IZBOR NOVINARA I UREDNIKA BITNO.NET-a

Uredništvo portala Bitno.net preporučuje: Ovo su najbolje knjige koje smo čitali u 2018.

Nakon čitanog izbora najboljih knjiga koje su poznate katoličke ličnosti pročitale ove godine, portal Bitno.net donosi vam izbor svojih urednika i novinara

Premda je prošla godina obilovala novim i uzbudljivim književnim izdanjima, u svim književnim i stručnim kategorijama, našim izborom dominiraju nešto starija djela (s najstarijim izdanim 1928.). Svaki od naših autora izabrao je tri knjige koja su ga se posebno dojmile tijekom 2018. godine.

Rašeljka Zemunović

Sveti Thomas More: Kristova žalost, Symposion, Split, 1996.

Knjiga koja mi je znatno pomogla u razumijevanju Isusove muke na križu, ali i u prihvaćanju ljudske patnje koja, ako se prigrli, rezultira savršenom nagradom, odnosno vječnom srećom. Misli svetog Thomasa Morea, koji je „Kristovu žalost“ pisao u svojoj „žalosti“, u zatočeništvu, služe kao poticaj u dragovoljnom prihvaćanju križa, s naglaskom na duboku vjeru po kojoj će svi naši zemaljski križevi dobiti zadovoljštinu u vječnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jordan Peterson: 12 pravila za život, Verbum, Split, 2018.

Ovo je knjiga o kojoj se u redakciji mnogo govorilo. Počašćena sam što sam dobila priliku čitati upravo primjerak prevoditelja Ive Džebe. Već sam nakon nekoliko prvih Petersonovih pravila uspjela shvatiti globalnu oduševljenost duhovitim kanadskim psihologom. Jordan Peterson je napisao djelo u kojem se obraća svima nama, ali prvenstveno mladim muškarcima, izgubljenima u ovome kaotičnom (ili kako on kaže – otrovanom) svijetu. Nudi nam savjete, kršćanima prihvatljive, kako urediti svoje misli, živote, odnose s drugima i okolinu. Izdvojila bih poglavlje o komunikaciji u kojem Peterson piše o stavu otvorenosti prema drugima, odnosno savjetuje da „pretpostavimo kako osoba koju slušamo možda zna nešto što mi ne znamo“. Takav pristup potiče promjenu kod slušatelja, ali i govornika, te naposljetku donosi istinsko upoznavanje, odnosno „pad maski“.

Dr. Celestin Tomić: Praoci Izraela, Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1988.

„Neka ti ova knjiga pomogne da nerazumljivo postane razumljivo kako bi Ga mogla bolje upoznati“, piše u posveti knjige koju sam dobila prije petnaest godina. I otvorila tek nedavno. Autor ispisuje povijest patrijarha, praotaca naše vjere, kroz brojne situacije u kojima je naglašena vjernost Boga u njegovim obećanjima, što postaje poticaj za našu osobnu vjeru. Autor donosi životopise praotaca vjere, Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa, stavljajući ih u povijesni i teološki kontekst, s naglaskom na ljudske borbe, napetosti i iskušenja, ali i potrage, posebice u onom dijelu o Abrahamu koji se potpuno predaje novootkrivenom  Bogu.

 

Petar Balta

Mika Waltari: Tamni anđeo, Otokar Keršovani, Rijeka, 1957.

Zapadna civilizacija je pred sve većim izazovima i sve je više onih koji su skloni tvrditi da svjedočimo smjeni epoha i propasti jedne kulture. Mika Waltari, jedan od najvećih finskih književnika i autor čitavog niza vrlo zapaženih povijesnih romana, u svom remek djelu ‘Tamni anđeo’ živim stilom i s mnoštvom povijesnih detalja vodi čitatelja u jedno drugo prijelomno razdoblje, u vrijeme osmanskog osvajanja Carigrada, stvarajući remek djelo, povijesni roman iznimne dubine koji na zoran način opisuje kako je izgledao pad Konstantinopola i krah Bizanta, koji je označio urušavanje onodobne najsjajnije kršćanske civilizacije kao i smjenu čitave jedne povijesne epohe.

Kazuo Ishiguro: Pokopani div, Mitopeja, Zagreb, 2017.

Možemo li živjeti ljubav onako kao što pjevamo o njoj? U vremenu nevjere, ogorčenja i razvoda izgleda kao da ne možemo. Možda zato što nismo naučili zaboravljati ono što treba zaboraviti i sjećati se onog što trebamo nositi u srcu kao spomen? Dubine i izazovi ljubavi tematizirani su u nenadmašnom romanu nobelovca Ishigura o Axl i Beatrice – bračnom paru postarijih Brita, vremenski smještenom u doba nakon smrti kralja Artura. Doista profinjeni književni uradak što svjedoči o ljepoti dobrog štiva koje uzdiže i oplemenjuje.

Marko Ivan Rupnik: Secondo il Spirito (hrv. Po Duhu), Libreria Editrice Vaticana, Vatikan, 2017.

Svijet je u stalnoj potrazi za duhovnošću – no što je to uopće duhovni život? I u kršćanstvu puno je neživotnih teoretiziranja vezanih uz to, uputa koje ne mogu doista preobraziti ljudski život. Poznati isusovac pater Marko Ivan Rupnik u ovoj knjizi progovara što je to istinska duhovnost, kako je integrirati u svakodnevicu i što znači da je svatko od nas pozvan živjeti u Kristu.

 

Ivo Džeba

Robert Wild: The Tumbler of God: Chesterton as Mystic, Angelico Press, New York, 2013.

Što ste više Chestertonovih djela pročitali, to ćete bolje shvatiti da je vlč. Robert Wild pogodio u samu srž Chestertonove genijalnosti ustvrdivši da je imao karakteristike mistika. Svijet, život, postojanje za Chestertona nikada nisu bili pojmovi koji se pretpostavljaju kao zadani pri bavljenju bilo kojim ‘praktičnim’ pitanjem, nego najdublji izvor divljenja bez kojeg promašujemo cjelokupnu stvarnost. Sva Chestertonova djela imaju zajednički nazivnik upravo u netrivijalnom shvaćanju temeljnih stvari koje ostatak nas većinu vremena uzima zdravo za gotovo. Ta njegova sposobnost dubljeg pogleda u stvarnost koja mu je spontano dolazila pri bavljenju bilo kojom temom obilježje je čovjeka koji je na svijet gledao očima mistika.

Rod Dreher: Crunchy Cons: The New Conservative Counterculture and Its Return to Roots, Crown Forum, 2010.

Iako bi možda bilo logičnije da sam naveo Dreherov Benedict option, budući da smo već dosta pisali o toj knjizi na svoju sam listu ipak stavio knjigu koja je svojevrsni preteča Benedict optiona. Crunchy cons je izraz koji je Dreher skovao kako bi opisao konzervativce koji se ne žele poistovjećivati s trenutnim političkim predstavnicima konzervativizma. Nekoliko temeljnih obilježja ‘Crunchy consa’ jest da smatraju kako je kultura puno važnija od politike, da je briga za planet konzervativna vrijednost, da politički konzervativci griješe udružujući se s libertarijancima padajući tako u zamku promicanja potrošačkog društva koje zatire vrijednosti koje bi konzervativcima trebale biti najvrjednije. Dreher je u svojoj knjizi razgovarao upravo s onim konzervativcima koji se drže tih principa i koji smatraju kako je kvaliteta života puno više u vrijednostima koje gajimo negoli u pukom materijalnom blagostanju.

James K.A. Smith: Desiring the Kingdom: Worship, Worldview, and Cultural Formation, Baker Academic, Ada, 2009.

James K.A. Smith jedan je od autora koji je za mene bio pravo otkriće, pa vam preporučujem da bacite oko i na druga njegova djela. U navedenoj knjizi Smith se posvetio pitanju zašto evangelizacija u suvremenom zapadnom svijetu ne polučuje željene rezultate. Razlog tomu je, tvrdi autor, što se naša evangelizacija zadržava na intelektualnom ili moralističkom nivou, dok je ‘svijet’, s druge strane, usmjeren pridobivanju čežnje ljudskog srca. Čežnja srca pridobiva se stvaranjem slike dobrog života kojega se promiče u trgovačkim centrima, televizijskim reklamama, ili utjecajem današnjih influencera. Ako kršćani žele pridobiti današnje ljude, moraju ponuditi alternativnu sliku dobrog života što se ponajprije ostvaruje kroz liturgiju i kršćansko obrazovanje, ali i oblikovanjem naše neposredne okoline.

 

Tino Krvavica

Aldous Leonard Huxley: Kontrapunkt, Alfa, Zagreb, 2002.

Majstorski napisana i vjerojatno Huxleyevo kapitalno djelo (unatoč razvikanosti Vrlog novog svijeta), Kontrapunkt je roman koji ulazi duboko u psihološke analize, promišljanja i razgovore između različitih (i najčešće moralno manjkavih) likova. Godine su bile dobre prema Kontrapunktu te je roman, iako napisan prije devedeset godina, odlično ostario, pokazujući da su ljudi, a osobito njihove mane, grijesi, žudnje i pitanja, zapravo, uvijek (bili i ostali) isti. Svaki čitatelj može se prepoznati u manjkavostima glavnih aktera, pritom i naučiti iz njihovih sudbina te uživati u raspravama o moralu, religiji i čežnji između likova koji će vam se činiti tako prirodni i stvarni, kao da ih već (pre)poznajete u svojoj okolini.

Jacques Philippe: Vrijeme za Boga – vodič molitve srca, Informativni centar MIR Međugorje, Međugorje, 2017.

Tijekom godina svog hoda u vjeri pročitao sam mnoštvo duhovnih knjiga, ali malo me što uspjelo dirnuti kao jednostavnost u djelima oca Jacquesa Philippa. Biblija Duh Božji opisuje kao silu, ali i kao lahor, a riječi oca Philippea predstavljaju upravo ovu drugu stvarnost. Razmatrajući te retke Bog je u mene prodirao polako, ali snažno, jednostavno i razumljivo, ali duboko te je u meni sve jasnije zvonilo kako svetost nije poziv posebnih “mistika”, “proroka” ili “karizmatika”, već svakog od nas, običnih ljudi. Vrijeme za Boga su vrata kroz koja možete ući u dubine meditacije za koje niste vjerovali da ste sposobni.

J.R.R. Tolkien: Trilogija Gospodar prstenova, Hobit, Silmarillion, Nedovršene pripovijesti, Algoritam, Zagreb

Kod fantastike mi je uvijek intrigantnija bila ona znanstvena, no iako odani fan SF literature te premda sam (tek) ove godine pročitao klasik tog žanra – Neuromancer, moj izbor ipak pada na “neznanstvena” Tolkienova djela koja sam progutao jedno za drugim, u jednom dahu, kao cjelinu. Zbog toga ovih šest djela i donosim kao jednu knjigu jer su za mene neodvojiva jedno od drugoga. O Tolkienu, njegovim djelima, kao i dubokoj katoličkoj niti koja se provlači kroz njegov rad, puno je toga napisano (pa i na ovom portalu). Ono na što bih osobno volio ukazati je nešto što je do prije pedesetak godina (a ponegdje se na selu može naći i danas) bilo samorazumljivo – jedinstvo čovjeka i prirode tj. svega stvorenog svijeta. Način na koji vilenjaci, patuljci, ljudi i ostala bića (a preko njih sam pisac i čitatelj) tumače znakove vremena i prirode, tražeći u njima simbole nečeg većeg, duboko me se dojmio te u meni probudio želju za tom, uvelike zaboravljenom, mudrošću. Sam Isus poziva nas da “prepoznajemo znakove vremena” te je često apostolima i drugima govorio u prispodobama, koristeći se svakodnevnim i njima bliskim pojmovima. Čini mi se da smo u moderno vrijeme, a osobito u vremenu postmodernizma to, kao Crkva, pomalo zapostavili, a naravna mudrost ono je što nam u današnjim nesnalaženjima može biti dobar kompas.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Goran Andrijanić

Emmanuel Mounier: Pisma o boli, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2006.

Bez razumijevanja duhovnog nasljeđa francuske katoličke inteligencije između Dva svjetska rata, nemoguće je razumjeti i zbivanja na međuratnoj katoličkoj sceni Hrvatske. Toliki je bio utjecaj katolika iz zemlje kojoj je nekada bilo tepano da je „najstarija kći Crkve“ na nas Hrvate u to vrijeme. A među onima koji su utjecali možda je bio najbitniji Emmanuel Mounier.

U ovoj knjizi nije riječ o njegovoj važnoj filozofiji personalizma, nego o nečemu drugome, možda još važnijem. „Pisma o boli“ prenose njegovu korespondenciju sa suprugom i prijateljima u kojima Mounier preispituje svoj životni usud i njegove poteškoće, ponajprije tešku bolest svoje kćeri, ali i izazove i patnje ratnog vremena.

Pisani rafiniranim stilom pojačanim potpunom iskrenošću i srčanošću žarkog ufanja u Boga, ovi zapisi nadahnjuju svojom jasnom slikom istančanog intelekta koji se svjesno predaje vjeri i u njoj pristaje tražiti (i pronaći) odgovore na sva važna i teška pitanja.

Natalia Budzyńska: Brat Albert, Znak, Kraków, 2018.

Sv. Albert Chmielowski nažalost je poprilično nepoznat svetac Hrvatima. A riječ je o nevjerojatnoj osobi čiji je život uzbudljiva i fascinantna posveta svome Stvoritelju. Ovaj je Poljak, inače veliki duhovni uzor sv. Ivana Pavla II., kao dječarac ratovao za slobodu svoga naroda protiv Rusa, izgubio u borbama nogu koju su mu amputirali „naživo“, potom se posvetio umjetnosti da bi postao jedan od najnadarenijih slikara svojega naraštaja i konačno sve to ostavio kako bi se posvetio Bogu i pomaganju najsiromašnijima i beskućnicima Krakova. Ostavio je iza sebe red braće albertinaca i sestra albertinki koji je posvećen karitativnom radu.

Natalia Budzyńska svjesno je izbjegla klasičan hagiografski stil pisanja i umjesto njegove afektiranosti ponudila pažljivo vođenu i besprijekorno napisanu priču o čovjeku koji do svoje svetosti dolazi stupnjevito, ali ustrajno. Taj pristup, koji samo na trenutak izgleda pomalo hladan, ali potom se razotkriva kao duboko poistovjećivanje s likom biografije, velika je vrlina ove knjige koja je i dobitnik prestižne nagrade Feniks koju dodjeljuju poljski katolički izdavači. Bilo bi je dobro prevesti kako zbog upoznavanja s likom sv. Alberta, tako i zbog ukazivanja hrvatskoj katoličkoj javnosti da hagiografije mogu biti pisane i na životan i uzbudljiv način.

Stipe Kljaić: Nikada više Jugoslavija (Hrvatski institut za povijest, 2017.)

Čim prije shvatimo kako je katolička inteligencija u ovoj zemlji u jednom trenutku doživjela potpunu kataklizmu, tim prije ćemo osvijestiti potrebu revaloriziranja i ponovnog otkrivanja duhovnog i intelektualnog nasljeđa jednog naraštaja koji su komunisti pokušali doslovno izbrisati s lica zemlje.

Sve dotad kaskat ćemo za hrvatskom stvarnošću i njezinim problemima, bez jasnoga identiteta, pokušavajući kopirati rješenja iz nekih potpuno drugačijih kulturnih, povijesnih i političkih konteksta (naravno, uglavnom anglo-saksonskih) i ne uspijevajući ponuditi svoj, originalni odgovor.

Kljaićeva knjiga jedan je od historiografskih priloga ovom procesu revalorizacije kakvih bi voljeli vidjeti više (jedan od tih priloga je i iznimno važna edicija Glasa koncila „Hrvatska katolička baština 20. stoljeća). Ali, kakav prilog!

Kljaić, potpuno deideologizirano i sustavno, u ovoj se knjizi, među ostalim, bavi i ostavštinom hrvatskih katoličkih intelektualaca međuratnog razdoblja, onih koji su u misaonom smislu bili formirani kroz katolički socijalni nauk, neoskolastičku filozofiju i europski, posebice francuski katolicizam toga doba. Stjepan Zimmerman, Ivo Lendić, Josip Andrić, Ljubomir Maraković samo su neka od imena koja pripadaju vremenu kada su katolički intelektualci bili oni koji su aktivno sudjelovali u formiranju hrvatskog javnog mnijenja. To je tradicija koju trebamo prepoznati i nasljedovati, a ova knjiga nam pomaže u tome.

 

Hrvoje Juko

Edward Feser, Joseph Bessette: By Man shall his Blood be Shed. A Catholic Defense of Capital Punishment, Ignatius Press, San Francisco, 2017.

Našim čitateljma vjerojatno već dobro poznat filozof Edward Feser (čiji redovito ažuriran blog svesrdno preporučujem) i profesor Joseph Bessette uspjeli su ostvariti zavidan pothvat. Prvo, uvjerljivo predstavljaju naravnozakonske temelje (načelne) legitimnosti smrtne kazne. Drugo, detaljno izlažu crkveni nauk o njezinoj principijelnoj moralnosti – od konsenzusa crkvenih otaca koji su o njoj govorili, preko jednoglasja crkvenih naučitelja i papa, sve do današnjih dana kad se taj nauk dovodi u pitanje. Treće, argumentiraju da su i prudencijalni temelji za protivljenje smrtnoj kazni danas (stav koji legitimno zauzimaju mnogi, ali ne svi katolici) daleko manje moćni nego što se obično pretpostavlja. Bilo koji kritičar smrtne kazne – bilo samo njezine primjene u suvremenim okolnostima, bilo proponent njezine načelne neprihvatljivosti – ima u ovoj knjizi nezaobilaznog protivnika čije argumente ne može ignorirati po cijenu intelektualnog kredibiliteta.

Tracey Rowland: Catholic Theology, Bloomsburry, London, 2017.

Australska teologinja, članica vatikanske Međunarodne teološke komisije te stručnjakinja za djelo Josepha Ratzingera, Tracy Rowland nudi u ovoj knjizi vrlo koristan uvod u katoličku teologiju. Bez dlake na jeziku (i za razliku od mnogih teoloških katedri), Rowland se ne boji ocrtati ratne linije u teološki prijepornim pitanjima, identificirajući ugrubo četiri velike struje danas: tomizam u svojim raznim inačicama, Communio pristup, Concilium alternativu te teologiju oslobođenja. Studenti teologije često mogu ostati zbunjeni jer njihovi profesori predaju materiju ne eksplicirajući svoje pretpostavke koje bi ih locirale u jedan od ovih tabora. To je zaprijeka sistematskom i odjelitom razumijevanju problematike te mogućih (kao i neprihvatljivih) rješenja s obzirom na različita polazišta. Rowland nije uvijek, čini mi se, skroz poštena prema svim pristupima, no ova bi knjiga svejedno trebala naći mjesto na polici bilo kojeg studenta teologije.

William Lane Craig, J. P. Moreland (ur.): Naturalism. A critical analysis, Routledge, London, 2000.

Filozofski naturalizam je stav prema kojem je prirodni svijet (svijet materije, energije, prostora i vremena) sve što postoji (ili je barem u cijelosti objašnjiv u terminima fundamentalnih prirodnih entiteta). Naturalizam je među današnjim filozofima dominantna pozicija – većina filozofa ne misli da postoji Bog, besmrtna duša ili bilo što tome slično. (Značajno odstupanje predstavljaju filozofi religije. Ako pogledate učenjake koji specijaliziraju argumente za/protiv postojanja Boga i druge religijski značajne teme, ispada da su većinom teisti). Ova knjiga okuplja eseje nekih od vodećih protivnika te danas dominantne pozicije, koji argumentiraju da je naturalizam višestruko defektivan. Nezadovoljavajuć je na praktično svim velikim filozofskim područjima; od epistemologije (Moser, Yandell, Willard, Koons) i ontologije (Moreland, Rea, Taliaferro, Goetz), do etike (Hare) i filozofije religije (Craig, Dembski). Knjiga je, trebam napomenuti, stručna i pretpostavlja određenu filozofsku inicijaciju, no ako zadovoljavate taj uvjet i voljni ste promišljati o razlozima za vjeru, definitivno je vrijedan naslov.

Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 30. prosinca 2018.

Možda vam se svidi