude Njegovoj Riječi. To će se na različite načine odraziti kroz naše trenutne odnose – ono što radimo, ono za što imamo vremena, kako služimo onima u svojim domovima i zajednicama. No, jedan nije nužno bolji od drugog.

Prijateljstva u različitim fazama života mogu biti teška. No sva ova iskrena priznanja u konačnici se svode na ovo: želim ti biti dobra sestra. Zahvalna sam jer postojiš. Iznimno si dragocjena meni, Isusu i Crkvi.

Ann Swindell | www.todayschristianwoman.com

Prijevod: T.S. | Bitno.net