Prije braka

Vježbaj se u pobožnosti! Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući. Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći (1 Tim 4, 12).

Par

Upravo je šokantno kako danas mnogi mladići i djevojke naivno, bezbrižno i sebično ulaze u intimne odnose, čak srljaju i u brak. Kako bi se mladi trebali vladati kad osjete privlačnu snagu drugoga spola? Kako razviti prijateljstvo među njima? Kakvo je ponašanje ugodno Bogu? Kako mogu izbjeći površnu erotiku našega vremena i kako mogu ući u slobodnu i pravu vezu? Kako se najbolje mogu pripremiti za zahtjeve i odgovornosti koje sobom donosi brak?

Neobavezni ljubavni odnos uništava važnost prave veze

Trebali bismo se radovati kada dva mlada bića, mladić i djevojka, stvore prijateljstvo i dane provode u zajedništvu s drugim bićem. Plašiti se da bi mogli nešto loše učiniti nije prirodno i može uroditi nepovjerenjem. Mladi trebaju moći zajedno raditi, zajedno pjevati, zabavljati se i izmjenjivati misli. To bi se sve trebalo događati u grupama. Odvajati se u parove nije dobro i ne bi se trebalo događati. Dobro je da se u zajednici mladi ljudi upoznaju najprije kao braća i sestre. Trebaju se moći slobodno nalaziti, a da njihovo prijateljstvo ne uzrokuje bilo kakve sumnje ili nagađanja. Jer zbog toga se ograničuje njihova sloboda. To ruši i potkopava sve što je dobro za jedan odnos.

Tipično je za nezreloga mladića da se lako i ponovo zaljubljuje. Sliči leptiru koji leti od cvijeta do cvijeta. Prirodna je i ljudska potreba držati se „pravoga“ supružnika. Zajednica ne bi smjela trpjeti neprestano uspostavljanje veze i brzo raskidanje. Mladić koji bez razmišljanja leti iz jednoga prijateljstva u drugo u temelju se krivo ponaša. Njegovo ponašanje otupljuje savjest i moć razlučivanja. Konačno će postati vrlo teško upoznati važnost ozbiljne i prave veze. Svako prijateljstvo između mladića i djevojke prati i jak osjećaj međusobne privlačnosti. To je potpuno normalno, ali ako nije pod Isusovim vodstvom, može ostaviti doživotne rane.

Stoga naša zajednica odbija danas tako jednostavna „hodanja“ i razilaženja para. U našem je društvu to danas postala igra, svojevrsni ritual gdje se mladi sastaju u parovima jer osjećaju jaku međusobnu psihičku i tjelesnu privlačnost. On počiva na krivome shvaćanju prijateljstva i vrlo često, gotovo redovito nema ništa zajedničkoga s pravom i iskrenom ljubavlju, niti s pravom vjernošću. U većini slučajeva riječ je o prihvaćanju nekoga osobnoga imidža. Ako dođe do spolnoga odnosa, on može tako opteretiti savjest da trebaju godine kako bi opet ozdravio.

S ovakvim odnosima idu ruku pod ruku površnost i taština. To vrijedi i za bezbrižna flertovanja. Privlačenje pozornosti drugoga spola na svoju spolnost rađa nutarnjom nesigurnošću i nemirom. To je uvreda Bogu.

Međusobna privlačnost nije temelj dugotrajne veze

Kako može mladi čovjek naći pravoga supružnika? Za kršćanina bi jedinstvo srca, duha i duše trebalo biti odlučujuće. Oba supružnika trebaju osjećati da ih njihova veza približava Isusu jer samo njegova volja može zbližiti dvije osobe namijenjene jedna drugoj. Bez Isusa i posebnoga osjećaj pripadnosti koje dvoje ljudi po njemu prima velika je vjerojatnost da ni jedan par ne može izdržati oluje i borbe koje donosi svaki brak, posebno kad dođu djeca.

I kad je mladi par siguran i uvjeren u svoju ljubav, da bi ušao u ozbiljniju vezu, npr. zaruke, treba se iskušati kako bi bilo jasno je li to romantični požar slame ili nešto dublje. Jasno je da zaljubljeni imaju jake osjetilne podražaje, ali za čvrstu vezu to ne smije biti odlučujuće, niti najvažnije. Presudno je pitanje za svakoga supružnika: „Što je Bog predvidio i što traži od moje budućnosti?“ Treba još jednom naglasiti da su tjelesna i duševna privlačnost prirodne pojave, ali nikako nisu dovoljni temelj za sklapanje braka i obitelji. Odnos koji samo na tome počiva nema nikakva temelja i prije se ili kasnije raspada. Vjera u Isusa je najsigurniji temelj.

Kako je vjera u Isusa najčvršći temelj kršćanskoga braka, logično je da se treba predati Isusu i njegovoj zajednici prije nego što supružnici sklope savez vjernosti. U tome smislu treba stalno naglašavati važnost i vrijednost krštenja, ono je znak pokore za počinjene grijehe i potvrđuje savez čiste savjesti s Bogom. Krštenje je samo po sebi jedan od najvećih darova Božjih koje čovjek može doživjeti. Želim naglasiti da bez krštenja nedostaje čvrsto uporište za kršćanski brak. No nitko se ne bi smio krstiti iz ljubavi prema supružniku ili djeci (Lk 14,26), niti se želja za krštenjem ne smije miješati sa željom za životnim supružnikom. Da bi krštenje imalo pravi smisao, treba biti u znaku duboke pokore i obraćenja u vjeri.

Zdrava veza treba vrijeme i njegovanje

Isus kaže da čovjek ne može služiti dvojici gospodara (Mt 6, 24). On nas uči da se Bog brine za sve naše potrebe, pa i potrebu za supružnikom, sve dok mi imamo u njega isključivo i potpuno povjerenje. „Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, ostalo će vam se dodati“ (Mt 6,33). Ovaj savjet trebamo svi uzeti k srcu, ne samo oni čije se misli vrte oko mogućnosti sklapanja braka.

Nikad ne bih očekivao od mladih ljudi da se odriču braka u smislu apostola Pavla. To se može dogoditi samo po nutarnjem pozivu. Ipak, na neki način Bog treba željeti taj brak (to je katkad teško utvrditi), a svatko ga se treba biti spreman i odreći (Fil 3,8). Prosvjetljenje koje dolazi od Isusa daje nam snage za takvo potpuno predanje u kojem se svaka životna situacija gleda u pravome svjetlu i promatra kao prava vrijednost.

Općenito se uzima da je odnos dvaju ljudi osobna stvar, no što je veza osobnija, to je grješnija. Mi dakle mislimo da zaruke i vjenčanje događaj i za zajednicu, a ne samo ljubavne parove. Mladići i djevojke u našoj zajednici najprije se javljaju roditeljima i dušobrižniku ako osjete međusobnu privlačnost i od toga časa njihova veza stoji pod okriljem zajednice. Naši mladi to ne smatraju nikakvim miješanjem, nego se osjećaju na neki način zaštićeni. Zahvalni su za vodstvo u području u kojem nezrelost i bludnost znaju nanijeti velike boli.

Jako je važno da par koji pred Bogom želi sklopiti brak najprije uzme vremena da se međusobno duhovno upozna i otkrije ono što je Bog stavio u njihove duše. Za to ima mnoštvo prigoda: zajedno čitanje, šetnja, međusobno posjećivanje u roditeljskoj kući, zajednički rad na društvenim projektima. Izmjena je pisama dobra mogućnost da se dublje pogleda u nutrinu. Pri tome se na početku traži suzdržljivost, pisma bi trebala biti u bratskome i sestrinskome duhu. U ovoj fazi osjetilni izrazi i romantični pokreti još nemaju mjesta. Oni bi poremetili moguće potrebne prosudbe oko toga želi li doista Bog tu vezu.

U našoj zajednici mi potičemo mlade ljude da svoje dopisivanje daju na uvid roditeljima i svećeniku i mole ih za savjet. To ne znači da naši dušobrižnici stavljaju ovu vezu ili njihov konačni rezultat pod kontrolu, ali njihovi prijedlozi, moralni poticaji i duhovno vodstvo imaju veoma važnu ulogu. Može se tek pretpostavljati koliko bi se brakova moglo spasiti kad bi svi mladi parovi imali hrabrosti povjeriti se roditeljima ili nekomu starijemu bračnomu paru i od njih tražiti savjet, pa i ako se sve ne događa na opisani način.

Treba još jednom naglasiti da se u dobrome i razvijenome odnosu ni sa čime ne smije žuriti. On poput cvijeta treba od Boga određeno vrijeme da se otvori. Ne smije se ništa činiti na silu u nadi da će ranije procvjetati. Brak treba biti trajan, izgrađen na brižno odabranome temelju.

Božja je volja odlučujuća za sklapanje braka

Ozbiljnost je temeljni uvjet za svaku pravu vezu. Ako dvoje ljudi osjeća da se ne približavaju ni jedno drugomu, ni Bogu, o tome trebaju otvoreno razgovarati. Ako je stvarno zabrinuta za svoje članove, i zajednica treba biti ozbiljna i paru pomoći kod traženja odgovora na pitanje jesu li određeni jedno za drugo i hoće li njihovo prijateljstvo donijeti ploda. I tamo gdje nisu dana nikakva obećanja, raskid je veze bolan. No, bolji je kraj s bolima, nego bol bez kraja u vezi koja nikamo ne vodi.

Dvoje se mladih treba najprije zaručiti ako neovisno jedno o drugome, uz savjetovanje roditelja ili dušobrižnika, već duže vrijeme imaju sigurnost da su određeni jedno za drugo. Ako duboko u duši osjećaju da je njihov bračni drug jedina i prava osoba za njih i da ih je Bog sam sjedinio, onda su stvarno spremni sklopiti životni savez.

Konačno zaručeni, dvoje mladih djelatnim davanjem i primanjem iskazuje svoju ljubavi. Svatko od njih želi svoga supružnika učiniti sretnim i ispunjenim koliko je to moguće i većina je spremna na sve da bi to postigla.

Zato parovi moraju spoznati da je moć ljubavi veća od jakosti njihove volje, zato trebaju moliti Boga da se mogu svladavati.

Treba izbjegavati duga grljenja, ljubavne poljupce, poljupce u usta, sve što bi moglo izazvati spolno uzbuđenje. Želja za tjelesnom blizinom nešto je prirodno. Zaručnici bi se umjesto na to trebali usredotočiti na to da se sada bolje nutarnje upoznaju i potiču međusobnu ljubav prema Isusu i zajednici.

Svijest o prešućenome grijehu opterećuje i nije dobar temelj za brak. Samo priznanje, pokora i oproštenje mogu ovaj temelj učvrstiti. Zdravlje braka ovisi o tlu iz kojega se hrani. Ako je zasađen na polju vjere i čistoće, primiti će Božji blagoslov i donijeti dobre plodove.

Da bi zaručnici mogli jedno drugo duboko u srcu razumjeti, treba shvatiti duh napisanoga, a ne moje riječi. Tko se s puno povjerenja obraća Kristu, on će ga voditi na pravi put i dati odgovor na svako pitanje.

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

Prikaži komentare

(9 komentara)

  • Pero324

    Sve je to lijepo a što je s onima koji uđu u katolički brak a nemaju previše pojima što on znači, pa se ubrzo raziđu pa nekoliko godina nakon progledaju( pojedinačno uz Božju pomoć naravno) i skuže da nikad i nisu bili jedno za drugo i da su jednom davno prisegnuli na nešto što nisu bili u stanju održati. Pa se onda nađu sa trećim i četvrtom pa i onda ako žele sljediti sve ove korake “prije braka” moraju se “pozdraviti” bar na neko vrijeme (tj. dok jedan od bivših supružnika ne umre) sa sakramentima ispovijedi i euharistije. Gdje je tu neka knjiga? 

  • Ivan

    Treba izbjegavati duga grljenja, ljubavne poljupce, poljupce u usta… Zar nije ovo malo previse. Ja se slazem da se treba suzdrzavati ali ovakvim tekstom mlad covjek se moze prepasti i samo moze biti kontra efekt. Po ovome svoju zarucnicu ne smijemo poljubiti u usta.
    U dosta stvari se slazem ali mislim da je tekst u nekim stvarima previse “strog” i trebalo bi se mladim ljudima na blazi nacin objasnit ova tema. Ako se netko bude pridrzavo ovoga teksta mislim da nece moci ostati u nekoj duljoj vezi, nekome nebi bilo drago da se poruke pokazuju roditeljima i takve stvari. A naravno da treba pricati o vezi.
    Ne vidim tko je autor ne zelim nikoga kritizirati ali misli da se o ovome treba pisati i pricati na malo blazi nacin.

    • Mir

      ima to brate svoju ljepotu isto :)
      treba samo zajednički ići prema Bogu, kad dvoje ljudi shvate da im je Bog konačan cilj, a ne jedno drugomu, onda je to puno shvatljivije
      Ja sam isto u vezi sa curom preko 3 godine, i stvarno bude nekada teško, ali se trudimo držati čistoću. Naravno da se i mi ljubimo, ali čim bude previše “žvaljakanja” koliko god to bude dobro jer time zadovoljavaš svoj neki ajmo reći nagon (koliko god mi to pripisivali ljubavi, nije uvijek baš tako, svi to vjerojatno znaju) pa se nakon toga osjeća ono nešto, ako imaš izgrađenu savjest to osjetiš sigurno, a to je da baš i nisi napravio najispravniju stvar.
      da ne bi bilo zabune, nije ljubljene neki ogroman grijeh ni ništa, to je bezazleno praktički, ali mislim da ljudi koji mogu doći do “potpune” čistoće prije braka mogu sagraditi nevjerojatne temelje za brak.
      Znam već 2-3 para koji su ušli u zaruke nakon 9 mjeseci hodanja, dobro, oni se čak nisu ni doticali što je po meni možda i previše, ali su se u tih 9 mjeseci odlično upoznali i zajedno se okrenuli prema Bogu, a ne jedno prema drugome

    • Agabyka

      Ivane ne mozes nekome blago reci da ima rak. Kako bi ti nekome blago rekao da ima rak?  Eto jedan banalan primjer.

  • anonimus

    Ivane, Ako mladima ne postaviš ideale, nego to sve skupa razvodniš i tako im predstaviš kao nešto uzvišeno, od toga nema ništa.
    Sve ovo što piše je moguće, uz jedan ne mali uvjet,redovan sakramentalni život i zajednička molitva.
    Jer kad sagledaš situaciju s druge strane, dvije mlade osobe koje se vole i ne gledaju jedno drugo kao predmet požude, trudit će se uzdržavati i od pretjeranih nježnosti i dugih poljubaca, jer što je to ako dugo traje nego pripremanje vlastitog tijela na spolni čin ..a ako ga ne namjeravaš realizirati jednostavno nema smisla. 
    To je jako sklisko područje u kojem jedan dodir viška može biti presudan.

  • Prolaznik

    Mene jedna stvar zanima, u ovom tekstu se spominje ‘naša zajednica’. Koja je to ‘naša zajednica’? Ja ne vidim da je članak potpisan, a ne uspijevam pronaći ni navod odakle je ovaj članak. Ko je taj ko prodaje ove ideje? To bi me baš zanimalo. Toga bi imala pitati sljedeće. Naime, u članku se tvrdi da je bez Isusa velika vjerojatnost da ni jedan par ne može izdržati oluje i
    borbe koje donosi svaki brak, posebno kad dođu djeca. No, kako on tumači činjenicu da u društvu ipak opstaje velik dio svjetovnih ili samo nominalno katoličkih brakova, pa i kad dođu djeca, iako supružnici nisu obdržavali predbračnu čistoću niti žive vjerskim životom? Meni to de facto izgleda ko laganje i ispiranje mozga.

    • Mir

      Pitanje je koji je naš osnovni smisao. Mislim da je to naše spasenje i na kraju suživot s Bogom. Brak nije okrenutost bračnih drugova jedni prema drugima, nego zajedničko gledanje prema Bogu. Brak je odluka da će zajedno ići prema Njemu, biti suputnici na tome putu. Ako toga nema što ti vrijedi da brak i ostane jer se izgubio konačni cilj. Shvaćam da ako si ateist ovo što sam rekao nema veliku težinu, ali sam ti htio reći da ovo nije ispiranje mozga, laganje ili što već jer je ovo putokaz kako uz svoju suprugu supruga izgraditi takav odnos da nam je zajednički cilj Bog.
      Možda sam to malo sprtljano rekao, ali vjerujem da si me skužio ;)

  • Prijatelj

    Moja djevojka i ja smo zajedno 2 i pol godine, oboje smo vjernici, držimo se čistoće, i u više navrata je bilo teško, ali smo mi živi dokaz da je to moguće. Odnos dvije osobe u takvom stanju je jako jako različit od onog svijetu normalnog odnosa. Stvar je u tome da ta bludnost budi u ljudima potrebe za još bludnosti, neprirodne, poligamije, jednog dana do nemira i svađa u braku, lomova i razvoda, preljuba, i sve to zbog neke “normalne” predbračne veze. Mi se i ljubimo, i grlimo i šetamo i družimo s ljudima. Time što se čuvamo, ne gubimo ništa, a već sada dobivamo jako puno. Velike radosti će primiti svatko tko zbog Boga i sebe, svoje duše krene putem čistoće ;)

  • Slixer

    Pravite debile od ljudi!