1. Dostojno jest

Dostojno je uistinu blaženom zvati Tebe, Bogorodicu, uvijek blaženu i sve besprijekornu i Majku Boga našega. Časniju od kerubina i slavniju neusporedivo od serafina, Tebe što Boga Riječ neporočno rodi, uistinu Bogorodicu, mi Te veličamo.

Molitva “Dostojno jest” (gr. Άξιον εστίν, stsl. Достóйно éсть)  nastala je, prema predaji, u vrijeme patrijarha Nikole (983-996). Jedne noći monah je čitao kanon Bogorodici i pjevao u ćeliji manastira Pantokratora zvanoj sada “Dostojno jest”. Najedanput se u crkvi pojavio čovjek i počeo pjevati: Dostojno jest. Ta je pjesma bila dotle nepoznata u Crkvi. Monah, čuvši tu pjesmu, bio je sav izvan sebe, kako zbog sadržaja, tako i zbog divnog pojanja. “Kod nas ovako pjevaju”, rekao je stranac monahu. Monah je poželio sačuvati tu pjesmu te je donio ploču na kojoj ju je stranac, kao na vosku, prstom ispisao, a potom nestao. Kršćani vjeruju kako je taj stranac bio anđeo Gabrijel. Ploča je potom odnešena u Carigrad, a ova je molitva postala dio crkvene liturgije.

2. Trisagion

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni pomiluj nas. Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni pomiluj nas. Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni pomiluj nas. Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu i sada i uvijek i u vijekove vjekova. Amen.

“Trisveta pjesma” ili Trisagoion (gr. Τρισάγιον) je pjesma u slavu Trojstvenoga Boga. Sadržaj je uzet iz anđeoskog slavljenja Boga (Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot), te iz psalama Davidovih. Izražava kršćansku vjeru u Presveto Trojstvo, kao i neraskidivu vezu Starog i Novog zavjeta. U liturgijsku uporabu uvedena je početkom 5. stoljeća, nakon jednog čudesnog događaja u Carigradu, kada je grad bio spašen od potresa, a čula se anđeoska pjesma ovoga sadržaja. Pjesma se čita ili pjeva na svim pravoslavnim bogoslužjima, često i po nekoliko puta, a prisutna je i u obiteljskim i privatnim molitvama vjernika. Budući da je riječ o molitvi Presvetom Trojstvu, tijekom pjevanja ili čitanja vjernici čine znak križa.

3. Kerubinska pjesma

Mi koji kerubine otajstveno predstavljamo i životvornom Trojstvu trosvetu pjesmu pjevamo, ostavimo sada svaku životnu brigu da primimo Kralja svemira koga nevidljivo prate anđeoski zborovi: aleluja, aleluja, aleluja.

“Kerubinska pjesma” (grč. Ο Χερουβικός ύμνος), prema svjedočanstvu Georgija Kedrina iz 6. stoljeća, napisana je i uvedena u bogoslužnu praksu u vrijeme cara Justinijana II. (565-578) kako bi tijekom prenošenja Darova sa Žrtvenika na Prijesto ispunjavala duše vjernika. U ovoj pjesmi Crkva poziva da se ugledamo na kerubine koji, stojeći pred Prijestoljem Gospoda slave, neprestano pjevaju i proslavljaju ga Trisvetom pjesmom (Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot…), te ostavimo sve misli i brige o zemaljskima stvarima budući da u to vrijeme Sin Božji uz svečanu pratnju anđela nevidljivo dolazi na oltar kako prinio sebe Bogu Ocu. Prema istočnoj tradiciji Kerubinska pjesma predstavlja skraćenu verziju drevne pjesme koja je pjevana na najstarijoj Liturgiji svetog apostola Jakova, brata Gospodinova: “Neka umukne svako tijelo čovječje i neka stoji sa strahom i trepetom i neka ništa zemaljsko ne pomišlja u sebi. Jer Kralj kraljeva, Gospodin gospodara dolazi da bude zaklan i preda sebe za hranu vjernima, a ispred Njega idu korovi anđela, sa svakim Vrhovništvom i Vlašću, mnogooki kerubini i šestokrili serafini, zaklanjajući lica i kličući pjesmu: aleluja aleluja, aleluja”.

4. Kralju nebeski

Kralju Nebeski, Tješitelju, Duše Istine koji si svugdje i sve ispunjavaš, Riznico dobra i Darivatelju života, dođi i useli se u nas i očisti nas od svake nečistoće i spasi, Blagi, duše naše.

U Pravoslavnoj Crkvi ovo je najvažnija molitva upućena Duhu Svetom, a njome započinje svaka crkvena služba. Molitvom “Kralju nebeski” (grč. Βασιλεύ Ουράνιε) vjernik se obraća Duhu Svetom, koji jedini može dati dar istinske molitve (usp. Rim 8,26), kako bi se On uselio u nas, očistio nas od svake nečistoće i spasio nas.

5. Radosno svjetlo

Radosno svjetlo svete ljepote, besmrtnog Oca na nebu, svetog i blaženog, o Isuse Kriste! Dospjevši do zalaska sunca, gledajući svjetlo večeri, slavimo Oca i Boga i Svetog Duha. Divno je slaviti Tebe sretnim glasom u sva vremena, Božji Sine, Ti koji daruješ život, zbog čega Te čitav svemir slavi.

Od ranoga srednjega vijeka, ali možda i prije, može se posvjedočiti vazmeno bdjenje koje na početku ima velebni uvodni obred, lucernarij, službu svjetla. Od 4. st. bio je običaj da se za Uskrs svečano osvije­tle gradovi. To je osvjetljavanje bilo u vezi s krštenjem. U vremenu kada je zbog svoje rijetkosti svjetlo svjetiljaka bilo dragocjeno, paljenje svje­tiljaka uvečer, praćeno molitvama, tvorilo je vjerski obiteljski obred na početku večere. Tako je i u samostanima to bio početak večere. Kr­šćani su u istome kontekstu vidjeli simbol Krista, svjetla svijeta (usp. Iv 8,12). Od istoga 4. st. obred je bio praćen pjevanjem spjeva Radosno svjetlo (grč. Φῶς Ἱλαρόν) koji tvori vr­hunac večernje molitve.

6. Tebi pjevam

Tebi pjevam. Tebe blagoslivljam. Tebi i zahvaljujem (blagodarim), Gospode i molim Ti se, Bože naš.

Himan “Tebi pjevam” nalazi se u srcu liturgije, kada se na oltaru vrši pretvorba darova: kruh postaje Tijelo Kristovo, a vino Krv Kristova. U vrijeme pjevanja ovih riječi, sva Crkva, sav narod u hramu moli zajedno sa svećenicima da Otac Nebeski pošalje Duha Svetoga na vjernike na prinesene darove. U to vrijeme nijedna duša ne smije ostati hladna, nego svaka duša mora biti zapaljena ljubavlju prema Bogu.

Priredio: Miodrag Vojvodić

Bitno.net