Martin Scorsese, jedan od najutjecajnijih redatelja u povijesti američke kinematografije, započet će u rujnu snimanje filma po imenu “Šutnja”, rađenog prema motivima istoimene knjige japanskog katoličkog pisca Shusaku Endoa koja govori o progonu protiv kršćana koji se događao u Japanu u XVII. stoljeću.

Endo (1923. – 1996.) je spisatelj koji je pripadao generaciji koja je svoje prve radove objavila nakon Drugog svjetskog rata. Njegova djela bila su svojevrsnim “incidentom” jer su progovarala o japanskom društvu iz perspektive kršćana, vjerske i kulturološke manjine u toj državi. Knjiga “Šutnja”, objavljena 1966., jedna je od njegovih najpoznatijih i najnagrađivanijih knjiga, i većim se dijelom temelji na povijesnim događanjima. Progovara o vremenu kada su japanski vladari početkom XVII. stoljeća odlučili praktički uništiti katoličanstvo u svojoj zemlji.

Glavni lik knjige mladi je isusovac o. Rodrigues kojeg njegove starješine šalju u Japan kako bi provjerio je li se njegov subrat o. Cristovao Ferreira doista odrekao katoličanstva, kako su oni čuli. Inače, Ferreira je povijesni lik. Bio je isusovački redovnik koji je mučen i odrekao se kršćanstva, a nakon toga je postao budistički redovnik i pisao traktate protiv katoličanstva.

U knjizi o. Rodrigues i njegov subrat o. Francisco Garrpe dolaze u Japan 1638. i zatiču užasnu situaciju. Svi katolici se kriju, a oni koji bi bili uhićeni morali bi se pojaviti pred kipovima ili slikama Isusa i onda gaziti po njima. Oni koji bi to odbili bili bi pogubljeni na najokrutniji način.

Isusovac je uhićen, a potom doveden na mjesto gdje muče i ubijaju katolike. I on sam je mučen, a onda mu u jednom trenutku Japanci kažu kako će, ako zgazi svete slike, svi kršćani biti oslobođeni. O. Rodrigues, koji je prije toga bio spreman umrijeti kao mučenik, sada se nalazi u dvojbi – ima li on pravo zbog sebe produljivati mučenje drugih ljudi? U jednom trenutku slika Isusa mu progovara (ovo nije doslovan citat iz knjige):

“Gazi! Možeš gaziti! Ja sam i došao na svijet kako bi gazili po meni, kako bi patio s ljudima!”.

On to i učini i kršćani su oslobođeni.

Knjiga, dakle, prenosi duboke i rafinirane teološke i vjerničke dvojbe. Sam Endo ju je opisivao kao djelo u kojem se nije toliko fokusirao na “Boga kao oca nego na Boga utjelovljenog u liku Isusa, onog koji pati s nama” i koji je, tvrdio je spisatelj, bio bliži kulturološkom mentalitetu japanskog čovjeka. Kritičari i teolozi pisali su o djelu koje progovara o “Bogu koji je odlučio patiti s ljudima, a ne eliminirati patnju iz svijeta”. Ime knjige povezano je i s osobnim iskustvom spisatelja koji je prošao kroz maltretiranja zbog svoje vjere u rodnom Japanu, ali veći dio života vodio borbu s plućnom bolešću. Više o toj knjizi, kao i o ostalima koje je Bitno.net preporučio za ove ljetne dane, možete pronaći ovdje.

U kojoj mjeri je Martin Scorsese redatelj koji će Endovu rafiniranu teologiju uspješno i pošteno prenijeti na veliki ekran, teško je reći. Riječ je o velikom umjetniku, ali i čovjeku koji prema katoličanstvu ima ambivalentan odnos. Odgojen u katoličkoj obitelji, kao mladić je čak razmišljao o svećeničkom pozivu. Kasnije je prakticiranje vjere potpuno odbacio, ali za sebe je rekao kako je u kulturološkom smislu “i dalje katolik, jer ne mogu drugačije”. Scorsese je 1988. snimio i kontroverzan film “Posljednje Kristovo iskušenje” (prema romanu grčkog pisca Nikosa Kazantzakisa) koji je ocijenjen kao čista blasfemija u svom prikazivanju Isusa.

Sada se na katoličkim internetskim stranicama može pročitati kako Scorsese ima šansu iskupiti se za blasfemiju iz tog filma. Hoće li tako i biti, treba vidjeti, ali zanimljivo je kako jedno od najvećih imena najmoćnije kinematografije svijeta snima film o progonu kršćana, u vrijeme kada se ono i događa u mnogim zemljama svijeta (Irak i Nigerija su aktualni primjeri).

Goran Andrijanić | Bitno.net