Sv. Albert Chmielowski – nadareni slikar koji je ostavio umjetničku karijeru da bi posvetio život Bogu i siromašnima

Bio je slikar, jedan od najnadarenijih svoje generacije, pred kojim je stajala lijepa karijera. Međutim, u umjetnosti nije mogao pronaći mir i radost. Umjesto u umjetničkim salonima, puno je radije boravio među siromasima i beskućnicima Krakova. Posvetio im je život, a u žrtvi za njih i u ulasku u franjevačko redovništvo vidio je suobličenje Isusovoj žrtvi za spas svijeta.

On je svetac Katoličke Crkve – sv. Albert Chmielowski, brat Albert, utemeljitelj franjevačkih družbi albertinaca i albertinki – kongregacija braće i sestara franjevačkog Trećeg reda koji su posvećeni pomoći siromasima, napuštenim i beskućnicima.

Rođen je kao Adam Hilary Bernard Chmielowski 1846. u selu Igołomiji u blizini Krakova. Obitelj mu je bila plemićkog podrijetla, ali razdoblje treće podjele Poljske između Austro-Ugarskog, Pruskog i Ruskog Carstva dočekali su u materijalno teškim uvjetima.

Adam je kao 18-godišnjak sudjelovao u Siječanjskom ustanku, koji su Poljaci podigli protiv Rusa nakon sve veće političke i kulturne represije nad njima. U jednoj bitci biva ranjen u nogu, koja mu je kasnije amputirana u ruskom zarobljeništvu, bez anestezije.

Zahvaljujući posredovanju svoje obitelji, biva oslobođen. Ono što je uslijedilo bio je odlazak u inozemstvo i studij slikarstva prvo u Parizu, a potom u Münchenu.

Nakon okončanih studija dolazi u Varšavu, tamo postaje blizak umjetničkim krugovima u tom poljskom gradu koji je bio pod ruskom okupacijom. Slikao je i izlagao po cijeloj Poljskoj, a njegove slike bile su već tada nadahnute kršćanstvom, koje je imalo presudan utjecaj na njegovo formiranje i koje ga je pratilo cijelo vrijeme. Negdje u tom razdoblju nastala je njegova čuvena slika Ecce Homo, kao i drugi rad Vizija sv. Margarete, a ta djela se danas smatraju među najboljim djelima sakralne likovne umjetnosti.

Umjetnost mu ne daje onaj mir za kojim cijelo vrijeme traga. Slika Ecce Homo, koju je napravio 1879. bila je prijelomna točka za njega u duhovnom smislu. Godine 1880. on ulazi u isusovački novicijat, ali se ispostavlja da to nije put za njega. Nakon nekog vremena počinju ga mučiti napadi depresije i on izlazi iz novicijata i odlazi kod brata Stanislawa koji je upravljao imanjem u regiji Podoliji, (današnja Ukrajina) gdje se upoznao s franjevačkom duhovnošću. Kao franjevac trećeredac obilazi taj kraj kao misionar, a istodobno se bavi i restauratorskim radovima u mjesnim crkvama.

‘Vizija sv. Margarete’ (1880). Slika se čuva u samostanu albertinki u Krakovu.

Godine 1884. dolazi u Krakov. Tamo i dalje djeluje kao franjevac trećeredac, te kao umjetnik. S vremenom, u glavni fokus njegova interesa dolazi pomoć siromasima. U jednom trenutku počinje osjećati kako Bogu i bližnjima daje više kao karitativni djelatnik nego kao slikar. Prestaje slikati, a njegovo odustajanje od umjetnosti naišlo je na potpuno nerazumijevanje njegovih kolega. On, pak, počinje doslovno živjeti sa siromasima, beskućnicima i alkoholičarima i s njima je dijelio njihovu sudbinu.

Godine 1887. daje zavjete i postaje franjevački redovnik, te uzima ime brat Albert. Nedugo nakon toga s radom započinju družbe albertinaca i albertinki koje on formira s nakanom pomaganjem najpotrebitijima.

Bio je veliko nadahnuće drugima i imao je veliki utjecaj na duhovni život Krakova.

‘Sv. Brat Albert’, nedovršeno djelo Leona Wyczółkowskog, prijatelja poljskog sveca.

O tome svjedoči i drama Brat našeg Boga, koju je o njemu napisao Karol Wojtyła, tada krakovski svećenik, a nakon toga nadbiskup krakovski, te papa Katoličke Crkve. U njemu Wojtyła prikazuje Chmielowskog kao nadarenog umjetnika koji počinje gubiti volju za umjetnošću i pronalazi svoj poziv u pomoći siromasima. U toj pomoći i društvenoj odgovornosti za opće dobro vidi aktivnost koja spriječava izbijanje krvavih revolucija. Umjesto oružanih, Adam Chmielowski zagovara “revoluciju” Božje ljubavi, Kraljevstva nebeskog. Ovako je sv. Ivan Pavao II. objašnjavao utjecaj koji je sv. brat Albert imao na njega:

“Njegova osoba je za mene imala presudan utjecaj. Posebice u razdoblju kada sam napuštao umjetnost, književnost i kazalište. Našao sam u njemu posebnu duhovnu potporu i uzor radikalnog izbora duhovnog poziva.”

Prema njegovoj drami, poljski redatelj Krzysztof Zanussi snimio je istoimeni film.

Sv. brat Albert umro je 1916., na glasu svetosti, od raka želudca. Godine 1983. je beatificiran, a šest godina kasnije proglašen svetim.

Goran Andrijanić | Bitno.net