Uvođenje novotarija u glazbu je nešto čega se treba bojati jer se dovodi u opasnost čitavu društvenu strukturu i njene najvažnije konvencije bivaju potresene kod bilo kakve glazbene revolucije“ (Platon, Država)

Kad je Platon ovako razmišljao prije više od 2000 godina, imao je namjeru podučiti svoje suvremenike o važnosti ispravnog izbora glazbe koju će slušati. Vjerojatno nije razmišljao o tome koliko će ova njegova misao biti aktualna i danas, niti je imao prilike čuti riffove heavy metala i rock and rolla pa da bi nam on sam izravno mogao dati prosudbu o podobnosti takve glazbe za čovječju dušu. Ali je svakako bio svjestan činjenice da je glazba „hrana“ za dušu i zbog toga iznimno važna za život.

Shvaćanje uloge glazbe kroz povijest

Platon je vidio temeljni smisao glazbe u njezinoj sposobnosti da nas poveže sa hyperuraniusom, svijetom ideja, što i nije toliko daleko od svetopisamske svrhe glazbe – ona je sredstvo kojim se povezujemo s Bogom, hvaleći ga i slaveći kroz pjesmu i zvuk instrumenata. Vidio je glazbu kao važan element odgoja i uravnoteženja čovjeka. Smatrao je da djeca i mladi stječu krepost kroz kombinaciju gimnastike, koja uravnotežuje razvoj tijela, i glazbu koja oplemenjuje dušu. Isto tako, moralnu dekadenciju Grčke i propast sposobnih državnika koji su upali u dekadenciju, Platon je pripisivao lošem izboru glazbe koju su slušali. I njegov učitelj i učenik, Sokrat i Aristotel, pridodavali su sličnu važnost izboru glazbe koju se treba slušati. Sokrat je glazbu smatrao najmoćnijim sredstvom indoktrinacije i razvoja karaktera (ili njegova nedostatka). Aristotel je također smatrao da je glazba važna za odgoj. Uvidio je da glazba potiče emocije i strasti; ovisno o vrsti glazbe koju slušamo, u nama se razvija određena emocija ili strast koja nam postaje navikom i oblikuje naš karakter, na dobro ili zlo. Ipak, smatrao je glazbu prikladnim elementom za osmišljavanje dokolice, a užitak u glazbi (ispravno odabranoj) osnovnom osobinom dostojanstvenog i slobodnog života kao predokusa konačne svrhe čovjeka – theorie, tj, blaženog gledanja (Boga) koja se sastoji upravo od spomenutog uživanja (i ljepote).

Kršćanska srednjovjekovna misao o glazbi nadovezala se na antičku. Boecije je smatrao da je glazba dio nas koji nas ili oplemenjuje ili degradira. On i njegovi suvremenici glazbu su čuli i ondje gdje je mi danas ne čujemo, na tri temeljna polja: u skladu svemira i njegova poretka (musica mundana), skladu tijela i duše (musica humana) i na polju instrumentalnih zvukova i zvuka ljudskog glasa (musica instrumentalis). Boecijev suvremenik, kineski filozof Su Ching smatrao je da nema boljeg sredstva od glazbe ako želimo promijeniti ljudsko ponašanje i njihove običaje.

Fenomen rocka i metala – lice i naličje

Ako ćemo biti iskreni, ni danas stvar nisu nimalo drukčije. Uviđamo da su drevni filozofi bili u pravu i da su i sada, nakon par tisućljeća, njihove misli itekako aktualne. To se jasno očituje upravo u fenomenu rock and rolla i njegova „mlađeg brata“, heavy metala. Osjećamo potrebu za uživanjem te glazbe. Tko se to od nas nije našao u teretani, parku, gradskom prijevozu, na autoputu ili u nekom drugom trenutku dokolice i dao oduška decibelima što tutnje iz zvučnika ili slušalica? Veliki je broj nas bio i direktno na koncertima rock and rolla i heavy metal izvođača. No, jesmo li svjesni koliko nas ta glazba (i bilo koja druga) oblikuje i odgaja, upravlja našim nagonima, emocijama i mislima? Koliko utječe na formiranje naših životnih navika, a time u konačnici i na naš karakter? Toga su itekako svjesne diskografske kompanije koje su još od sredine 20. stoljeća krenule u komercijalnu eksploataciju snažne životne energije mladih: njihova bunta, idealizma, nabujale seksualne vitalnosti i revolucionarnih nagnuća (što su, po sebi, pozitivne karakteristike, ali vrlo manipulativne) kroz poticanje proizvodnje glazbe koja potiče snažne nagone i emocije mladog čovjeka i usmjerava njegova razmišljanja i svjetonazor kroz, između ostalog, rock and roll i heavy metal glazbu.

Je li rock and roll i heavy metal glazba korisna ili štetna, poželjna ili nepoželjna? Služi li na izgradnju i usavršavanje čovjeka ili njegovoj dekadenciji i moralnom urušavanju?

Platon je bio u pravu. Činjenica jest da je dolazak rock and rolla na svjetsku glazbenu scenu protresao društvenu strukturu i promijenio temeljne konvencije društva, poglavito po pitanju ćudoređa. Naime, samo ime „rock and roll“ je sleng-izraz afroameričke zajednice, nastao u trećoj dekadi prošlog stoljeća kao sinonim za ples, ali (prije svega) i kao sinonim za seks. Korijeni rock and rolla su raznovrsni, ali primarni utjecaj u biti imaju drevni afrički glazbeni plesni ritmovi naglašene senzualnosti, kakvu zapadno društvo dotad nije poznavalo. Dotad neviđeno otvoreno manipuliranje spolnim nagonom mladih, Elvisovo senzualno izvijanje zdjelice i zaluđeno vrištanje tinejdžerica bili su uvertira za razvitak novog mentaliteta kod mladih ljudi koji je kulminirao par desetljeća kasnije društvenim fenomenom koji nazivamo seksualna revolucija. Glazba djece cvijeća sa svojom kulminacijom na Woodstocku (i opijati koji su je pratili u pohvalnoj, ali, usudimo se reći, krivo usmjerenoj potrazi za novim društvom oslobođenim od američke ratne mašinerije i političke hegemonije kroz jedan tada poprilično masovan kontrakulturni pokret tzv. „hipija“) bili su njezin integralni dio.

U čemu je zapravo problem?

Činjenica jest da heavy metal svoje korijene vuče iz glazbe triju kultnih bendova rock and rolla, čije je stvaralaštvo iznjedrilo djela s više ili manje eksplicitnim primjesama okultizma i sotonizma: Led Zeppelin, Deep Purple i, naravno, Black Sabbath. U svojoj klasičnoj formi ova glazba većim dijelom potiče negativne i destruktivne emocije, agresivnost, bunt, osjećaj izoliranosti, napuštenosti i nerazumijevanja, a ponegdje i otvorenog štovanja nečastivog. Ponavljamo, dijelom je to umjetnički izraz iskustva sasvim općeljudskih ali i osobnih, intimnih egzistencijalnih oluja u nutrini samih izvođača, a dijelom sofisticirano upakirani proizvod izuzetne utrživosti – eksponent čisto pragmatične težnje za profitom goleme mašinerije menadžera i diskografskih kuća koje stoje u pozadini svega i od glazbe čine industriju.

Ali, ono što je važno naglasiti jest da i rock and roll i heavy metal više nisu novotarija. U međuvremenu su evoluirali u svom izričaju, s novim generacijama se donekle mijenjaju. Postali su sastavni dio kulture zapadne civilizacije i asimilirali se u društvo, koje ih je apsorbiralo i usvojilo, te više ne predstavljaju za njega revolucionarnu promjenu. Rock and roll i heavy metal, stoga, više ne možemo ni izbjeći ni učinkovito „iskorijeniti“ iz društva već ga kao sastavni dio kulture trebamo i imamo dužnost oplemeniti.

Isus nas je naučio da se ne suobličujemo ovom svijetu. Također, Isus nas je i učio da nije nečisto ono što ulazi u čovjeka, nego no što iz njega izlazi, iz njegova srca. Glazbu stvaraju ljudi. Glazba je medij kojeg možemo i trebamo oblikovati, ona je naš izričaj, i mi smo ti koji je činimo korisnom ili štetnom, poželjnom ili nepoželjnom. Na nama je da napravimo pravi, koristan i spasonosni izbor glazbe koja ćemo uživati imajući na umu da nas ta glazba istovremeno oblikuje kao osobe.

Kriteriji izbora glazbe koju ćemo slušati

Koji bi onda bili kriteriji u izboru prikladne i poželjne rock and roll i heavy metal glazbe?

Tri su osnovna kriterija:

  1. Potiče li sami instrumentalni ili vokalni dio glazbe u tebi neobjašnjivi nemir i nelagodu, negativne osjećaje, destruktivne misli i neravnotežu nagona ili pozitivne osjećaje, konstruktivne misli i integraciju nagona? Postoji suptilna razlika između vlastite depresije i empatije s tuđom boli, između agresivnosti i pravedne ljutnje, između straha i strahopoštovanja (udivljenja pred Božjom veličinom).
  1. Potiču li tekstovi, stihovi vokalno-instrumentalne glazbe u tebi neobjašnjivi nemir i nelagodu, negativne osjećaje, destruktivne misli i neravnotežu nagona ili pozitivne osjećaje, konstruktivne misli i ispravan svjetonazor i integraciju nagona? Idolatrija nije isto što i štovanje Boga, seks nije isto što i ljubav, bol nije isto što i smislena patnja, relativizam nije isto što i sloboda, čovjek nije mjerilo svih stvari.
  1. Sveto pismo uči nas da se čovjeka prepoznaje po njegovim plodovima. Kakav su životni, društveni i moralni primjer izvođači čiju glazbu slušaš? Žive li u skladu s onim o čemu pjevaju? Kakav im je odnos prema samima sebi i drugim ljudima i stvorenjima? U čijoj su službi? Jedan od očeva rock and rolla, slavni Bob Dylan primijetio je u svojoj pjesmi You gotta serve somebody da je čovjek nužno sluga ili Boga, ili đavla, nema trećeg. Jesu li ti glazbenici primjer ljubavi ili primjer egoizma?

Ako uzmeš ova tri kriterija izbora glazbe koju ćeš slušati i primijeniš ih na svoju kolekciju glazbenih ploča, CD-ova, sadržaj svoga laptopa ili mp3 playera, možda dođe do potrebe za drastičnim promjenama. Možda nećeš morati mnogo toga mijenjati. No, vrlo vjerojatno je da hoćeš, pogotovo kad su u pitanju tvoji omiljeni rock and roll i heavy metal bandovi i njihove glazbene kreacije. Znači li to i da je došlo vrijeme da se oprostiš s takvom vrstom glazbe? Ako želiš biti kršćanin, da, s većinom te glazbe morat ćeš se zauvijek oprostiti, ako želiš rasti u svetosti (rasti prema cjelovitosti svoje osobe). Ne nužno sa svime, naravno. Ako pronađeš izvođače čije vokalno-instrumentalne ekspresije i život zadovoljavaju tri navedena kriterija, onda zamijeni tim novim izborom svoj dotadašnji glazbeni izbor. To će sigurno iziskivati vrijeme prilagodbe i promjene tvog vlastitog ukusa, određeno preodgajanje, što zna biti bolno i neugodno, ali ono će ti biti spasonosno i s vremenom ćeš primijetiti pozitivne promjene u svom životu.

Verba movent exempla trahunt

Želiš li sebi olakšati i skratiti potragu za tim novim glazbenim sadržajima, osvrni se na sljedeći popis izvođača rock and rolla i heavy metala. Radi se o tzv. kršćanskom (većinom i katoličkom) heavy metalu i rocku and rollu. Podijeljeni su u dvije osnovne kategorije.

Prva kategorija su izvođači koji otvoreno priznaju svoja kršćanka vjerska i životna uvjerenja i otvoreno o tim iskustvima govore u svojim pjesmama.

  1. Kršćanski rock and roll: Božje ovčice (hrvatski sastav, sudjelovali na Susretu katoličke mladeži u Dubrovniku), The Thirsting, Cutless, Skillet, Starfield, 2Tm2,3 (poljski sastav koji čine obraćenici iz nekih od najbitnijih punk i metal bendova na tamošnjoj sceni)
  1. Katolički heavy metal: Effatha, Katholicus, Theandric, Theocracy, Demon Hunter, CradleCatholic

Drugu kategoriju čine izvođači koji ne pjevaju otvoreno o svom kršćanskom svjetonazoru, ali su odgojeni kao takvi (većinom katolici) i to se implicitno vidi u njihovoj vokalno-instrumentalnoj glazbi (pozitivna životna energija, optimizam i promišljanja kakva samo kršćanstvo može dati). Zanimljivo je da, kako stare i sazrijevaju, ovi izvođači se vraćaju svojim odgojnim korijenima i sve otvorenije ubacuju kršćanske i katoličke elemente u svoju glazbu, ili barem izražavaju svoje sumnje, tjeskobe i frustracije čineći to iz stava kršćanskog gledišta na svijet. Ovakvih je izvođača više nego onih izričito kršćanskih, a među najpoznatije spadaju i neki najveći rock and roll izvođači današnjice.

Izvođači/autori kršćanskih korijena: U2, Bon Jovi, Alter Bridge, Bruce Springsteen, Bob Dylan.

Poziv na trezvenost i budnost

Navedeni izvođači u ove tri kategorije samo su neki od mnogih. Na svakome od nas je da napravi svoj izbor. Treba imati na umu da su svi navedeni autori/izvođači samo grešni (čitaj: necjeloviti) ljudi i da ni njihova glazba ni životni primjer neće u potpunosti ispuniti tri ranije navedena kriterija izbora. U svakom žitu ima kukolja, i ako je netko kršćanin danas, ne znači da je to bio jučer ili da će biti i sutra. Nikoga se ne treba idolizirati, nitko nije izuzet od objektivnih kriterija i potrebno je kontinuirano propitivati sve. Ali, u odnosu na većinu u tim glazbenim žanrovima, ovi izvođači (i mnogi drugi) zaslužuju našu pozornost i podršku.

U konačnici, treba imati na umu da rock and roll i heavy metal glazba može biti dio naše dokolice, ali ona svakako ne može biti prvi izbor kad je u pitanju glazbena pratnja našeg bogoštovlja i molitve. To mjesto pripada onom žanru koji se u glazbenoj teoriji i praksi zove sveta i liturgijska glazba.

Ne smijemo zaboraviti, također, ni da primarna svrha glazbe nije evangelizacija (kao mnogi mladi danas pogrešno misle), nego hvala i proslava Boga. U tom smislu, rock and roll i heavy metal glazba trebaju proći još dugi put prilagodbe da bismo je mogli kategorizirati kao dio onog glazbenog izričaja kojeg nazivamo religioznom glazbom. Nažalost, mnogi olako u naše molitvene i liturgijske zajednice, susrete i slavlja ubacuju elemente glazbe kojoj ondje nije mjesto. Ako želimo sebe i druge povezati s Platonovim  hyperuraniusom, steći sposobnost Aristotelove theoriae, ili (za kršćane i katolike preciznije i potpunije rečeno) ući u kraljevstvo nebesko, na nama je da to ispravimo.

Danko Kovačević | Bitno.net