U više navrata pisali smo o cenzuri koju vlasnici novih medija i visokotehnoloških kompanija provode nad pogledima na ljudsku spolnost koja je u skladu s naravnim zakonom i kršćanskom antropologijom. Prije nekoliko dana objavljena je kolumna nadbiskupa San Francisca Salvatorea Cordileonea i čelnika kršćanskih udruga Jima Dalyja u kojoj se na primjeru uklanjanja predavanja Carla Truemana o kršćanskom pogledu na spolnost upozorava na cenzuru kršćanskih vrijednosti na YouTubeu.

“Današnja seksualna politika funkcionira kao nova vrsta fundamentalizma, koja predstavlja dubok problem za raznoliko i demokratsko društvo”, ustanovili su, napominjući kako “društvene mreže omogućuju novi fundamentalizam, uz podršku tajanstvenih pravila kvazimonopolističkih visokotehnoloških korporacija. Umjesto poticanja dijaloga u demokratskom procesu, fundamentalisti žele jednoglasno nametnuti svoju vlastitu rigidnu misao”, napisali su. “Ishod nije suosjećajnije i liberalnije društvo, nego društvo koje kažnjava”.

Nešto slično početkom godine doživio je i Ryan Anderson, autor znanstvene studije o transrodnosti “Kad je Harry postao Sally: Odgovor transrodnom pokretu”, koja je nestala s internetske ponude tehnološkog giganta Amazona. U intervjuu za National Catholic Register, Anderson ponovno upozorava na važnost navedene problematike. “Svjedočimo da ljude koji javno progovore u obranu temeljnih biblijskih pogleda na antropologiju i spolnost visokotehnološke korporacije cenzuriraju. To će postajati sve većim problemom, osim ako ne izgradimo javne politike koje će nadvladati takve kompanije”, ističe.

“Svatko od nas, a posebno ako je katolik, trebao bi biti zabrinut zbog transrodne ideologije zato što ona nije istinita, ali i zato što uzrokuje štetu onima koji se zapletu u nju. Svatko od nas, a posebno ako je katolik, ima dužnost svjedočiti istinu i promicati opće dobro u svim njegovim vidovima. To podrazumijeva i ispravno razumijevanje spola i roda. Moja knjiga jedan je doprinos toj raspravi, raspravi u kojoj Amazon i drugi radije ne bi sudjelovali. Ali od najvećeg je značaja da odbijemo biti ušutkani”, naglašava Anderson, pitajući se: “Ako ne progovorimo mi, tko će?”

Ideologija transrodnosti utkana je duboko u američki obrazovni sustav, upozorava roditelje, i opasno je ignorirati je: “Roditelji se posebice trebaju obrazovati o onome što aktivisti promoviraju u školama, medijima, zabavi – svijetu tinejdžera, napose društvenim mrežama, gdje je sve zasićeno slikama i porukama koje promiču ‘trans’ identitet i ‘rodnu raznolikost’ kao nešto normalno i zdravo, što znači da djeca upijaju te poruke po cijele dane. To će imati učinak na njihovo samopoimanje, pogled na vlastito tijelo i veze, na načine koji su suprotstavljeni i znanosti (razumu) i vjeri”.

“Osim obrazovanja sebe samih, roditelji trebaju shvatiti da ‘LGBT’ sadržaj preplavljuje javne škole, ne samo u kurikulu, nego i cijeloj školskoj kulturi. Roditelji trebaju shvatiti da je njihovoj djeci katoličko obrazovanje potrebnije nego ikad – bilo u kući, bilo u katoličkoj klasičnoj ili župnoj školi”, dodaje Anderson.

Mnogi liječnici kritični su prema ideologiji transrodnosti, a mnogi pojedinci koji su se podvrgnuli njezinim zahvatima požalili su svoju odluku. Na pitanje zašto se njihov glas u javnosti ne čuje dovoljno, Anderson odgovara kako su “ušutkivanje, posramljivanje i cenzuriranje kojima svjedočimo po ovom pitanju znak slabosti ljevice, a ne njezine snage”.

“U jednome smislu to jest snaga, jer kontroliraju toliko moćnih institucija u američkom životu – od medija i zabave do velikih kompanija i korporacija, pa i glavnih medicinskih udruga. Ali to je znak slabosti jer znaju da njihova ideologija ne može izdržati propitivanje, zbog čega moraju upotrijebiti silu kako bi ugušili raspravu. Mi smo na strani istine i trebamo biti u vjeri kako bismo je posvjedočili, kao i iskoristiti zakonodavne mehanizme za smanjivanje njihova utjecaja u našoj kulturi”, nastavlja Anderson.

“Na primjer, potrebni su zakoni koji bi spriječili da odrasli ometaju normalan, prirodan razvoj dječjeg tijela”, predlaže znanstvenik. “Duboko je neetično intervenirati u normalan fizički razvoj djeteta u sklopu ‘afirmacije rodnog identiteta’ u suprotnosti sa spolom. I dok lijekovi za blokiranje puberteta mogu predstavljati prikladan tretman za slučajeve preranog ulaska u pubertet ili na početku puberteta, sa svrhom odgađanja puberteta do biološki prikladne dobi, blokiranje puberteta kako bi se odgodilo ili trajno onemogućilo prirodni biološki pubertet te ‘afirmiralo’ suprotstavljeni ‘rodni identitet’ neetično je i krši tjelesni integritet djece”.

“Unositi hormone suprotnog spola u maloljetnike, u pokušaju da njihova tijela kozmetički nalikuju tijelima suprotnog spola ili njihovu preferiranom ‘rodnom identitetu’, također je kršenje čvrstih etičkih normi i maloljetničkih prava”, dodaje Anderson. “Operativno uklanjanje genitalija ili sekundarnih spolnih značajki u pokušaju ‘afirmacije rodnog identiteta’ – kao što se dogodilo 13-godišnjakinjama nad kojima je u sklopu ‘istraživanja’ provedenog novcem poreznih obveznika provedena dvostruka mastektomija – posebno je odiozno. Vlasti bi trebale zabraniti zloporabu medicinske tehnologije i zaštititi djecu od ovih opasnosti”.

Na pitanje o slučaju devetogodišnjeg Jamesa Youngera skrbništvo nad kojim je pripalo majci transrodnoj aktivistici kojoj ipak nije dopušteno podvrgnuti ga terapiji blokiranja hormona ili preoblikovanja sekundarnih spolnih karakteristika, Anderson je odgovorio: “Ovakvi slučajevi u isto su vrijeme tragični i nečuveni. Kao što sam naveo kako upotreba medicinske tehnologije za ‘afirmaciju’ pogrešnog ‘rodnog identiteta’ ugrožava medicinsku etiku, tako je neetično i podvrgnuti dijete društvenoj tranziciji – lagati mu o tome što ono jest i o njegovu tijelu”.