– Pater Marko, “Kutak za dušu” nov je i zanimljiv vjerski kompleks uz pavlinski samostan u Sveticama kod Ozlja gdje već godinama služite. Objasnite nam pobliže o čemu je tu konkretno riječ.

“Kutak za dušu“ otvara Hrvatska pavlinska viceprovincija Marije Kraljice Anđela na prijedlog i molbu našeg svetičkog samostana. Tik do tog samostana i drevne frankopanske crkve, nekoliko smo godina gradili i uređivali maleni prostor snažne poruke koji se sastoji od tri glavna dijela u kojima su utkane komponente karizme našeg reda, poslanje pokreta “za život“ te uspomene na žrtvu svećenika lazarista, ubijenog 1947. godine.

Dakle ovdje se nalazi spomen-dvorana sluge Božjega o. Janeza Ivana Strašeka (muzej, galerija slika, dvorana za susrete i razna događanja), tzv. Zaklon svetog Mihaela arkanđela i anđela (mjesto molitve za obitelji) te tzv. Marijina misija milosrđa – molitveni prostor Udruge “Betlehem“, posvećen molitvi za djecu u raznim životnim poteškoćama, u trpljenju, bolesti, nemiru, ovisnostima, u nasilju… A nakon molitve dolazi nadahnuće za djelovanje! To je i mjesto molitve (ispovijedi, razgovora, savjeta) roditelja koji nose ranu i muku nakon spontanog ili namjernog pobačaja. Prostor nadopunjuju i drugi vjerski sadržaji, kao na primjer sjenica za molitvu krunice, jedan posebni križni put, a sve u krasnoj prirodi i tišini. Ovo promatram i kao dio u mozaiku pavlinske karizme koja u sebi nosi živote i prakse pustinjskih otaca, šutnju, povučenost, kontemplaciju – a sve pod plaštem Gospina majčinskog blagoslova. Vjerujemo da će to mjesto biti dobromu Bogu na slavu, a svima koji dođu na svestranu okrjepu.

– Svetice su među katolicima, osobito onima povezanijima s pro-life pokretom, poznate kao mjesto mnogih blagoslova te brijeg na kojem se nalaze crkva i samostan čak nose naziv “Gora blagoslova”. Što vas je potaknulo da već prisutnim duhovnim sadržajima dodate novi “Kutak”?

Da, već više od dva desetljeća ovdje se održavaju mnogi susreti u molitvenom zajedništvu ljubavi prema životu, prema nerođenoj djeci, trudnicama, samohranim roditeljima. Ovdje dolaze i uistinu mnogi supružnici željni djece, kao i oni ranjeni činom abortusa ili nasiljem u obitelji. Tu svakodnevno molimo za obitelji, osobito one u krizama i patnji. Dolaze nam sa svih strana, a Svetice su zgodno smještene između Dubovca (sv. Josip) i Krašića (bl. Alojzije Stepinac) pa nije rijetko da se hodočašća organiziraju upravo u ta tri odredišta. Ovdje imamo i Jaslice Male Gospe, gdje molimo sa supružnicima željnim djece, kao i druga mjesta razmišljanja, molitve, odmora: oazu Svete obitelji, stazu Božjeg milosrđa, grob o. Strašeka, crkvene kripte, kapelu Malog Isusa… Sve to tvori “Goru blagoslova“, mjesto bremenito hrvatskom poviješću (uz ostalo, glagoljaška slova urezana u kamen) i duhovnom snagom što su nam je ostavili stari pavlini.

Važno je povremeno izaći iz svojih rutina, poći na hodočašće, odvojiti se od tjeskobnih fokusa na probleme i primijetiti Isusa, otvoriti mu srce na mnoge milosti i blagoslove koje ima za nas. To mnogobrojni nalaze i ovdje, taj jedan predah u pustinjama i protivštinama, susret sa živim Bogom, novu snagu za dalje. Na nama je da ponudimo prostor i vrijeme, a na ljudima je da se odazovu i “iskuse kako je Bog dobar“. U ovomu “Kutku“ već se stvara molitvena zajednica koja će svake subote ovdje moliti cijeli Gospin ružarij na nakane obitelji, osobito djece, jer djeca su danas u velikim opasnostima, mnoga su vrlo ranjena i trebaju našu jaku molitvenu podršku i zagovor.

– Prostor je na treću uskrsnu nedjelju blagoslovio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša. Kakvi su njegovi dojmovi i očekivanja za ovo mjesto? 

Prigodom podjele sakramenta svete potvrde u našoj župi zamolili smo oca nadbiskupa da, s nas desetak svećenika i narodom, obiđe te blagoslovi ovaj objekt u kojemu su prisutne tolike velike nakane, također i brojni dobročinitelji iz Hrvatske i inozemstva, i za koje se nadamo da će mnogima duhovno pomoći.

Nadbiskupa se posebno dojmio veliki križ sa slikama i podacima o preko sedam stotina svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova i sjemeništaraca – žrtava komunističkog terora u Hrvatskoj, od kojih je jedan i naš sluga Božji. Kod izrade tog križa koristili smo fotografije i podatke iz knjige pokojnog, nezaboravnog don Ante Bakovića, velikog borca za život najmanjih kao i za istinu o mučenicima iz redova hrvatskog klera. Naš pater Janez, koji se predstavljao kao Ivan, ubijen je ponajviše zbog toga što je u propovijedima pozivao mlade da se vjenčavaju u crkvi, a ne samo u općini, kako smo pronašli u arhivu Partije u Karlovcu. Izvršioci zločina su zaključili kako je “pop bandit i da ga treba ubiti“, a sluga Božji je samo poučavao narod da ostane vjeran dobromu Bogu i njegovim vječnim zakonima.

Mons. Kutleša prepoznao je želju i trud pavlina da očuvaju spomen na tu prošlost evangelizirajući danas. On nas bodri za dobra djela, velika nam je podrška i neizmjerno smo zahvalni Bogu na njegovoj odvažnosti u svjedočanstvu za istinu kao i na samom blagoslovu ovog, rekao bih, danas vrlo potrebnog mjesta. Čak nam je obećao darovati moći bl. kardinala Stepinca!

“Kutak za dušu“ svečano predstavljamo, nakon učinjenog blagoslova, pri proslavi Majčina dana u prvu subotu u svibnju, kada očekujemo mnoštvo koje će moći vidjeti ono za što smo se toliko trudili i najavljivali posljednjih godina. Blagoslov našeg nadbiskupa nam je neprocjenjiv dar i zapravo time u ovaj prostor silazi Božja prisutnost. Naša je najdublja želja da tu dragocjenu i presvetu prisutnost koja mijenja, obnavlja, daruje, štiti i vodi prepoznaju i prihvate svi koji će ubuduće ovdje dolaziti.

– Zašto ste odlučili u jedan prostor spojiti tri različite priče: spomen na ubijene svećenike, pobožnost anđelima i kapelu za nerođene? Koja ih nit, osim, naravno, Krista, povezuje? 

Zaista, u “Kutku za dušu“ sve je nekako providonosno povezano i sve je učinjeno za – dušu. To nam je bila glavna ideja, napraviti mjesto gdje će sve biti usmjereno na utjehu, osnaženje i uzdignuće duše k Bogu, mjesto iscjeljenja, malo mjesto s velikom silom Božje milosrdne ljubavi.

U tomu nam pomaže žrtva sluge Božjega o. Janeza, koji na poseban način zagovara mlade, zaručnike i supružnike, a predstavlja i simbol prijateljske i bratske povezanosti s vjernicima u Sloveniji. U tomu nam je zaštita i ohrabrenje sveti Mihael i anđeli koji stoje uz obitelji u ovim današnjim preteškim borbama. Ovdje ćemo štovati lik Anđeoskog Kneza s gore Gargano u Italiji, tu je i poveći kamen iz njegove poznate pećine. U toj brizi za besmrtnu dušu dolazimo i pred sliku Milosrdnog Isusa, vjernu i dimenzijama identičnu repliku izvorne slike iz Vilniusa, čiju je izradu nadgledala sama sveta Faustina i preko koje Gospodin poziva na obraćenje, pokajanje i posvetu života. Geslo našeg pokreta za život oduvijek je “Milosrđe za nerođene!“ i mi vapimo za Božjim milosrđem za sve žrtve pobačaja, jer nije žrtva samo djetešce. Božjem milosrđu vodi nas Majka milosrđa, naša ljubljena Gospa. Pavlini su red koji naglašeno promiče pobožnost svetim anđelima i koji su se vrlo posvetili borbi za nerođenu djecu u opasnosti pobačaja, a to čine po Mariji i u zajedništvu i savezu s njom, s onom koja je nosila nerođenog Isusa i rodila nam Dijete – Spasitelja. Pred Majkom Milosrđa ovdje ćemo moliti posebnu pobožnost, Krunicu suza Marijinih, a ispred Milosrdnog Isusa nalaze se mali bijeli križevi na kojima će se upisivati imena djece “rođene za nebo“, kako mi kažemo, odnosno djece umrle u pobačajima, pri porodu, u ranoj dobi. Tu će njihovi roditelji i najbliži imati svoje mjesto molitve, utjehe, blagoslova.

Ta djeca nisu samo nestala – njihov je život bio vrijedan u Božjim očima i mi ga želimo pamtiti! A u svemu nam pomažu i sveci čije smo relikvije postavili ovdje, između ostalih tu su nebeski zagovornici: sv. Rita, sv. Majka Terezija, sv. Ivan Pavao, sv. Padre Pio, sv. Faustina, sv. Šarbel, sv. Vinko Paulski, sv. Fatimski pastirčići, sv. Mala Terezija, itd. Nebo i zemlja se ujedinjuju u spašavanju duša! Nevina dječica mole za nas i s nama.

– Mnogi ljudi, osobito oni ranjeni grijehom namjernog pobačaja, Crkvu, umjesto majkom, doživljavaju maćehom ili čak neprijateljem. U takvim je situacijama važno naglasiti da je vaš molitveni prostor “za život“ namijenjen i njima za molitvu, obraćenje i duhovnu utjehu – u skladu s Božjim milosrđem. Što biste im poručili, zašto da, unatoč osjećaju krivnje, straha ili čak ponosa, pristupe ovakvom mjestu?

Gospodin Isus poručio nam je da možemo “upoznati istinu” i da će nas ona “osloboditi“. On poštuje slobodan izbor svakoga od nas.

Istina je da smo svi opterećeni grijehom, ali i da nas Krist može i hoće uvesti u pravu slobodu kako od uzroka tako i od posljedica grijeha, pada, smrti. Nasilje prema nerođenom djetešcu rađa daljnjim nasiljem, a onda i gubitkom zdravlja, mira, sretnosti, radosti, gubitka snage za život… Ne mora biti tako!!

Svima koji u nama pogrešno gledaju neprijatelje, poručujem da budu minimalno korektni i da pokažu mudrost i odvažnost te da prouče i čuju i stranu kršćana. Za to treba poniznosti i volje, a tu smo mi da to izmolimo, u ljubavi, u milosrđu koje smo i sami primili. Isus je bio nerođeno dijete, kao i svi mi ostali. Vjerujem da kada bi samo malo dopustili, odškrinuli vrata drukčijem mišljenju, kada bi samo otvorena uma poslušali ono što Crkva naučava, kada bi makar mrvicu dopustili misao da bi ta Crkva možda imala pravo… Vjerujem da bi se mnogi odlučili za slobodu – slobodu za dobro.

Svi su zaista dobrodošli na “Goru blagoslova“ i na vlastite oči u svim simbolima i dijelovima “Kutka za dušu“ otkriti zašto katolici svjedoče život, raduju se životu, ljube i brane život od začeća do prirodne smrti. Ovdje se jačamo duhom da bismo dalje mogli učinkovito raditi za život – pa i kroz osam kuća naše udruge u kojima su smještaj našle stotine samohranih majki s djecom. Nije li to jasan plod i molitve i nauka Crkve i zajedništva vjernika okupljenih oko dobrog, najboljeg mogućeg cilja? Na kraju ponavljam za apostolom Filipom iz Evanđelja: “Dođi i vidi!“

Sva slava Isusu, po Mariji.