INTERVJU ZA 'DRUŽINU'

Otac Marko Ivan Rupnik: Teologija se zatvorila u svoj krug, a čak smo se i mi redovnici počeli sve više oslanjati na psihologiju

Slovenski redovnik, teolog i umjetnik, Marko Ivan Rupnik, izabran je kao jedan od jedanaestero teologa koji su iz Vatikana pozvani da svatko sa svojega područja teologije opiše smjer Crkve kako ga vidi papa Franjo.

Marko Ivan Rupnik

o. Marko Ivan Rupnik/via www.famigliacristiana.it

Informativna katolička agencija (IKA) prenijela je razgovor sa slovenskim teologom i umjetnikom o. Markom Ivanom Rupnikom, SJ, koji je objavljen u novome broju slovenskog katoličkog tjednika Družina.

Kako prenosi IKA, povod intervjua bila je nova knjiga oca Rupnika koju je napisao kao jedan od jedanaestoro teologa koje je Vatikan izabrao da opišu smjer Crkve kakvim ga vidi papa Franjo.

Na pitanje novinarke Ksenije Hočevar zašto je uoči Božića objavljena ta zbirka teoloških promišljanja, o. Rupnik, čija je knjiga naslovljena „Po Duhu” i prvo joj je izdanje već rasprodano, odgovara da je to zato što se osjeća novost u Crkvi koju donosi papa Franjo. „U zadnjim desetljećima teologija se udaljila od konkretnoga crkvenog života, postala je usamljena, izolirana. Promislimo, čak smo se i mi u duhovničkim, redovničkim formacijama počeli oslanjati više na pomoćne znanosti poput pedagogije, psihologije, sociologije, umjesto na teologiju. To znači da se teologija zatvorila u svoj krug. Mislim da je ova zbirka korak prema tome da se teologija počne obnavljati, uzimajući u obzir učiteljstvo pape Franje; da pokažemo što učiteljstvo danas znači za razmišljanje u Crkvi, kako bi naš duhovni i teološki um trebali ići ukorak s Crkvom”, ističe o. Rupnik, dodajući da ne zna po kojemu su ključu birani, no smatra da se radilo o teolozima koji prate Papino učiteljstvo i koji nisu dio nijedne struje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Zajedničko nam je to da više ne govorimo o teologiji kao o nečemu izoliranom, već se nadovezujemo na viziju koja je Crkvu dovela do Drugoga vatikanskog sabora. To je vizija organskog. Što znači organizam? Dijelovi su međusobno povezani i žive. Nekad smo teologiju studirali poput Leonarda da Vincija, koji je čovjekov lik proučavao preko mrtvaca. Teologija nije mrtvac kojeg možemo secirati i proučavati. Teologija je nešto živo, ona je misao novog života”, rekao je o. Rupnik koji smatra da s papom Franjom, koji će uskoro navršiti pet godina papinske službe, počinje druga dionica razumijevanja i ostvarivanja vatikanskoga sabora koji je bio plod djelovanja Duha.

„Ljudi koji su na misaonoj razini pripremili koncil bili su ljudi u potpunosti predani Crkvi i napustili su klasični skolastički način razmišljanja. Primili su moć Duha, koji je posegnuo daleko u prvo tisućljeće, u razdoblje crkvenih otaca; tamo su oplodili misao i pokazali nešto novo u načinu razmišljanja”, upozorio je slovenski teolog.

Podsjetio je na misao teologa Henrija de Lubaca koji je tragediju Koncila vidio u tome što ga u svijetu nisu posredovali biskupi nego novinari. „Za vrijeme Koncila još nije bilo modernih komunikacijskih sredstava, a kad je završio novinari su u nekoliko članaka ukratko prenijeli što su koncilski oci zapisali. To je u svijetu odjeknulo prije nego što su biskupi uspjeli Crkvi posredovati koncilsku viziju na organski način. Što se dogodilo? Koncilski oci su preminuli, koncil je nadživljen i čini se kao da smo okrenuli stranicu, kao da ga nikad nije ni bilo. I kada smo studirali koncilske oce, još smo ih više razdrobili znanstveno-racionalističkom logikom. Zapravo je iz Koncila izašao život, došlo je do nove vizije Crkve, odnosno ponovno je otkrivena ona najstarija vizija iz vremena crkvenih otaca, te je na svjež, organski način prenesena u moderno doba”, smatra Rupnik.

U razgovoru za „Družinu” ističe da tu viziju Koncila prati papa Franjo koji se odmah po izboru za poglavara Crkve predstavio kao Rimski biskup te se pozivom okupljenim vjernicima da mole za njega vratio u tradiciju prve Crkve da narod moli nad onim koji je među njima izabran za biskupa. “Papi Franji potpuno je jasno da je konstantinsko-teodozijski uzor Crkve potpuno mimo koncila i da moramo drukčije živjeti. Papi je jasno da nismo u razdoblju promjene, već da je u pitanju promjena razdoblja, ističe Rupnik. Nadalje tumači da je Konstantin vjeri dao slobodu, Teodozije ju je već upotrijebio u carevanju. Strukture carstva polako su postale i strukture Crkve. U Konstantinovoj sobi u Vatikanskim muzejima nalazi se freska renesansnog slikara Laurettija: Pobjeda kršćanske religije. Srušili smo poganskoga boga i na njegovo mjesto stavili Krista na križu. To je teološka zabuna, jer Krist nije zamjena za poganskoga boga, Krist nije ustanovitelj religije, kršćanstvo nije religija u tom smislu. Konstantinov uzor je i u tome da se poklapaju religija i carstvo. Religija se razvija i u društvenim, državnim strukturama i srasta s njima, a Krist nam je u Evanđelju dao drukčiju viziju: uspoređuje nas sa svjetlom, solju i kvascem. Možete li zamisliti da u dva kilograma kruha ima kilogram i pol soli? Nećemo svijet spasiti time što ćemo svi biti katolici, ističe Rupnik, dodajući da papa Franjo nije otkrio ništa novo, samo je ozbiljno shvatio Koncil. Proglašenjem svetima pape Ivana XXIII. i pape Ivana Pavla II. pokazao je smjer: „Ta su se dvojica papa trudili ponovno dati mogućnost Crkvi da zaživi svoj prvotni oblik…” To je Crkva kao Božji narod, kao tijelo Kristovo koje se otkriva novom vizijom čovjeka, novim životom. Znači biti u svijetu i biti sa svijetom kao svjetlo, sol ili kvasac…”, kaže o. Rupnik.

Na pitanje o kritikama upućenima Papi, o. Rupnik u razgovoru za slovenski katolički tjednik ističe da je papa Franjo odlučno postavio Crkvu kao sakramentalnu strukturu, ne više kao poludržavnu strukturu, kao religiju sraslu sa strukturama, i to sigurno smeta onima koji su navikli na Konstantinov uzor.

“Mislim da je i Papi logično da se određeni dio tome odupire. S druge strane, važnu ulogu imaju društveni mediji, oporbene sile su za širenje negativnosti spretno iskoristile i društvene mreže. Čudi da se većina tih ljudi smatra tradicionalistima, žele se pokazati kao „super katolici”, a ujedno se osjećaju pozvanima kritizirati Papu i čak ga proglašuju krivovjercem. Čudno je da baš takvi katolici biraju postmoderne subjektivističke oblike u kojima je ja mjerilo svega. Čudim se takvoj neovisnosti i samodostatnosti da mogu iz svojeg kutka gledišta ocjenjivati, suditi i čak „izopćiti” Papu. Papa je zakoračio u smjeru koji nam je Krist dao u Evanđelju: mi smo sol i kvasac. Pokazuje nam da moramo van iz kalupa u kojima smo se našli i zaživjeti kao manjina u svijetu. Jedno razdoblje je prošlo, shvatimo ozbiljno novu kršćansku eru u kojoj ćemo kao zajednica živjeti iz krštenja i euharistije”, ističe Rupnik.

Na pitanje novinarke koju je nit vodilju izabrao za svoju knjigu o Crkvi po viziji pape Franje, o. Rupnik ističe da u knjizi pokazuje kako teologija mijenja svoju fizionomiju, svoje vidike u učiteljstvu pape Franje, pri tome posebno misli na prijelaz od pojedinca prema osobi. “Već u teološkoj viziji istočnih očeva, posljedica grijeha je u tome da čovjekova egzistencija više nije u odnosu. Kad čovjek nije u ljubavi, nađe se izoliran u svojem ‘ja’, traži prostor za sebe, traži rješenje. Osoba znači način Božjega bivanja”, kaže o. Rupnik, dodajući da papa Franjo nije teolog u smislu „profesora teologije” kakve imamo u modernom dobu. „U prvom tisućljeću su uglavnom svi teolozi bili pastiri, biskupi. Njihova teologija se očitovala u načinu kako su vodili Crkvu, to jest u tome kamo su željeli usmjeriti Crkvu, iz propovijedi, poučavanja. Franjo nas je iznenadio: ima jasnu viziju Crkve i svaki dan propovijeda, znači sve vrijeme poučava”, zaključuje o. Marko Ivan Rupnik u razgovoru za „Družinu”.

IKA | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 19. siječnja 2018.

Možda vam se svidi