Znam bezbroj brakova ekonomski, društveno, kućanski i roditeljski savršeno učinkovitih, organiziranih i uspješnih, ali potpuno neučinkovitih na bračno-emocionalnom, bračno-seksualnom i bračno-duhovnom planu.

Foto: Shutterstock

Prisjećam se jednog inženjera i njegovih problema. Pet je godina u braku. Ima četverogodišnje dijete. Dobro situiran. Inženjer. Međutim, žena ga je ostavila. Ne želi se vratiti. Traži rastavu. Ne optužuje nju nego sebe. Kaže da su oboje, a on posebno, zanemarili svoj brak. Sve što se dogovore, ostaje neizvršeno. U nekoliko navrata planirali su promjene do kojih nije došlo. Brak im je klizio prema dosadnoj rutini, neučinkovitosti, frazama iza kojih se ništa nije događalo. Ne iznosi preljub niti s jedne strane. Ne spominje nikakav oblik nasilja niti s njene niti sa svoje strane. On je još uvijek želi i voli, a ona tvrdi da više nema ljubavi prema njemu, da si više ne može zamisliti budućnost s njim, da mora potražiti za sebe bolji, sretniji, zanimljiviji život, u kojemu će se nešto događati, u kojemu neće životariti.

U Hrvatskom rječniku Leksikografskog zavoda pod natuknicom “djelotvoran” stoji: “koji stvara djelo, koji povoljno djeluje, koji čini dobro”. Djelotvoran je lijek, koji nam pomaže da se bolje osjećamo. Djelotvoran je čovjek iza čijih se riječi nalaze djela. Djelotvoran je brak u kojemu se ljubav dokazuje ne samo riječima nego i djelima. U gore opisanom braku prepoznao sam klasičan primjer nedjelotvornog, neučinkovitog braka. Dogovoreni zadaci se ne izvršavaju, planirani ciljevi ne ostvaruju, mogući rizik izbjegava, putovi poboljšanja ne traže. Sve ostaje isto. Sve se odgađa i dalje samo obećava. Riječi tu više nemaju nikakvo realno značenje. Prestale su biti vjerodostojne. Emocije se izgovaraju ali ne osjećaju. Ljubav se svodi na prazne riječi i eventualno rutinski fizički kontakt. Sve ostaje u atmosferi površne i nedjelotvorne učtivosti i kurtoazije.

Djelotvoran brak nije samo učinkovit na ekonomskom, materijalnom, kućanskom i organizacijskom planu. Znam bezbroj brakova ekonomski, društveno, kućanski i roditeljski savršeno učinkovitih, organiziranih i uspješnih, ali potpuno neučinkovitih na bračno-emocionalnom, bračno-seksualnom i bračno-duhovnom planu. To više nije učinkovita emocionalna, seksualna i duhovna zajednica, u kojoj se nešto događa, koja se osvježava uvijek novim zbivanjima, nego u kojoj dominiraju pusta obećanja, uvijek “opravdana” odgađanja, čekanja boljih vremena, vjerovanja u zasluženo uživanje, kada se oslobode svih obveza i dužnosti, maštanja o “zajedničkoj sretnoj mirovini”.

Prijeđimo u svome braku od riječi na djela! Ne čekajmo, kada nam više ni djela neće pomoći! Počnimo živjeti u bračnoj sadašnjosti, a ne samo maštati o bračnoj budućnosti! Ne odgađajmo, da nas ne stigne sudbina čitatelja s početka članka, pa nam brak završi na sudu umjesto u zasluženoj i sretnoj bračnoj mirovini!

dr. Pavao Brajša

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.