Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko. Stoga je normalan čovjekov životni poziv brak, ljubav prema drugom spolu, zajednički život, pomaganje, sjedinjenje, radost jedno u drugom i rast u punoj čovječnosti.

Nedavno mi se pismom javila tridesetogodišnja djevojka s Jadrana. Htjela bi se udati, ali nikako joj to ne uspijeva. Stidi se proći ulicom, jer joj se čini kao da svi ljudi s prozora i ulice gledaju na nju i kao da joj se rugaju i sažalijevaju je što je neudana. Onda se pokušavala približiti mladićima, ali, tuži se, gotovo svi su tražili od nje samo seks, a nju kao da su ostavljali po strani i nisu pokazivali osobite privlačnosti i ljubavi za nju.

S jednim se mladićem upustila u hodanje i već se činilo da će uspjeli doći do braka, a onda ju je naglo ostavio i bez ikakva obrazloženja nestao.  Ona optužuje sebe, roditelje, Crkvu, školu, prijatelje, da su je ostavili i da joj nisu pomogli da bude pravilno odgojena pa da i ona ostvari brak kao i njezine prijateljice. Hvata je bijes kada pomisli na muškarce, jer joj se čini da su svi sebični, da iskorištavaju žene i da se samo žele iživjeti na ženi.

Ne može pomisliti da će morati ovako sama ostati čitav život. Čini joj se da će radije skratiti svoj život nego da živi tako sama. Osjeća se nesretnom kod kuće, na poslu, na ulici, ukratko, svagdje.

Optužujući druge, nikada nećemo doći do dobrih rezultata. Optuživanjem onoga tko te ranio u ruku rana neće zacijeliti, nego treba ići liječniku i liječiti je. Potrebno je da ova djevojka najprije stane pred Boga i da pred njim prihvati samu sebe. Iz njezina se pisma vidi da ona sebe ne ljubi. Kako će je onda ljubiti neki mladić? Neka oprosti svojim roditeljima, neka oprosti i svećenicima za koje misli da su krivi, neka oprosti odgajateljima, učiteljima i profesorima, neka oprosti kolegama i svima za koje misli da joj se izruguju. Neka zatim oprosti mladićima kod kojih nije imala uspjeha. Nakon toga potrebno je da Bogu zahvaljuje za svoj život, za svoju ženstvenost, za čežnju za brakom i djecom, za svoju čežnju za mužem, ljubavlju, povjerenjem. Neka zatim shvati da su i muškarci ljudi, da i oni čeznu za ljubavlju i za djevojkom koja ima ozbiljne životne poglede, koja je sadržajna, koja je uvjerljiva, koja i s Bogom i s ljudima živi u prijateljstvu, ali koja osobito voli i poštuje sebe i zato se zna i obući, našminkati i dostojanstveno vladati. Kad se promijeni ona, promijenit će se i odnos mladića prema njoj.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Duhovno pomoći čovjeku”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.