Zamolili smo deset poznatih ličnosti iz katoličkog javnog života da vama, dragi čitatelji, preporuče tri najbolje ili najzanimljivije knjige koje su pročitali tijekom 2018. Evo njihovih preporuka.

TRPIMIR VEDRIŠ, povjesničar

Foto: Privatni arhiv

Aristotel. Nikomahova etika, Prev. Tomislav Ladan. Zagreb: Liber, 1982.

Slijedeći savjet C. S. Lewisa da je korisnije čitati stare knjige od onih suvremenih autora, moj prvi izbor među knjigama pročitanim tijekom 2018. svakako je Nikomahova etika koju smatram jednom od najznačajnijih knjiga ikad napisanih. U današnje vrijeme Aristotelov se poziv na izgradnju etike utemeljene na vrlini čini nužnim preduvjetom bilo kakve obnove duhovnog i intelektualnog krajobraza Zapada. Filozofov pak poziv na utemeljenje vrline u racionalnosti podsjeća na to koliko smo u proteklih nekoliko desetljeća izgubili zanemarivši njegova velikog učenika, anđeoskog naučitelja Tomu Akvinskog. Čitanje Aristotela može poslužiti kao protulijek otrovu kojim su mislioci poput Nietzschea i Sartrea obilno natopili korijene moderne misli. U vrijeme kad etički relativizam i spoznajni emotivizam, nakon što su poharali mentalni i kulturni krajobraz Zapada, počinje vidljivo uzimati danak u životu Crkve, povratak putanje klatna u smjeru Aristotela i Tome javlja se kao razborit prijedlog za popravak počinjene štete i početak trajno zazivane obnove.

Christopher Dawson. Historic Reality of Christian Culture: A Way to the Renewal of Human Life. New York: Harper, 1960.

Dawsonova se misao iznova pokazuje proročkom. Njegovi lucidni uvidi u narav kršćanske kulture koja za njega uvijek i bitno izvire iz religiozne jezgre pomažu razumjeti zašto kriza religije dovodi do raspada civilizacije. Dawson protulijek rasapu vidi u neuništivoj kršćanskoj nadi koja u stvarnosti Božje onostranosti uvijek iznova nalazi izvor za autentičnu obnovu kulture unutar ovog svijeta. Dawsonov inutitivan pregled stoljeća kršćanske povijesti vodi kroz pitanja o krizi kulture prema perspektivi njene obnove. Polazeći od duboka uvida da je preduvjet ‘preživljavanje civilizacije kontinutet njenih odgojnih institucija’ Dawson je ispisao nezaboravne stranice u pohvalu organičke cjeline kršćanske kulture koja je oblikovala intelektualne i duhovne temelje Europe. U tom smislu osobito su dojmljiva njegova opažanja o važnosti visoke naobrazbe. Prispodobljujući društvo Levijatanu, Dawson je visoko školstvo opisao kao njegovu malu glavu, upozoravajući na važnost tog središta intelektualne i duhovne formacije budućih generacija. Ukratko, vrijeme je za prevođenje ovog i drugih srodnih Dawsonovih studija.

Ratko Cvetnić. Blato u dvorištu, Zagreb: Mozaik knjiga, 2018.

Treći u nizu, i ukupno četvrti, roman Ratka Cvetnića, autora proslavljenog Kratkog izleta, predstavlja očit razvoj ne samo autorove pripovjedačke vještine već i artikulacije njegova promišljanja dugoročnih posljedica prouzročenih katastrofom Drugoga svjetskog rata. Nakon što je svojim ‘velikim hrvatskim romanom’ (Polusan) otvorio nekoliko pukotina u zidu suvremene hrvatske književnosti, Cvetnić je u Blatu potpuno raskrilio prozor. Roman je to,  naime, u čijem senezibilitetu se mogu prepoznati svi oni hrvatski čitatelji koji se nisu pomirili time da suvremena urbana književnost ne izlazi iz okvira zacrtanog pisanjem FAK-ovaca, prostačkog pseudofeminizma i općenito sumraka ‘postsocijalističke’ rezignacije. Reflektirajući o svijetu obitelji koja je Preokretom istjerana iz svojeg društvenog okruženja bačena u turopoljsko blato, Cvetnić, uspješnije od kakve sociološke ili povijesne analize, duhovito, melankolično i istovremeno britko, razotkriva učinke socijalizma na hrvatsko društvo krajem 20. st. To je, dakako, tek jedna dimenzija Blata u dvorištu.

FRA ANTE VUČKOVIĆ, franjevac i profesor filozofije na KBF-u u Splitu

Fra Ante Vučković

Fabrice Hadjadj, Raj na vratima. Ogled o radosti koja uzmeniruje, Kršćanska sadašnjost, 2015. 

Knjiga nadarenog autora koji se stavio pred zadatak da čitatelju omogući kušanje raja. Od velike je pomoći jer čitatelja vodi do otkrića kako valja porušiti svoje male rajeve, svoj uređeni pakao i otkriti kako je raj u prisutnosti svega i svemu i u radosti postojanja. Tek u raju, u kraljevstvu koje Krist naviješta i zbog kojega će ubijen, otkrivamo pravo usmjerenje i prvi cilj kršćanskoga života. Knjigu sam čitao s užitkom i pamtim je po radosti koja je pratila čitanje.

Vito Mancuso, Obbedienza e liberta. Critica e rinovamento della coscienza cristiana, (Poslušnost i sloboda. Kritika i obnova kršćanske svijesti), Fazi Editore, Roma, 2012.

Knjiga o Crkvi, o moći kao najvećoj napasti i bolesti na smrt kojoj je Crkva izložena i knjiga o slobodi za koju je čovjek stvoren i koju je Crkva poslana naviještati i širiti. Na mjestima je čitanje bolno i mučno, ali je ishod oslobađajući.

Jordan B. Peterson, 12 pravila za život. Protuotrov kaosu, Verbum, Split, 2018.

Tko želi razumjeti što je to toliko privlačno mladim muškarcima zapadnoga svijeta na ovom autoru, otkrit će u knjizi koja po svom naslovu i sadržaju pogađa bilo vremena: pravila za život. Podnaslov kaže kako Peterson shvaća stanje zapadnoga čovjeka: kaos. I to otrovni kaos. Svoju knjigu shvaća kao protuotrov kaosu. Izlaz iz kaosa. Iz dvanaest pravila koja tvore poglavlja izdvajam deveto, naslovljeno Pretpostavite da osoba koju slušate možda zna nešto što vi ne znate. To je i vrlo dobra preporuka za ovu knjigu.

DON DAMIR STOJIĆ, salezijanski svećenik i studentski kapelan

Foto: Luka Marušić

Brant Pitre, The Case for Jesus: The Biblical and Historical Evidence for Christ, Image, 2016.

Ova knjiga je odlična jer daje odgovor na mnoge optužbe i prigovore kako Isus Krist nije bio povijesna osoba te da evanđelja nisu povijesna djela. Mnogi sekularni znanstvenici, ali, nažalost, i kršćanski teolozi, gledaju na evanđelje kao na bajku ili mit. U ovoj knjizi autor dokazuje da su evanđelisti bili svjedoci događaja Isusa Krista ili njegovih apostola. Nadalje, knjiga pobija argumente nekih teologa koji tvrde da Isus Krist za sebe nije rekao da je Bog.

The Jewish Annotated New Testament, ur. Amy-Jill Levine and Marc Zvi Brettler, Oxford University Press; drugo izdanje, 2017.

Ovo je jedna od rijetkih knjiga za koju mogu reći da sam je kupio zbog fusnota. Radi se zapravo o Novom zavjetu s komentarima koje su pisali židovski rabini i teolozi. Na taj način dobiva se židovski odnosno semitski pogled na Isusa Krista i prvu Crkvu. Naravno, komentatori gledaju kroz prizmu židovstva i Starog zavjeta. Ova se knjiga ne čita od korice do korice nego po potrebi, te ju osobno koristim za svoje propovijedi.

Matt Walsh, The Unholy Trinity: Blocking the Left’s Assault on Life, Marriage, and Gender, Image, 2017.

Matt Walsh je poznati katolički bloger koji je ušao u ring, u borbu za kršćanske tradicionalne ideje. Dugo već pratim njegov blog koji je prvo objavljivao na portalu The Blaze, a onda The Daly Wire. Poznat je po svojoj jasnoći, britkosti i izravnom govoru. On je osoba koja se ne povlači pred ljevičarskim napadom nego ide u kontra-napad. U ovoj knjizi opisuje ljevičarski pokušaj redefinicije života, braka i roda te daje upute kako se suprostaviti napadima i očuvati istinu i kršćansku kulturu. Knjigu preporučujem svima.

KATARINA MATIJACA, urednica portala Žena Vrsna

Natalia Sanmartin Fenollera, Buđenje gđice Primm (Verbum, 2017.)

Bilo je to drugo čitanje, ali meni važnije od prvog. Knjiga me oduševila prvo zbog toga što sam raspisane u obliku zanimljivog romana vidjela mnoge svoje ideje, želje i ideale. No, daleko više oduševila me jednostavnost i lakoća kojom autorica nenametljivo otvara tako duboke i važne teme na kojima, rekla bih, stoji ili pada budućnost svijeta u kojem živimo. Gđica Prim dolazi u neobično mjestašce koje odiše mistikom tradicije na svim poljima života. Njen život biva okrenut naglavce dok stepenicu po stepenicu upoznaje što je uistinu Ljubav. Kroz susrete glavne junakinje sa stanovnicima San Irenea, otvaraju nam se pitanja o kulturi, umjetnosti, obrazovanju, obitelji, braku… i pred njima teško možemo ostati ravnodušni.

Benedikt XVI., Posljednji razgovori (s Peterom Seewaldom) (Verbum, 2016.)

Jako volim papu emeritusa Benedikta XVI. i nisam mislila da je moguće da me još više oduševi. Pa ipak, ova knjiga je postigla upravo to. Do nje sam se divila teološkom umu i spisateljskom umijeću (oduševlja ta sposobnost da kroz jednostavne rečenice tumači teška pitanja i pretvori ih u neku vrstu poezije). Međutim, tek kroz Posljednje razgovore doživjela sam osobu Benedikta XVI. Činjenice njegova života, znanje i postojanost na trenutke su me ostavljali bez daha ponajviše zbog poniznosti kojom o njima govori. Meni osobno, osim boljeg upoznavanja Benedikta XVI., ova knjiga je proširila pojam slobode koju daje čvrsta vjera i osnažila me za traženje, susrete i razgovore.

Gabriel Bunge, Kako moliti (Verbum, 2016.)

Nakon tri desetljeća osobne molitve zaista sam se počela pitati: “Kako moliti?” Je li to zbog toga što kako Bogu bivamo bliži to više shvaćamo koliko je neshvatljiv i nedohvatljiv, ili zbog toga što su mi zaista nedostajali neki ključevi molitve, nisam sigurna. Očekivala sam da mi knjiga Gabriela Bunge pokaže određeni smjer. Možda sam čak očekivala neku vrstu recepta, koje inače niti tražim niti dajem. Knjiga mi je dala mnogo više. Produbila je i proširila moja pitanja o molitvi, raspirila ljubav prema Crkvi i njenoj tradiciji i povećala u meni čežnju za živim Bogom. Može li bolje od toga?!

PETAR BULJAN, glazbenik i voditelj slavljeničke službe karizmatske zajednice mladih “Božja pobjeda”

Roy H. Schoeman, Spasenje dolazi od Židova: Uloga židovstva u povijesti spasenja od Abrahama do drugog dolaska, Naklada Benedikta, 2015.

Providonosnim susretom s autorom u srcu Jeruzalema te intervencijom prijatelja Gordana imao sam priliku doći do ove nevjerojatne knjige. Sam Isus kaže u Ivanovu evanđelju (4,22) da “spasenje dolazi od Židova”, a Schoeman (kao obraćenik s judaizma na katoličanstvo) to pojašnjava prateći odnos judaizma i kršćanstva, ispitujući povijesnu istinitost proročanstava o dolasku Mesije u Starom zavjetu te nudeći bolje razumijevanje uloge Židova u drugom Kristovu dolasku. Tko god je zaljubljen u povijest židovskog naroda, Sveto pismo i eshatologiju uživat će u knjizi.

Neal Lozano, Povratak starijeg brata, Magnum Opus, 2017.

Radi se o razradi poznate prispodobe iz 15. poglavlja Lukina evanđelja. Od srca preporučujem knjigu svima koji već dugo rade u Božjem vinogradu kroz pastoralni rad i razne službe unutar Crkve te angažiranim vjernicima ili vjernicima “veteranima” koji imaju simptome gubitka žara, stav osuđivanja i osjećaj “zaglavljenosti”. Budući da sam se prepoznao u “sindromu starijeg brata”, knjiga mi je bila duhovni lijek.

Scott Hahn, Evangelizing Catholics: A Mission Manual for the New Evangelization, Our Sunday Visitor, 2014.

Radi se o knjizi (još nije prevedena na hrvatski jezik) koja je u biti priručnik za Novu evangelizaciju. Prepoznao sam nadahnuće autora u smjernici pape Franje; kako je najmoćniji način Nove evangelizacije ulazak u dublji susret s Isusom da bi tog istog Isusa donijeli svijetu. Autor je demistificirao zadatak evangelizacije kroz konkretne povijesne primjere, biblijsku perspektivu i dokumente Crkve. Preporučujem knjigu svima, a posebno kleru i laicima koji su uključeni u projekte Nove evangelizacije.

MATE MIJIĆ, politički analitičar i komunikacijski konzultant

Ove sam se godine uglavnom vraćao starim naslovima koje smatram jako vrijednima pa sam utvrđivao gradivo. Nikad si ne dozvolim predug ostanak u jednom području pa tu u pravilu ima svega – filozofije, ekonomije, politike, komunikologije, historiografije, pa i beletristike. Za čitatelje portala Bitno.net izdvojio bih ove naslove koje sam čitao u 2018.:

Toma Akvinski: Suma teologije

Početkom godine vrijeme za čitanje uglavnom sam provodio uz englesko izdanje Akvinčeve „Sume teologije“ koja za mene predstavlja filozofski fundament onoga što danas nazivamo zapadnom civilizacijom. Bez svetoga Tome Aristotel ostaje nedorečen, a Dante bez inspiracije. „Suma“ na engleskome nije nešto što ćete čitati da odmorite mozak od posla, nego kapitalno djelo velikog naučitelja koje će vas u potpunosti obuzeti. Ako ste u fazi da propitujete svoju vjeru ili stavljate znak pitanja nad smislom života, čitajte „Sumu“ svetoga Tome jer ona nudi odgovore i na ona pitanja za koja niste ni znali da vas muče ili zanimaju.

D. Acemoglu, J. Robinson: Zašto nacije propadaju (Mate d.o.o, 2017.)

Ako vas zanima koliki je utjecaj institucija na ekonomski prosperitet, ovo je knjiga za vas. Prelazeći iz jednog povijesnog razdoblja u drugo i skakućući s jednog kraja svijeta na drugi, Acemoglu i Robinson na odličnim primjerima pokazuju da su razlike u uključivosti institucija glavni razlog zašto su se neka naizgled slična i susjedna društva u ekonomskom smislu drukčije razvila i zašto su jedna bogata, a druga siromašna. Autori jednostavnim rječnikom opisuju vrlo kompleksne društvene odnose i povijesne fenomene, a ako pročitano primijenite na Hrvatsku, bit će vam savršeno jasno zašto naša domovina ekonomski zaostaje.

Roger Scruton: Kako biti konzervativac

Scruton je neosporno veliki um koji i u poznoj životnoj dobi daje odgovore na važna društvena pitanja koja su već dugo vremena zanemarena od britanske konzervativne scene. Posljednjih nekoliko desetljeća konzervativci su na Otoku postupno postajali sve liberalniji oko društvenih pitanja pa je Scruton tako ostao usamljeni glas otpora progresivnim idejama koje su ovladale javnim prostorom. U ovoj knjizi istaknuti filozof progovara o tome kako biti konzervativac u vremenu u kojemu su progresivne ideje zadano stanje, dok su konzervativna razmišljanja a priori označena nazadnima. Strastven i argumentativno jak, Scruton je ovim djelom samo potvrdio da je trenutno jedini pravi konzervativni filozofski autoritet u Ujedinjenoj Kraljevini.

Bonus: Stipe Kljaić: Nikada više Jugoslavija (Hrvatski institut za povijest, 2017.)

Ljubitelji hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća jednostavno moraju pročitati knjigu Stipe Kljaića, mladog znanstvenog suradnika na Hrvatskom institutu za povijest. Za razliku od mnogih domaćih povjesničara koji s političkim predumišljajem ulaze u obrađivanje ovog povijesnog razdoblja u Hrvatskoj, Kljaić se drži samo povijesnih činjenica dostupnih u bogatoj građi koju je obradio te na temelju njih daje svoj autentični pogled na hrvatsku nacionalnu ideologiju i ulogu intelektualaca u njezinom razvoju.

ALAN HRŽICA, glazbenik, voditelj zajednice Srce Isusovo

Foto: Luka Marušić

Benedikt XVI. Posljednji razgovori (s Peterom Seewaldom), Verbum, 2016.

Izvrsna knjiga pomoću koje sam dobio još jedan pozitivni kut gledanja i poštovanje prema velikim službama unutar naše Crkve i kakva je predanost Bogu potrebna da bi se donosile prave odluke. Papa Benedikt XVI. me zaista inspirirao za daljnji rad na sebi jer i sam kaže kako nikad nije prestao učiti i produbljivati svoju vjeru. Govori kako cijelo vrijeme treba učiti, biti ponizan, jednostavan, spreman za patnju, imati više odvažnosti i oduprijeti se.

Duhovni dnevnik bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, ur. Ilija Jakovljević, Josip Turčinović, 2017.

Najsnažnija rečenica iz knjige je “Moja osveta je oprost”. Ovaj svetac je većinu vremena svog svećeničkog djelovanja bio progonjen, a snagu je crpio u Bogu. Čitajući knjigu zamišljao sam ga kao nekog mladića kojeg poznajem, koji je ovdje među nama te koji gradi svoju duhovnost polako da bi s vremenom sazrio u pravog heroja vjere. Opet, kao i u prvoj knjizi koju sam naveo, Miroslav stalno teži i moli Boga za poniznost, to vidi kao ključ svog duhovnog rasta. Oduševila me njegova neustrašivost naspram komunističkog sistema te koliko je ljubio svoj svećenički poziv. Umro je za Krista odlučno i mučeničkom smrću u svojoj mladoj 27. godini.

Vilim Karlović, Preživio sam Vukovar i Ovčaru, vlastita naklada (Vilim Karlović), 2018.

Vilim je moj dobar prijatelj te sam neke dijelove knjige već slušao uživo da bih je kasnije pročitao u jednom dahu. Ostavila je snažan dojam na mene, a iako se radi o dramatičnoj, traumatičnoj i teškoj knjizi, na kraju je to zapravo veliko svjedočanstvo oprosta i milosrđa. Pobliže sam kroz knjigu upoznao što je sve Vukovar pretrpio te se kao Hrvat divim hrabrosti naših ljudi i naših branitelja. Također, počeo sam snažno suosjećati sa žrtvama Domovinskog rata.

DIANA TIKVIĆ, urednica i novinarka HKR-a

Napisati koje su mi tri knjige obilježile godinu na izmaku, 2018., nije lak zadatak iz više razloga. Najprije, jer su knjige i čitanje moja strast, odmor, užitak, čitam puno, odnosno koliko mi to ostale obveze dopuste. Uz one koje sam ipak uspjela izdvojiti, svakako moram spomenuti autore koji su me i u ovoj godini oduševili, duhovno obogatili, utješili i približili Bogu. To su o. Jacques Phillipe, službenica Božja Marica Stanković, o. Augustyn Pelanowski, Thomas Merton i sv. Faustina Kowalska.

Simone Troisi i Cristiana Paccini, Rođeni smo i nikad nećemo umrijeti, Glas Koncila, 2014.

Chiara Corbella Petrillo majka je koja je rodila dvoje djece koja su umrla odmah nakon poroda, a onda je darovala vlastiti život da njezino treće dijete, Francesco, može živjeti.

U dobi od samo 28 godina preminula je od karcinoma na jeziku, otkrivena u petom mjesecu trudnoće, odgađajući liječenje da ne ugrozi život sina. Kakva hrabrost, kakvo povjerenje u Boga… Toliko toga me naučila ova mlada žena svojim načinom suočavanja sa životnom patnjom. Ono što je možda najvažnije, a što, vjerujem, brine svakog roditelja, kako će njegova djeca, posebno ako su malena, preživjeti ako njihov roditelj umre. No, Chiara je znala da se onaj Roditelj koji je čeka u kraljevstvu nebeskom, brine na zemlji i za njenog supruga i sina, da ih ostavlja u sigurnim rukama.

Majka Elvira: Zagrljaj, Verbum, 2014

Priča o Zajednici Cenacolo priča je koju započinje malena, ponizna žena, redovnica, čija je snaga bio Bog. Zamislite krhko žensko stvorenje koje kreće u borbu spašavanja života mladića i muškaraca koji su pali u provaliju ovisnosti. Majka Elvira, „Časna sestra ovisnika” kako su zvali utemeljiteljicu Zajednice Cenacolo, u punom je smislu riječi bila Božje oruđe. Oni koji su kucali na vrata Zajednice, tražili su Život. Majka Elvira znala je Tko im ga može dati, odnosno vratiti. Ponovno priča beskrajnog povjerenja u Boga i njegovu providnost.

Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi (Put u slobodu kroz patnju), Karitativni fond UTP Đakovo, 2007.

Kakvo bogatstvo u malenoj knjizi. Svaka riječ u srce dira, tješi, hrabri, približava Bogu. Sam autor piše kako dugo nije htio objaviti knjižicu jer je bila dnevnik duboko proživljene patnje, intime koju je dijelio samo s Bogom. Kad god mi je teško posegnem za ovim blagom i uvijek pronađem nešto što mi Bog kroz autorovo iskustvo poručuje. Patnja je autoru bila, a ona je to i svima nama ako je smognemo hrabrosti takvom priznati, intenzivno čišćenje kroz koje dolazimo do nove unutarnje slobode i do nove nade.

HRVOJE VARGIĆ, europski direktor za suradnju Svjetskog saveza mladih

Massimo Borghesi: The Mind of Pope Francis: Jorge Mario Bergoglio’s Intellectual Journey, Liturgical Press Academic, 2018.

U određenim katoličkim intelektualnim krugovima u posljednje vrijeme se mogu čuti mišljenja kako papa Franjo „baš ne zna“ teologiju i filozofiju pa nije ni „sposoban“ čuvati poklad vjere u punom smislu te riječi. On je pastoralac, a ne intelektualac, misle mnogi. Ova knjiga Massima Borghesija savršeno opovrgava takvo mišljenje. Na detaljan i ponekad zahtjevan način, Borghesi izlaže intelektualne izvore Franjine misli, od najvećeg latinoameričkog intelektualca druge polovice 20. stoljeća Methola Ferréa, do Gastona Fessarda, Amelie Podetti i poznatijih mislilaca i dugovnih učitelja poput Romana Guardinija, Hans Ursa von Balthasara, Henrija de Lubaca, Petra Fabera i sv. Ignacija. Knjiga sadrži i vrijedne uvide koje je sam papa autoru iznio putem zvučnih zapisa, u kojima razjašnjava koji su utjecaji bili presudni za njegovu misao. Knjiga je u svakom slučaju neophodan izvor za sve one koji žele bolje razumjeti pontifikat pape Franje, koji je istovremeno toliko hvaljen i toliko osporavan.

Dorothy Day: The Duty of Delight: The Diaries of Dorothy Day, Image, 2011.

Dorothy Day američka je obraćenica na katolicizam, koja je nakon obraćenja osnovala Katolički radnički pokret te se bavila novinarstvom i društvenim aktivizmom. Obilježavale su je briga za siromašne, pacifizam i zauzimanje za društvenu pravdu. Prije obraćenja živjela je boemskim životom i čak počinila i pobačaj, da bi nakon obraćenja čitav život posvetila služenju drugima. Benedikt XVI. njenu je priču o obraćenju navodio kao primjer kako se put prema vjeri može živjeti u sekulariziranom okruženju, a papa Franjo ju je istaknuo u govoru pred američkim Kongresom kao jednu od četvero Amerikanaca koji nam mogu biti uzori. Ova knjiga objedinjuje njene dnevnike koje je pisala u razdoblju od 1934. do 1980. te nam daje uvid u izazove, borbe i milosti nekoga tko želi postići svetost u svakodnevici. Knjiga je prepuna malenih „blaga“ koja nas mogu naučiti kako je to iz dana u dan oslanjati se samo na Providnost, živjeti potpuno materijalno i duhovno siromaštvo, dijeliti život s najpotrebitijima, podnositi ljudske nesavršenost te živjeti autentičnu ženstvenost kroz vrline poput brižnosti, vjernosti i nježnosti, ali i radikalnog suprotstavljanja nepravdi. Knjiga predstavlja neophodan izvor za promišljanje kršćanskog feminizma današnjice.

Dietrich von Hildebrand: My Battle Against Hitler: Defiance in the Shadow of the Third Reich, Image, 2016.

Dietrich von Hildebrand katolički je intelektualac 20. stoljeća, kojega je papa Pio XII. nazvao “naučiteljem Crkve 20. stoljeća”. Von Hildebrand je bio jedan od najžešćih kritičara nacizma već od ranih početaka tog pokreta pa ga je njemački veleposlanik u Beču nazvao “nacističkim neprijateljem broj 1”. Zbog svoje borbe dospio je na crnu listu nacističkih tajnih službi pa je morao emigrirati prvo iz Njemačke, a kasnije i iz Austrije. Ova knjiga sadrži zbirku von Hildebrandovih antinacističkih eseja i biografskih zapisa iz 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, prvi put prevedenih na engleski jezik. Zbirka donosi vrijedne uvide kako se iz temeljnih postavki personalističke filozofije i kršćanstva može prikladno prosuditi i osuditi totalitarizam već u njegovim začecima, tj. prije nego su se manifestirale sve strahote koncentracijskih logora, eugenike, rasizma i zločina protiv čovječnosti. To danas zvuči samorazumljivo, ali u to vrijeme nije bilo nimalo lako, s obzirom da je velik broj katolika njemačkog govornog područja bio zaveden „duhom vremena“, a sustavne i danas priznate kritike totalitarizma (Hannah Arendt, Erich Fromm, Karl Popper) nastaju tek kasnije. Kao takva, zbirka predstavlja vrijedan izvor i za razumijevanje i kritiku totalitarnih tendencija današnjeg društva.

MARIN PERIŠ, voditelj na Laudato TV-u

Foto: Ivana Štrbić

Izdvojiti tri knjige od onih koje sam ove godine pročitao bio mi je poprilično lak zadatak. Naime, ovo je bila godina u kojoj sam jako malo čitao, onako, za svoj gušt. S te liste, dakle, izostavljam knjige koje sam čitao motiviran isključivom poslovnom nuždom, čitanje Biblije, ali i bezbroj knjižica za djecu ili slikovnica koje sam, svaku po nekoliko puta, čitao svojoj djeci: četverogodišnjoj Noemi i dvogodišnjem Ivanu. Ovo je za mene bila godina raznih Dječjih Biblijica (što ti dođe kao razmatranje nad Svetim pismom) i Petre koja se popiškila u gaće i sličnih. Puno sam knjiga počeo čitati, ali mi roditeljske i poslovne obveze nisu dopustile da ih dovršim. Od knjiga koje sam ipak uspio pročitati u cijelosti (a izbor nije bio velik), izdvajam sljedeće:

G. K. Chesterton: Vječni čovjek, Verbum, 2005.

Postoje neke knjige na koje se često vraćam jer su toliko duboke da pri svakom novom čitanju otkrijem nešto novo. “Vječni čovjek” je takva knjiga, a ove sam je godine prvi put pročitao u cijelosti. Osobno su mi genijalni dijelovi koji iščitavaju povijest religija (i svijeta) na jedan sasvim novi način te dijelovi koji govore o novosti koju donosi Krist i njegovo evanđelje. Knjiga koja otvara oči i izokreće mnoga ‘uvriježena mišljenja’ naglavačke.

M. Kundera: Besmrtnost, Meandar, 2006.

Jedan od najneobičnijih i najzanimljivijih romana koje sam ikada pročitao. Autor strukturira roman po uzoru na djela glazbenih velikana, a u sadržaju tematizira današnje vrijeme i njegovu ‘ružnoću’. Roman je pomalo i zahtjevan jer sadrži autorova filozofska promišljanja, a unatoč tomu što autor nije katolik, začuđuje dubina njegovih promišljanja od kojih (možda ne svih, ali mnogih) i mi katolici imamo što naučiti.

Priručnik za katoličke hipstere, ur. Tommy Tighe, Ave Maria Press, 2017.

Ovo je knjiga koja još nije izdana u Hrvatskoj, a privukla me svojim neobičnim naslovom. Tommy Tighe, koji ju je uredio (a dijelom i napisao), američki je katolički bloger koji je poznate američke katolike prisutne na ‘mreži’ zadužio da napišu tekstove o katoličkim ‘hipsterskim’ obilježjima. Glavna je ideja knjige to da su katolici oduvijek bili pravi ‘hipsteri’, tj. da su svojim kršćanskim životom išli ‘protiv prevladavajuće kulture’. Različiti dijelovi knjige tako govore o puštanju brade, nošenju sandala i proizvodnji piva u bogatoj katoličkoj tradiciji, ali i o sv. misi, različitim tradicionalnim molitvama i ostaloj bogatoj duhovnoj tradiciji.

Bitno.net