Dok Krist doista taži glad čovječanstva za istinom i životom, učeći nas da se ništa ne rasipa kada dijelimo, pohlepa je opijena bogatstvom do te mjere da zaboravlja one koji plaču od gladi i vape od žeđi. Istaknuo je to papa Lav XIV. danas, 2. kolovoza, u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja održane na Trgu svetoga Petra, javlja Vatican News.

Razmišljajući o čudima koja je činio Isus, rimski je biskup istaknuo da ona očituju njegovu posebnu posvećenost prema nama, odnosno spasenje koje donosi svijetu. Dok slijepima vraća vid, a gluhima sluh – dodao je Papa – Krist ne čini samo čudesna djela, nego svima naviješta da je Kraljevstvo Božje blizu.

Osvrćući se osobito na evanđeoski odlomak iz današnje liturgije, Sveti je Otac istaknuo da se Isus ne ograničava samo na to da vrati osjetila onima kojima ona nedostaju, nego da našim osjetilima dadne novi smisao. Tako gluhome koji ponovno čuje naviješta radosnu vijest, a slijepome koji ponovno vidi pokazuje djelo otkupljenja – rekao je Papa te dodao:

“Na isti način Isus daje hranu onome tko je gladan: događaj umnažanja kruhova pokazuje da je susret s Gospodinom iskustvo koje hrani.”

U pustinji kao mjestu oskudice, Krist je kruh života koji ono najosnovnije pretvara u obilje. Božji dar namijenjen je svima, a njegova providnost nikada ne prestaje – istaknuo je Petrov nasljednik te dodao – Krist doista taži glad čovječanstva, našu glad za istinom i životom, a istodobno nas njegova gesta uči da se ništa ne rasipa kada dijelimo. Nasuprot tome, gomilanje i rasipanje su dvije strane istoga zla, odnosno pohlepe – upozorio je Papa te dodao:

“Ta bolest duše otupljuje osjetila jer nas opija bogatstvom do te mjere da zaboravljamo one koji plaču od gladi i vape od žeđi. Tako se pred obiljem stvari koje propadaju nalaze ispružene ruke onih koji nemaju ništa na stolu te spaljeni domovi onih koji ne nalaze mir.”

Papa Lav XIV. je stoga potaknuo da u pustinji rata i oholosti upravimo pogled prema dobroti kojom je Gospodin podigao oči prema nebu, izrekao blagoslov, razlomio kruhove i dao ih svojim učenicima kako bi ih podijelili mnoštvu. Riječ je o čudu ljubavi u kojem prepoznajemo Isusove karakteristične geste, a koje svoj vrhunac dosežu na Posljednjoj večeri, kada nam on predaje vlastiti život kao naš brat u ljudskosti.

Sveti nas je Otac potom pozvao da svjedočimo ljepotu euharistije u svakodnevnim djelima, počevši od blagoslova stola kada dijelimo kruh u obitelji i među prijateljima. Istaknuo je također da vrijeme praznika može postati vrijeme bratskoga mira ako uključimo one koji se oko nas nalaze u potrebi. Papa je na kraju uputio molitvu Blaženoj Djevici Mariji da nam pomogne rasti u ljubavi kako nikome ne bi nedostajao svagdanji kruh.